Hrvatska KOMENTAR MARINKA ČULIĆA

Izaberete li korumpirane, bolje niste ni zaslužili

Stanje u kojem se političkim muljažama bilo koga izuzima od odgovornosti za korupciju, pa bio to i bivši premijer, samo traži da se sadašnjoj premijerki još više daju odriješene ruke. Zato se, evo, i mi ovdje pridružujemo tim medijskim rugalicama – ajde, Kosor, uhapsi Sanadera, ako smiješ!

Ukucajte u Google borba protiv korupcije u Hrvatskoj i on će vam izbaciti 169.000 tekstova. A zatim upišite korupcija u Hrvatskoj i dobit ćete malone pola milijuna, impozantnih 489.000 rezultata. Dakle, već ta tražilica, koja poput usisavača posauga sve što je igdje išta o nečemu napisano, jasno daje do znanja da stvari ne stoje nimalo bajno. Ali Google je ipak usisao dovoljno toga da se može reći da je led krenuo i da se nesnosno stanje pokrenulo s mrtve točke.

I to je sve što ćeš od njega dobiti. Google ne zna hoće li se sadašnja antikorupcijska kampanja nastaviti i koliko uspješno, a i kako bi kada to ne zna nitko živ u ovoj zemlji. Jedino što je svima jasno je da sve ovisi o Jadranki Kosor, ali koliko daleko (zapravo visoko) ona može ići, tu opet svako znanje staje. Zasad se vidi da su se dosadašnje ostavke (Polančec, Mravak, Livaković...) dogodile gotovo navlas isto kako su svojedobno slani prvi hrvatski optuženici u Haag.

Odlazili su tobože dobrovoljno, čime su namirene obaveze prema Tribunalu, a istodobno se kontroliralo štetu koju je to izazivalo u HDZ-u i u satelitskim udrugama. Ali to nije moglo ići unedogled. Kad-tad morali su se pojaviti, i pojavili su se, oni koji nikako, naročito ne dobrovoljno, nisu htjeli u hašku hapsanu. I, što ćeš, moralo se prijeći na to da se neke i prisilno izruči. E, izgleda da je Kosor sada upravo pred tim raskrižjem, težom i potencijalno vratolomnom fazom, a to je raščišćavanje korupcije u Hrvatskim autocestama.

Čelni ljudi HAC-a već su iza brave, ali se oko ministra Božidara Kalmete, koji im je resorno nadređen, vuče gusta magla, kroz koju je zasad nemoguće baciti i metar-dva pogled naprijed. Hoće li i tog potpredsjednika HDZ-a zahvatiti žrvanj odgovornosti kao nedavno potpredsjednika Vlade Damira Polančeca? U medijima se uvelike špekulira da je i on pred ostavkom, što su izgleda samo probni baloni, jer on to uporno demantira, iako je svojedobno sam nespretno otvorio vrata tome.

Poslije teške željezničke nesreće kod Kaštela podnio je premijerki ostavku – odbijena – pod dijametralno suprotnim obrazloženjem kojim je sada odbija. Tada se proglasio 'zapovjedno odgovornim' za iskliznuće vlaka s ljudskim žrtvama, sada tvrdi da on ne može biti zapovjedno odgovoran za sve što se dogodi u njegovom golemom resoru (kao da se već na početku mandata nije mogao ograditi da on nije u stanju, Bandićevim rječnikom rečeno, orati tako golemu ledinu).

Damir Gilbušić / CROPIX
Iz vlaka korupcije teško se iskače
JE LI KALMETA VREDNIJI OD GENERALA?


