Bivši libijski čelnik Moamer Gadafi poručio je da nema drugog izbora već se 'boriti do pobjede', navodi se u tekstualnoj poruci koju je prenio televizijski kanal Arai sa sjedištem u Damasku. U međuvremenu, Kina je službeno priznala Nacionalno prijelazno vijeće (NTC) libijskih ustanika kao 'vlast i predstavnika libijskog naroda', priopćilo je kinesko ministarstvo vanjskih poslova u ponedjeljak i naglasilo da je NTC obećao poštivati interese Pekinga u Libiji
Vlasnik Arraia Mišan Džaburi objasnio je da je namjera bila da Gadafi, za kojeg tvrdi da je i dalje u Libiji, sam pročita govor, ali da to nije učinio zbog sigurnosnih razloga pa je on to učinio umjesto njega.
'Ne preostaje nam ništa drugo već da se borimo do kraja, do pobjede...Ne možemo Libiju ponovo prepustiti kolonizaciji', pročitao je Džaburi navodnu Gadafijevu poruku.
Kazao je da je Gadafi htio pokazati svojim borcima i narodu da vodi borbu iz Libije, a ne iz Nigera ili neke druge zemlje.
Tko su i gdje su Gadafijevi sinovi i kćeri?
Klan svrgnutog libijskog vođe Moamera Gadafija razilazi se po svijetu i nekoliko je njegovo djece izbjeglo u inozemstvo, neki su poginuli, a za dio njih boravište je nepoznato, kao što se ne zna ni gdje se krije sam pukovnik koji je više od 40 godina vladao zemljom, piše agencija AFP, objavljujući kratak pregled njihovih biografija.
MOHAMED - najstariji sin, utjecajan, samozatajan
Mohamed Gadafi, rođen 1970., najstariji je i jedini sin iz prvog pukovnikova braka s Fatihom al-Nuri (od koje se razveo 1970.). Vrlo utjecajan i samozatajan, predsjedao je libijskim telekomunikacijama i libijskim olimpijskim odborom. U kolovozu su ga ustanici nakratko uhitili, no uspio je pobjeći. Sklonio se u Alžir 29. kolovoza.
SAIF AL-ISLAM - bivši reformator
Redovito su ga predstavljali kao očeva nasljednika. Saif Al-Islam (na arapskom 'islamska sablja'), najstariji je Gadafijev sin s drugom suprugom Safijom Farkaš. Rođen 25. lipnja 1972., doktorirao je filozofiju na London School of Economics i dugo se predstavljao kao reformator. Istaknuo se kao posrednik u postupku oslobađanja bugarskih bolničarki 2007., koje su bile osam godina zatočene pod optužbom da su hotimice zarazile djecu virusom HIV. Također je postigao sporazume o odšteti obiteljima žrtava u napadima Lockerbie i DC-10 UTA. Njegov reformatorski imidž raspao se potpuno kada je ustanicima obećao more krvi čim je izbila proturežimska pobune. Traži ga Međunarodni kazneni sud (ICC) zbog zločina protiv čovječnosti. Skrovište mu je nepoznato.
SADI GADAFI - nogometaš
Rođen 25. svibnja 1973., sportaš. Imao je bogatu nogometnu karijeru u Libiji, dogurao i do reprezentacije. Kasnije je pokušao bezuspješno pokušao igrati u nekoliko talijanskih prvoligaških klubova. Godine 2003., bio je osam mjeseci suspendiran pošto je bio pozitivan na anabolički steroid nandrolon. Predsjednik je upravnog vijeća libijske arapske investicijske kompanije koja drži 7,5 posto udjela u Juventusu. Godine 2004., odrekao se nogometne karijere i preuzeo zapovjedništvo nad elitnom vojnom postrojbom. Sklonio se 11. rujna u Nigeru, pošto je ranije izrazio spremnost predati se 'braći pobunjenicima'.
MUATASIM - vojnik
Rođen 1975., liječnik i karijerni vojnik. Bio je na čelu Vijeća za nacionalnu sigurnost i glavni konkurent Saifu Al-Islamu. Sumnjalo se da je jednom pokušao državni udar, no uspio je povratiti očevu milost nakon kratkog egzila u Egiptu. Ne zna se gdje je.
AJŠA - odvjetnica
Rođena 1977., elegantna žena duge plave kose. Jedina Gadafijeva biološka kći. Odvjetnica je i predsjedala je humanitarnom zakladom Vatasimu. Nakon 2001., branila je bivšeg iračkog predsjednika Sadama Huseina. U misiji na Filipinima je pregovarala je s islamističkom skupinom Abu Sajaf oslobađanje zapadnih talaca. Bila je veleposlanica dobre volje UN-a, ali je svjetska organizacija to imenovanje povukla. Izbjegla je 29. kolovoza u Alžir.
