Pomalo je tužna spoznaja, nad kojom bi se sve političke stranke u Hrvatskoj, ili barem one koje djeluju u Dubrovniku, trebale zamisliti, da su Dubrovčani birajući Vlahušića odaslali poruku da je osuđeni političar bio najbolji od ponuđenih. Na Zapadu bi sama ideja da se kandidira nakon presude bila zatrta u startu jer etika u znatnoj mjeri utječe na ponašanje političara pod pritiskom javnosti. Vlahušić nije imao takvih moralnih dilema.

TKO JE ANDRO VLAHUŠIĆ?

Andro Vlahušić je liječnik specijalist interne medicine, endokrinolog, rođen 1960. godine u Imotici, malom mjestu u okolici Dubrovnika. Član je HSLS-a od 1994. godine, a aktivnije se uključio u politiku 1997. godine kada postaje vijećnik u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Brzo je napredovao. Na izborima 2000. godine ulazi u Sabor kao zastupnik HSLS-a, a već iduće godine postaje ministar zdravstva umjesto Ane Stavljenić- Rukavine, koja je iz Vlade otišla zbog afere Baxter, odnosno tragedije u kojoj su umrla 23 bolesnika liječena hemodijalizom.

U životopisu ističe da je bio član vodstva konvoja za Novu Bilu 1993. kojemu je cilj bio prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, kad je glad prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. U knjizi Slobodana Langa 'Bijeli put – pobjeda dobra u ratu' zabilježeno je i Vlahušićevo svjedočenje o tom putu koji je trajao dva tjedna. Prisjetio se kako je tada stotine malih poduzetnika, vlasnika po jednog kamiona kreditom opterećenih, s Korčule, iz Vele Luke, Splita, Zagreba, Zagorja, Varaždina... krenulo pomoći nekome nepoznatom.

'Ideja je koja na krajnje korisnike djeluje jače nego bilo kakav poklon i pomoć. Jer kad dobivaš pomoć od onih od kojih ne očekuješ, koje ne možeš ni vidjeti, ali čuješ da su krenuli, već samo to iščekivanje mijenja situaciju', prisjetio se Vlahušić kako je sve počelo. Svim sudionicima konvoja, napisao je, biti tu bilo je jednako životu. 

'Pogotovo kada je Konvoj prolazio kroz muslimanski teritorij, na kojem su ljudi jednako gladni, gdje je normalno ubiti vozača, opljačkati kamion, jer njima to nije ubojstvo, nego jedini način da dođu do hrane za svoju djecu, obitelj, selo, narod. Nitko nije siguran da će se vratiti živ', svjedočio je Vlahušić.

No njihova se snaga, naveo je, nalazila u brojnosti. 'Pojedinačno, ne bismo imali šanse. Da u Konvoju za Novu Bilu nije bilo stotinu kamiona, zajedništva lokalne crkve, lokalne politike, nacionalne priče, suradnje medija u kojima smo započinjali i završavali vijesti, gdje smo bili heroji i dobivali obrambeni mehanizam, virtualni prsluk neprobojnosti.

I da povrh svega nismo imali mentalnu snagu koja te uzdiže i ne razmišljaš što će biti sutra, sve bi bilo upitno. Ovako, postojalo je samo sada, postojao je cilj, kako ispuniti misiju, doći tamo i obaviti posao', opisao je Vlahušić u Langovoj knjizi svoje iskustvo, koje je objavio i na svojoj službenoj Facebook stranici. Istaknuo je da su zadovoljstvo sudionika Konvoja s kojima je proveo dva tjedna i sve te male sitne priče, obilježili njegov život. Po povratku iz BiH, po vlastitom priznanju, od prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana dobio je povelju, a od Mate Bobana pištolj s posvetom.

Vlahušić je nositelj ordena Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske, a bio je i ravnatelj Opće bolnice u Dubrovniku u dva navrata. Gradonačelnikom Dubrovnika postaje u lipnju 2009. godine pobijedivši u drugom krugu Dubravku Šuicu iz HDZ-a. Od tada je još dva puta pobijedio na izborima HDZ-ove kandidate u drugom krugu. Prvo Tea Andrića s nepravomoćnom presudom za aferu Šipan i sada Matu Frankovića s pravomoćnom presudom za istu aferu.