Naravno, svima je jasno, uključujući i Kosor, u čemu je kunst Kalmetinog odbijanja i u čemu se zadarski gaulajter razlikuje od Polančeca. On je jedan od najjačih ljudi u HDZ-u, što mu je nedavno ovjereno i funkcijom u samom vrhu stranke. A u toj stranci Kosor još utvrđuje poziciju, koja je sada nesumnjivo jača nego na početku, ali je još uvijek daleko od toga da je se smatra zaglavnim kamenom HDZ-a, kako je bilo s njena dva prethodnika. Zato mu ona zasad ne može reći, da se opet malo vratimo haškim analogijama, otprilike ovako:

Čekaj, brate, bio si u Vladi u vrijeme kada je ona prihvatila zapovjednu odgovornost hrvatskih generala na Tribunalu, a čak je takvu odgovornost unijela i u hrvatsko zakonodavstvo. Pa, zar misliš, mili, da si ti vredniji od tih generala i ako misliš, molim, stisni petlju i reci to pred cijelom hrvatskom javnošću. Naravno da Kalmeti to ne pada na pamet. Kao što Kosor odmjerava njegovu snagu, odmjerava i on njenu, a tu premijerka više ne stoji tako blistavo kao na početku ove antikorupcijske kampanje.

Sada je, recimo, oni isti mediji koji su je u prvo vrijeme podržali sarkastično podbadaju da je preuzela Kalmetinu koncepciju borbe protiv korupcije. A ima i ole-ole izrugivanja da već svi vide (od Mesića preko Glavaša do vrabaca na grani) da je Sanader glava korupcijske hobotnice, ali da se ona ne usudi ni pomisliti hitnuti harpun u tom pravcu. Moram priznati da mi ovo cipelarenje izgleda prilično jadno. I to ne toliko što se ovako percipira Kosor koliko što mediji ovako percipiraju sebe.

Jer u situaciji kada premijerka nema podršku u vlastitoj stranci (upravo su je napustili trenutni saveznici Milinović i Hebrang), ona se jedino može pouzdati u podršku koalicijskih partnera i nadasve medija i javnosti. Pritisak medija bio je presudan za odlazak Polančeca, Livakovića i ostalih, jer su novinari stvorili klimu neodrživosti postojećeg stanja. Čak i sada, kada su se neki od njih okrenuli protiv Kosorove poput šibe na vodi, ona veće pomoći od njihove ne može dobiti.

Naime, stanje u kojem se političkim muljažama bilo koga izuzima od odgovornosti za korupciju, pa bio to i bivši premijer, samo traži da se sadašnjoj premijerki još više daju odriješene ruke. Zato se, evo, i mi ovdje pridružujemo, ali iz svojih razloga, tim medijskim rugalicama – ajde, Kosor, uhapsi Sanadera, ako smiješ! No to, dragi kolege i kolegice, nije ni izbliza dovoljno. Ono što bi mediji sada trebali osvještavati je da ako birači i na predstojećim predsjedničkim izborima izaberu nekog korumpiranog svata – bolje nisu ni zaslužili.

FEUDALNA DIKTATURA HDZ-A

Trebali bi dalje osvještavati da ova hrvatska korupcijska priča nije samo problem Kosoričine vlade, nego i već sasvim urušenog političkog sustava. U kojem HDZ (ali razmjerno veličini i ostale stranke) već tako suvereno 'ima Hrvatsku', zavlačeći ruku do lakta svugdje gdje god je još ostalo para, da to već sliči na višestranaštvo feudalnog ili oligarhijskog tipa. Ako hoćete, i na meku diktaturu plutokratskih macana.

Ti macani toliko su obnevidjeli u svom vlastohleplju i srebroljublju da više ne primjećuju, niti ih je za to briga, da uništavaju i vlastite stranke. To se, uostalom, najbolje vidi iz sastava ove vlade, odakle jedan za drugim otpadaju HDZ-ovi ministri, a zamjenjuju ih nestranački ljudi ili ministri bliski koalicijskim partnerima. Vladi je od toga evidentno bolje, ali HDZ-u svakako nije, jer se stranka iz temelja trese, što ima dobru i lošu stranu.

Dobro je da HDZ opet sleti s vlasti, jer je očito da jedino tako mogu biti nastavljene reforme u toj stranci započete 2000. godine. Loše je ako bi to bio uvod u raspad HDZ-a, jer on ima svoje mjesto na stranačkoj sceni (koje sada Kosor bjelodano najbolje brani). A ako to mjesto ostane prazno, prije treba očekivati pomutnju i kaos nego sređivanje sadašnjeg stanja u zemlji.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još