Svijet U BOJ, U BOJ... ZA NOVAC SVOJ

Vojne plaćenike regrutiraju službene agencije, ali i kriminalci

Nakon uhićenja 17 navodnih hrvatskih plaćenika i pet srpskih koji su se borili na Gadafijevoj strani u libijskom građanskog ratu, o tom problemu se sve više govori. Čak je magazine TIME objavio intervju s plaćenikom Marijom koji se predstavio kao Hrvat iz Bosne

Međutim, priča o plaćenicima s Balkana nije nova i navodno su bili prisutni u gotovo svim konfliktima na Bliskom istoku i Africi, cijenjeni zbog svoga iskustva stečenog u krvavim ratovima nakon raspada bivše Jugoslavije. Neimenovani umirovljeni hrvatski general izjavio je za Slobodnu Dalmaciju da postoje dvije agencije u Budimpešti i Beogradu koje pokrivaju oko 500 bivših vojnika s područja Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, navodno je i sam sudjelovao u novačenjima za neke zapadne zaštitarske agencije.

'Točan broj plaćenika koji iz Hrvatske odlaze na trusna područja jako je teško procijeniti, posebno jer tvrtke koje odrađuju posao novačenja ne vole publicitet, a i ljudi koji odlaze na takav posao, jer je na rubu kršenja UN-ove konvencije o zabrani plaćenika, blago rečeno', kaže vojni analitičar Igor Tabak. U srpskim medijima njihovi analitičari procjenjuju da se radi o skupini od stotinjak ljudi, većinom razvojačenih pripadnika zloglasnih Crvenih beretki. S hrvatske strane nagađa se da se kao plaćenici više angažiraju bivši pripadnici HVO-a nego HV-a.

Bez službene potvrde uhićenja Hrvata u Libiji

U Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija danas su primljeni predstavnici diplomatske misije Libije u Zagrebu.

Tom prigodom s hrvatske strane još jednom je zatražena žurna provjera informacija o navodnom uhićenju određenog broja hrvatskih državljana u Libiji, a koji su se navodno borili u vojnim postrojbama Gadafijevog režima.

Predstavnici libijske diplomatske misije istaknuli su da ne raspolažu službenim informacijama da među zarobljenim strancima ima i hrvatskih državljana te su poručili da će u najskorije vrijeme provjeriti ove navode kod nadležnih tijela Prijelaznog nacionalnog vijeća u Libiji.

Poznato je da su hrvatski borci odlazili u Irak kao vojnici, ali i vozači kamiona. Za posao u Iraku postoje tvrtke koje su obavljale novačenje. Informacija se među ljudima s vojnim iskustvom prenosila usmenom predajom, a zainteresirani su se mogli javiti na mail adresu na koju su poslali svoju vojnu biografiju. Nužno je bilo znati engleski jezik, a plaća je bila 3.000 dolara tjedno. Neimenovani general je za Slobodu Dalmaciju izjavio da se plaća terenskog vojnika kreće oko 15 do 20 tisuća dolara mjesečno, a za specijaliste poput pilota i znatno više.

Nekadašnji general Vojske Jugoslavije Ninoslav Krstić za srpske medije govorio je o istoj temi rekavši da ti ljudi idu privatnim kanalima, preko kriminalnih grupa ili preko službenih agencija za osiguranje koje postoje širom svijeta. 'I u Srbiji postoje agencije koje su izvan kontrole i zakona, a funkcioniraju i posluju normalno, u skladu sa zakonom', ispričao je Krstić i dodao da ga je još 2001. godine čovjek iz francuske agencije koja je osiguravala u Srbiji razne međunarodne organizacije pitao zna li on vojna lica i policajce koja su umirovljeni, a koji bi se mogli angažirati negdje na istoku ili negdje drugdje, gdje se otvaraju ta ratišta.

Ipak, sasvim druga je stvar ići u Irak raditi za Amerikance i Engleze koji su taj posao gotovo legalizirali od stupanja u službu nekog afričkog diktatora. Tako je i kod nas dugo djelovala podružnica tvrtke MPRI koja zapošljava u tom sektoru, a čiji su djelatnici prije Oluje uvježbavali hrvatske časnike.

Vjerojatno je da se novačenje i za Libiju obavljalo po sličnom obrascu, pojavom oglasa na internetu linkanog preko adresa koje posjećuju osobe s vojnim iskustvom, saznajemo od osobe s vojnim iskustvom koja je došla u doticaj s takvim oblikom novačenja. Ipak, treba uzeti u obzir da je Libija imala razgranatu mrežu veza i poznanstava na Balkanu dugi niz godina i dovoljno je bilo pustiti glas koji bi brzo našao put do zainteresiranih.

Tabak kaže da su posebno tražena specijalizirana vojna znanja, i to što specijaliziranija, to bolje. 'Na području Balkana, nakon rata, ostao je veliki bazen ljudi s vojnim znanjima koji žive od malih mirovina ili plaća i to mogu dobro unovčiti', zaključio je analitičar.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još