Ovo je podatak koji je vezan samo za područje centra grada pod zaštitom UNESCO-a, a ništa bolja nije situacija ni u gradu izvan povijesne jezgre. Grafiti lišeni umjetničke vrijednosti nisu, naravno, samo splitski ili hrvatski problem, u pitanju je šira globalna pojava, ali splitski je slučaj specifičan i problematičan zbog dva glavna razloga.

Prvi je problem prevladavajući sadržaj splitskih grafita u posljednjem desetljeću, a to su poruke prepune ksenofobnih, rasističkih, fašističkih i generalno primitivnog izričaja. Grafiti su inače u našoj zemlji i u Europi uglavnom u sebi nosili subverzivne političke i društvene poruke, no u splitskom i šire hrvatskom slučaju prevladavaju primitivizam i neofašizam.

Drugi je problem neučinkovit sustav prevencije i kažnjavanja maloljetnih počinitelja koji, čak i ako ih se otkrije, prođu tek s opomenom bez adekvatne kazne. Pritome ne mislimo da nekoga treba zatvoriti, ali svakako se počinitelje treba novčano kažnjavati i poticati njihov rad za opće društveno dobro, primjerice baš na uklanjanju tih grafita.

Za ovaj tekst smo pripremili i malu fotogaleriju koja je na određeni način trenutačni presjek kroz sadržaj grafita u Splitu i uklapa se u sliku grafita koje najviše ispisuju pripadnici navijačke supkulture i pripadnici neofašističkog političkog podzemlja.

Poseban je problem šaranje po spomenicima nulte kategorije, jer održavanje graditeljske baštine zapravo najviše i košta. U pitanju su skupi konzervatorski zahvati budući da čišćenje natpisa s kamene površine traži specijalistički zanatski postupak.

Jedna od negativnih posljedica grafita koju isto ne možemo zanemariti jest ružna ksenofobna slika grada koju u samom centru grada mogu zapaziti i brojni turisti. To u konačnici može ostaviti i komercijalne posljedice zbog negativnog imidža destinacije Splita, kao i cijele dalmatinske regije.

Svi se još dobro sjećamo poplave grafita prije održavanja prve splitske Gay povorke 2011. godine. Na kraju je ta manifestacija upamćena i po nasilju pa se može ustvrditi da su poruke sa zidova refleksija raspoloženja dijela javnosti. Isto tako poruke mržnje na zidovima u određenoj mjeri i doprinose kreiranju ambijenta za realizaciju nasilja.

Izvan centra grada posebno su izraženi grafiti Torcide. To su pravi veliki murali i natpisi fanatične privrženosti svom klubu, no ta slika ima i svoje naličje pa se u redovima navijačke supkulture sustavno već godinama njeguje neofašizam i ksenofobija.

Premda posljednjih mjeseci Torcida vodi s Hajdukom 'pravednički rat' protiv dokazano kompromitirane klike koju predvode notorni Zdravko Mamić i HNS, s druge pak strane prevladavajući društveni i politički svjetonazor dijela pripadnika Torcide nije ništa manje problematičan.

Na kraju sve to šaranje puno košta i to plaćaju svi građani. Splićani plaćaju i 18 komunalnih redara. Oni se ovih godina ni u tom segmentu nisu baš previše iskazali. Iako redari usko surađuju s policijom i nerijetko na djelu uhvate počinitelje, vandali uglavnom prođu gotovo nekažnjeno ili tek s opomenom.

Zato bi Grad Split definitivno trebao razraditi model kažnjavanja radom za opće dobro. I ove se godine se prije početka turističke sezone veći dio grafita u povijesnoj jezgri uklonio, ali već sada krajem srpnja trebalo bi krenuti u novu akciju i kampanju, jer se opet namnožilo sramotnih grafita, poput kukastih križeva i ustaškog znakovlja. Ukratko, primitivizam nas sve prilično skupo košta.