Svijet NOVA 'VELIKA IGRA'

Rusija se preko Irana i Sj. Koreje osvećuje Americi

Čini se da Rusija ubrzano mijenja svoj pristup Iranu. Nalet na visokoj razini diplomatske razmjene dolazi u vrijeme kada Moskva ponovno počinje sudjelovati u pronalaženju diplomatskog rješenja za iranske nuklearne aktivnosti. Istu je igru primijenila i na Sjevernu Koreju. Stručnjaci kažu kako Moskva nema kapacitet odlučno utjecati na nuklearne ambicije svojih 'prijatelja' te da povećani ruski angažman nije ništa drugo nego napor Kremlja protiv politike Washingtona

Događaji posljednjih nekoliko dana ukazuju na produbljivanje odnosa između Irana i Rusije. Prošlog ponedjeljka ruski šef Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev bio je u dvodnevnom službenom posjetu Iranu, gdje je razgovarao s čelnikom iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Saeedom Jalilijem.

U nastojanju da se naglasi zatopljenje odnosa između dviju država, on se također sastao i s predsjednikom Mahmudom Ahmadinedžadom i ministrom vanjskih poslova Ali Akbarom Salehijem. Već sljedećeg dana Salehi je otputovao u Moskvu na poziv svog ruskog kolege.

Štoviše, ruski ministar energetike Sergej Shmatko za nekoliko tjedna će vjerojatno biti u Iranu kada nuklearna elektrana Bushehr, koju je Rusija gradila posljednjih 16 godina, bude puštena u pogon. Očekuje se da će Shmatko razgovarati s iranskim dužnosnicima o planovima za proširenje suradnje između Teherana i Moskve u području energetike, osobito ruskom sudjelovanju u razvoju još relativno neiskorištenog iranskog prirodnog plina.

Iznenadno otvaranje rusko-iranskih odnosa dolazi 14 mjeseci nakon što je Moskva pristala na četvrti krug sankcija Vijeća sigurnosti UN-a protiv Teherana. Sankcije protiv Irana uslijedile su nakon odluke Kremlja u rujnu prošle godine da će poništiti prodaju napredne ruske tehnologije, raketnog sustava S-300 zemlja-zrak, toj problematičnoj zemlji.

No čini se Rusija ubrzano mijenja svoj pristup prema Iranu. Nalet na visokoj razini diplomatske razmjene dolazi u vrijeme kada Moskva ponovno počinje sudjelovati u pronalaženju diplomatskog rješenja za iranske nuklearne aktivnosti. U tu svrhu, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov najavio je prošlog mjeseca u Washingtonu prijedlog 'korak po korak' za ponovno pokretanje pregovora s Iranom.

Neki su protumačili rusko produbljivanje odnosa s Iranom kao odraz nezadovoljstva zbog brojnih nedavnih poteza SAD-a. Primjera radi, američki Senat potvrdio je rezoluciju kojom SAD daje podršku za teritorijalni integritet Gruzije i zahtijeva povlačenje ruskih vojnika iz Abhazije i Južne Osetije.

Kremlj je također navodno naljutilo to što je procurilo izvješće konsenzusa američke obavještajne zajednice prema kojem se vidi da je ruska vojna obavještajna agencija, GRU, bila odgovorna za eksploziju postavljenu ispred zgrade američkog veleposlanstva u Gruziji prošle godine. Naravno, tu je i Sirija. Ruska podrška sirijskom predsjedniku-krvniku Bašaru al-Asadu dodatan je poticaj za ponovnu uspostavu čvršćih veza s Teheranom.

No bilo bi pogrešno misliti da je nagla promjena Moskve u pristupu prema Teheranu u potpunosti nova politika. Ruski zaokret ipak ostaje u skladu sa strategijom koju vodi prema Iranu već više od desetljeća. Povećani ruski angažman u Iranu nije ništa drugo nego napor Kremlja protiv politike Washingtona.

Stručnjaci prognoziraju kako Moskva nema kapacitet da odlučno utječe na iranske nuklearne ambicije te da SAD ne bi smjele nikako popustiti njezinim ucjenama. No činjenica je da ruski prijedlozi predstavljaju svojevrsnu pobjedu za Iran. Jer ako je netko maher u dugim pregovaranjima koja nisu završila nigdje, onda su to Iranci.

Iran će nastaviti igrati svoju naoko nevinu igru i ponavljati Ahmadinedžadove riječi kako je nuklearno oružje 'passe' i da neće imati ulogu u 21. stoljeću. I da se, naravno, protivi islamu iako Kuran, posve logično s obzirom na vrijeme kad je napisan, ne spominje nikakvo napredno oružje, pa tako ni nuklearno.

Naravno da je Rusima poznata ta taktika. Kada je 1945. Truman obavijestio Staljina o bombi u Potsdamu, sovjetski vođa uopće nije reagirao na tu informaciju, ali čim se vratio kući, samo je pucnuo bičem kako bi se ubrzao nuklearni projekt.

Istu igru Rusija je primijenila i na Sjevernu Koreju, drugog velikog neprijatelja SAD-a. Sjevernokorejski vođa Kim Jing-il čak je stigao u Rusiju zbog toga, a navodno je spreman razgovarati o suspenziji testiranja nuklearnog oružja i njegove proizvodnje ako se nastave međunarodni pregovori o sjevernokorejskom nuklearnom programu. Nakon toga je 'Veliki vođa' u svom oklopnom vozilu posjetio Kinu. Znakovito!

Još je znakovitije od toga da je, prema pisanju Suddeutsche Zeitunga, Sjeverna Koreja opskrbila Iran računalnim programom koji režimu u Teheranu može pomoći da izradi nuklearno oružje. Isto ono nuklearno oružje koje je 'passe', kako bi rekao Ahmadinedžad. Zbog toga su se nuklearni stručnjaci iz Pjongjanga ovaj mjesec uputili svojim prijateljima u Teheran kako bi ih educirali o tome.

Ne zaboravimo u svemu ovome podsjetiti na Šangajsku organizaciju za suradnju (SOC), koja na čelu s Rusijom i Kinom predstavlja euroazijsku protutežu SAD-u, a u kojoj i Iran i Sjeverna Koreja imaju svoju ulogu. Premda je nazivaju organizacijom u nastajanju i iako sam SOC naglašava kako se ne radi o vojnom paktu, ali s obzirom na države koje obuhvaća i činjenicu da one raspolažu najsuvremenijom tehnologijom u kombinaciji s jeftinom radnom snagom, ova organizacija vrlo brzo može promijeniti svoju svrhu postojanja. A aktualni događaji koji uključuju njezine glavne subjekte idu u upravo tom smjeru. Stoga nije čudno da je Pentagon u srijedu upozorio kako bi vojna ekspanzija Kine mogla potaknuti nove napetosti i izazvati 'opasne nesporazume'.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još