Policija zasad nema konkretnih dokaza o homoseksualnoj prostituciji, a zanimljivo je i da mnogi građani, kojima je Zapadni kolodvor česta postaja, ne znaju da se u dugačkim, tamnim, sablasnim hodnicima kolodvora sastaju homoseksualci.

Možda zato što se sve događa u tišini. Kako kaže beskućnik, bivši novinar koji ondje provodi dio noći, klupe poslije 22 sata pune su muškaraca svih dobi. 'Sjede jedan do drugog, zatim se nađu kod stepenica i odlaze u WC. Sa starijim muškarcima često odlaze dobro odjeveni mlađi dečki od dvadesetak godina, za koje se na prvi pogled nikad ne bi reklo da se time bave', kazao je beskućnik.

Ne mijenja lokaciju te svaku večer provodi u tami hodnika jer upravo iz tog ozloglašenog mjesta, kaže, crpi inspiraciju za svoj budući roman. Ne skrivajući zgražanje, pokazuje na osobu koju naziva makroom.

To je muškarac u dobi od trideset do četrdeset godina, svijetle puti, kratko ošišan, sa smrtno ozbiljnim izrazom lica, koji gotovo ne ispušta mobitel, a kad god dođe, više od sat vremena nemirno šeta po čekaonicama, više puta izlazi na tramvajsku stanicu, vraća se i na kraju ulazi u automobil parkiran preko puta.

Slično se ponašaju i stalni posjetitelji Zapadnog. Stoje na tramvajskoj stanici točno ispred kolodvora, ali ni u jedan ne ulaze. Umjesto toga, ulaze u čekaonicu te pogledima vrebaju na cestu kao da nekoga očekuju. Jedan od njih, u tridesetima, u nogometnom dresu, ćelav i tetoviran, ondje se u polumraku zadovoljava, gledajući kroz prozor.

Drugi, po izgledu reklo bi se umirovljenik, 'stalan klijent', vrti se po stanici i čekaonici više od sata. Napravio je mali krug tramvajem, prošetao kroz park preko puta i natrag te na kraju ušao u tramvaj s mladićem od otprilike 25 godina, koji je prije toga također 'visio' na stanici. Prodavačica na kiosku gleda takve scene desetljećima. 'Jednom je u zahod ušla žena s djetetom i zatekla dva muškarca. Počela je vrištati te je pobjegla', kaže prodavačica.