Ne moramo trljati kristalnu kuglu da bismo zaključili kako će, ukoliko Francuska izgubi svoj rejting AAA, kriza eurozone ući u tragičnu završnicu. No upravo su to najavili iz agencije za kreditno ocjenjivanje Moody's. Ukoliko u nekoliko sljedećih mjeseci Francuska brutalno ne provede ekonomske i fiskalne reforme, doći će do degradacije
Javna je tajna da je Francuska najslabija od svih zemalja koje uživaju vrhunski kreditni rejting. Iz Moody'sa javljaju loše vijesti: 'Financijska snaga zemlje je oslabjela, baš kao i u drugim članicama eurozone, a sve zbog globalne financijske i ekonomske krize. To je doprinijelo pogoršanju francuske dužničke metrike koja je sada među najslabijima u društvu AAA kolega.'
Moodys nastavlja paljbu. Pariz sada ima manje manevarskog prostora za računovodstveno balansiranje nego 2008. kada se recesija razmilila po globusu. Ključ za zadržavanje ocjene bit će temeljita provedba svih zacrtanih fiskalnih i gospodarskih reformi. U prilog Francuskoj ide još uvijek financijski vrlo moćna vlada i čvrstoća institucija, što je znak da zemlja može izdržati globalni financijski šok, kako su to uostalom pokazali i sami Francuzi tijekom recesije – domaća potražnja nije značajnije pala.
No, to nije sve. Pad Francuske ovisit će i o tome na koji će se način rješavati euro kriza, tj. da li će u tandemu Merkozy, kako ih krsti The Economist, Sarkozy uspjeti progurati svoje žetone. Koliko god dvojac naoko izgledao stameno, razlike su pozamašne. Prvo, Njemačka je daleko moćnija ekonomija, što Angeli Merkel olakšava posao oko vlastitih ideja i inicijativa. Francuski se predsjednik može tek 'potpuno složiti', čak i onda kada nema pojma oko čega se slaže, kako je to anegdotalno bilo očito na posljednjoj zajedničkoj presici u Berlinu gdje su oba partnera objavila totalnu harmoniju, iako nitko od njih nije znao reći oko čega se točno slažu. Bilo je zgodno za vidjeti i scenu kada je novinar Le Mondea ne tako davno postavio pitanje njemačkoj kancelarki: 'Je li odnos u tandemu odnos ravnopravnih?' Kancelarka je odgovorila rječitom šutnjom, piše The Economist.
Eurozona se slaže da treba dokapitalizirati banke i izgraditi zaštitni zid oko nelikvidnih, ali još uvijek solventnih ekonomija Italije i Španjolske. No Francuska i Njemačka imaju drukčiju ideju kako to obaviti. Sarkozy bi htio da najveći dio novca dođe iz Europskog fonda za stabilnost, Merkel pak to očekuje od nacionalnih vlada. Sljedeći kamen francusko-njemačkog spoticanja je restrukturiranje grčkog duga. Merkel navija za njegovo još dublje brisanje na teret privatnih investitora (čitaj: prije svega francuskih banaka), što Parizu nikako ne odgovora. Već sada su francuske banke pale za preko 30 posto na burzama. Ukoliko će morati proglasiti nove gubitke, bit će katastrofalno. K tome, ukoliko na nacionalne vlade padne teret njihove dokapitalizacije, Elizejska palača će završiti na krhkim nogama. Ne zaboravimo da sve urgentnije kola ideja da se volumen Fonda za stabilnost poveća na preko 2000 milijardi eura. Vrlo je upitno ima li Francuska financijsku snagu garantirati za tolik novac, ergo – kreditni pad.
Omjer javnog duga i deficita Pariza naspram BDP-a najveći je među AAA društvom. Temperamentna štrajkaška nacija neće nikako dozvoliti rezanje javnih financija i privilegija samo tako, što Sarkozyja stavlja u kontradiktornu situaciju da istovremeno zadovolji kreditne agencije s jedne i glasače koji će se u proljeće igrati izbornog zaokruživanja s druge strane. Trebaju mu svi mogući talenti Toma Cruisea iz 'Nemoguće misije'. Jedan već, doduše, ima.