AFERA ŠIPAN

Vlahušić je pravomoćno osuđen u tzv. aferi Šipan za pogodovanje tadašnjem koalicijskom partneru, s kojim se kasnije razišao, Peri Vićanu čija se tvrtka našla u problemima. Sud je utvrdio da je Vlahušić nezakonito pozajmio iz gradskog proračuna privatnoj Vićanovoj tvrtki Dubrovačko primorje, bez odobrenja Gradskog vijeća, dva milijuna kuna. S obzirom na to da kao gradonačelnik Vlahušić ima ovlasti raspolagati s iznosom do milijun kuna, on je dao nalog Društvu prijatelja dubrovačke starine (DPDS) da isplati Vićanu potrebnih milijun kuna na ime akontacije za sredstva koja bi Društvo trebalo uplatiti u gradski proračun od prodaje karata za dubrovačke zidine.

Vićana se, pak, teretilo da je Vlahušića poticao na zloporabu položaja i ovlasti kako bi grad Dubrovnik od njegove tvrtke Dubrovačko primorje kupio nekretninu na Šipanu, poznatiju kao Vila Dubravka.
Vlahušić je nakon presude kazao da će je poštovati, ali da ostaje pri svome da ne postoji nijedan dokaz da je posredovao i da se cijeli predmet temelji na lažnom svjedočenju Denisa Orlića, predsjednika Društva prijatelja dubrovačke starine (DPDS). Orlić ga je za spomenutu izjavu tužio za klevetu.

Andro Vlahušić: Jutros je počela osobna utakmica zvana Proces; najbolji odvjetnici u zemlji rušit će Orlića http://t.co/abGauya6kE

— dubrovnikpress (@DubrovnikPress) March 23, 2015

Sukob s Društvom prijatelja dubrovačke starine važna je točka Vlahušićeva upravljanja gradom. Vlahušić je DPDS-u oduzeo upravljanje zidinama, najvažnijim gradskim resursom. Iz DPSA su tvrdili da je Vlahušićev motiv financijske prirode, kako bi zidine mogao komercijalizirati u cijelosti. Društvo od 1969. upravlja i skrbi o gradskim zidinama Dubrovnika. Ustavni sud je u odluci iz ožujka 2013. godine vratio dubrovačke zidine na upravljanje DPDS-u.

Nakon što je Grad Dubrovnik predvođen Androm Vlahušićem konačno ostao bez mogućnosti upravljanja dubrovačkim zidinama, gradonačelnik Vlahušić iskritizirao je starog-novog upravljača da je preniskom cijenom ulaznice Dubrovnik izgubio 15 milijuna kuna u 2014. godini. Vlahušić nije u dobrim odnosima ni s Inicijativom Srđ je naš koja se bori protiv projekta golfa na Srđu, koja je aktivno sudjelovala u njegovu rušenju i izazivanju prijevremenih izbora. U jeku borbe protiv golfa na Srđu, Vlahušić je članove nazvao cinkarošima jer su prijavili vlastiti grad UN-u i UNESCO-u zbog spomenutog projekta.

AFERA REVELIN

USKOK je u ponedjeljak pokrenuo novu istragu protiv Vlahušića zbog sumnje da je Grad oštetio za najmanje milijun kuna, pogodujući ugostitelju Lukši Frankoviću koji je koristeći tvrđavu Revelin, po tvrdnjama tužiteljstva, nezakonito zaradio preko dva milijuna kuna. Na novu optužbu Vlahušić je samo lakonski kazao da se za dobrim konjem prašina diže. U imovinskoj kartici Vlahušić piše da kao gradonačelnik Dubrovnika, kao što smo pisali, prima plaću od 21 tisuću kuna neto. Navedena su dva stana u Dubrovniku, jedan površine 120 metara četvornih, vrijednosti 1.620.000 kuna, i drugi koji glasi na njegovu suprugu veličine 80 metara četvornih, tržišne vrijednosti 1.200.000 kuna.

Vlahušić posjeduje i poslovni prostor u Dubrovniku veličine 60 metara četvornih vrijedan 680 tisuća kuna, kuću u Imotici veličine 200 metara četvornih vrijednu milijun i pol kuna i apartman na Kupresu od 40 metara četvornih, vrijedan 230 tisuća kuna. To nije sve, Vlahušić posjeduje umjetnine vrijedne 300 tisuća kuna, dionice od 40 tisuća kuna i ima 700 tisuća kuna ušteđevine. Vozi Peugeot 208 iz 2008. godine.