HANIBAL - nasilnik
Rođen 1978., školovani vojnik koji je izazvao prijepor između Libije i Švicarske. Sa suprugom Aline bio je uhićen 2008. u Ženevi jer je zlostavljao svoje osoblje, a zatim pušten uz jamčevinu. Protiv njega je pokrenut sudski postupak, a Tripoli je zahtijevao da se službeni Bern ispriča za uhićenje. Hanibala švicarsko pravosuđe tereti za nasilje prema posluzi. Afera je stavljena ad acta. Francusko pravosuđe osudilo ga je 2005., na četiri mjeseca zatvora uvjetno zbog nasilja prema trudnoj supruzi. Izbjegao je u Alžir.
SAIF AL-ARAB, časnik
Rođen 1980., Saif Al-Arab bio je najviše samozatajan među Gadafijevim sinovima. Školovao se za vojnog časnika u Njemačkoj i bio je blizak ocu. Ubijen je 30. travnja 2001., u napadu NATO-a, potvrdilo je nekoliko izvora, a među njima i apostolski nuncij u Tripoliju Giovanni Innocenzo Martinelli.
HAMIS, vojni zapovjednik Gadafijeva režima
Rođen 27. svibnja 1983., Hamis je najmlađi Gadafijev sin. Školovan u Rusiji, bio je zapovjednik elitne postrojbe Specijalnih snaga. Igrao je važnu ulogu u gušenju pobune u Bengaziju. Vojna baza kojom je zapovijedao u Tripoliju posljednja je pala u ruke ustanika nakon NATO-ova napada 27. kolovoza. Ondje je pronađeno pedesetak pougljenjenih tijela zatvorenika. Nove vlasti objavile su 28. kolovoza da je Hamis možda ubijen u sukobima s pobunjenicima. Njegova je smrt bila objavljena već nekoliko puta, ali nije nikad potvrđena.
Gadafi ima i dvoje usvojene djece
Sin Milad nepoznat je javnosti, a kći Hana ubijena je navodno u američkom napadu 1986. na Tripoli. Njemački dnevnik Die Welt i nekoliko drugih izvora tvrde da je Hana zapravo živa i zdrava.
Kina službeno priznala libijske ustanike
Kina je službeno priznala Nacionalno prijelazno vijeće (NTC) libijskih ustanika kao 'vlast i predstavnika libijskog naroda', priopćilo je kinesko ministarstvo vanjskih poslova u ponedjeljak i naglasilo da je NTC obećao poštivati interese Pekinga u Libiji.
Priopćenje objavljeno na internetskim stranicama ministarstva okončalo je tjedne neizvjesnosti kada će Peking službeno priznati ustaničke snage koje su nadjačale pristaše Moamera Gadafija i preuzele vlast u Libiji.
Kina je uz Rusiju bila jedna od nekoliko utjecajnih zemalja koje nisu priznavale ustanike, a odnosi Pekinga s novom libijskom vlašću postali su još zategnutiji nakon otkrića da su kineski proizvođači oružja u državnom vlasništvu razgovarali s predstavnicima Gadafijeva režima o prodaji oružja.
Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Ma Zhaoxu je sve probleme pokušao ostaviti u prošlosti objavljujući vijest o kineskom priznanju NTC-a.
'Kina priznaje Prijelazno vijeće kao vlast i predstavnika libijskog naroda i spremna je njim raditi kako bi promicali stabilnu tranziciju i razvoj kinesko-libijskih odnosa", rekao je Ma. 'Nadamo se da će razni ugovori i sporazumi potpisani između Kine i Libije ostati na snazi i biti savjesno provedeni', rekao je Ma.
U kineskom priopćenju navodi se da je neimenovani čelnik libijskih ustanika izrazio zadovoljstvo kineskim priznanjem NTC-a i obećao da će poštivati prošle ugovore i sporazume te pozdravio kinesko sudjelovanje Kine u obnovi Libije.
Prošlog je tjedna kinesko ministarstvo vanjskih poslova priznalo da su kineske tvrtke koje proizvode oružje razgovarale s predstavnicima Gadafijevih vlasti u srpnju o prodaji oružja, ali je reklo da su pregovori održani iza leđa Pekinga i da nikada nisu rezultirali isporukama oružja.
