NOVIM ZAKONOM NEDVOSMISLENO I JASNO:

Crkva neka objavi cjenik i plati porez

08.03.2014 u 14:12

Bionic
Reading

Katolička crkva u Hrvatskoj naplaćuje brojne usluge svojim korisnicima vjernicima. Organizacija misa, krštenja, svećenje kuća, sprovodi, vjenčanja, propovijedi, oprosti grijeha, sve to ima svoju cijenu, ali Katolička crkva godinama na svoja obilna primanja državi ne plaća ni lipe poreza. Nitko ne zna ni koliko od tih djelatnosti, izdavanja raznih potvrda i oprosta, naplaćivanja vjerničkih rituala i putovanja, ta vjerska zajednica ubire prihoda, jer, za razliku od poduzetnika, još uvijek ne mora izvještavati državne financijske organe

A koliko su crkvene tarife temeljito razrađene, pravo birokratski, pokazuje nam objavljeni 'taksovnik Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine' (alias Zagrebačke metropolije), koji je na svojim web stranicama istakla Župa svetog Nikole biskupa iz Varaždina. Saznajemo da vjernici mogu dobiti niz crkvenih usluga koje uglavnom nose bizarne nazive i određene cijene. Recimo, oprost od maloljetnosti ili od krvnog srodstva, oprost od zapreke zločina, za te tri usluge svaka župa uzima po 50 kuna. Crkva si je samovlasno uvela svoju cjenovnu terminologiju, pa se cijena dijeli na 'pristojbu' i 'biljeg'. Ne postoji račun, a ni porez na dodanu vrijednost, stavka od 25 posto, koji svaki poduzetnik u Hrvatskoj mora naplatiti kupcu i dati državi.

'Jednostavno ozdravljenje ženidbe' košta 25 kuna, a dvostruko je skuplje 'ozdravljenje ženidbe u korijenu'. Ali što znače nazivi tih usluga i što se dobije za taj novac kojim čovjek može malo barem dopuniti jednu košaru hranom na tržnici, pitali smo jednog službenika Varaždinske biskupije. Radi se o podvojenim vezama partnera, objašnjava, među kojima jedan želi biti aktivni vjernik i crkveno se vjenčati, a drugi ne. Budući da je prvi tako neodlučan da tu razliku ne vidi kao razlog za raskid veze, dakle ipak bi krenuo u brak s nevjernikom, uskače Katolička crkva s 'ozdravljenjem u korijenu'. Taj papir garantira vjerniku da se može služiti drugim crkvenim uslugama, takozvanim sakramentima, iako nije crkveno vjenčan, što bi bez neophodnog dokumenta bilo nemoguće.

Dakle, tek kada vjernik plati 'ozdravljenje u korijenu', može, primjerice, naručiti pjevanu misu za 130 kuna ili gregorijansku misu za 2.000 kuna.

Kako doznajemo od službenika, može se oprostiti i 'zapreka zločina'. Jednostavno, Crkva će vjenčati i dvije osobe koje su u ljubavničkom zanosu ubile treću, naprimjer ženu ili muža jednog od njih, ne bi li tako uklonili prepreku prema svom budućem braku. Oboje nakon zločina trebaju doći župniku, porazgovarati i platiti 50 kuna, 40 za pristojbu i 10 za biljeg, a on će im odštampati potvrdu kojom mogu nastaviti svoju crkvenu avanturu.

Mnogi smatraju da bi Katolička crkva na prihode od svoje djelatnosti trebala plaćati porez državi, kao što to čine svi poduzetnici koji svojim kupcima i korisnicima izdaju račune za prodane proizvode i usluge. Crkva će tu građansku dužnost imati priliku ispuniti prihvati li Hrvatski sabor prijedlog Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, koji konačno, nakon više od 20 godina, Crkvu, u poreznom smislu, postavlja tamo gdje joj je mjesto, na stol za razrez poreza.

U GONG-u, jednoj od najistaknutijih nevladinih organizacija u Hrvatskoj za nadzor demokracije, institucija i vlasti, pojašnjavaju da je prijedlog tog zakona sasvim logičan, jer Katolička crkva ima status neprofitne organizacije prema Zakonu o vjerskim zajednicama, koji joj nalaže, kao i svim drugim vjerskim organizacijama, poštivanje načela transparentnosti financijskog poslovanja. To je dodatno predviđeno prijedlogom Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.

'Očekivali bismo od vjerskih zajednica koje se financiraju iz donacija vjernika, ali i iz državnog proračuna, da im je stalo do povjerenja svojih članova te ukupne javnosti. To znači da trebaju njegovati dobro upravljanje i iskazivati na koje sve načine prikupljaju i troše sredstva, bez obzira na to jesu li proračunska ili ne. To se, naravno, odnosi na proaktivnu objavu cjenika administrativnih i duhovnih usluga koje pružaju, kao i izvještaja o svim prihodima i rashodima, bez obzira na to radi li se o milodarima, utršku od duhovnih seminara ili hodočašća ili pak o prihodima iz proračuna. Što se tiče poreza, vjerske zajednice, kao i sve ostale neprofitne organizacije, podliježu poreznim propisima, pa u tom smislu vjerske zajednice ne bi trebale biti nimalo drugačije tretirane od drugih neprofitnih organizacija. Tako smatramo da vjerske zajednice trebaju biti izuzete od poreza na dobit jer profit ni ne smiju 'izvlačiti', već su višak prihoda obvezne usmjeravati na svoje temeljne duhovne, obrazovne i karitativne djelatnosti. No trebali bi biti obveznici plaćanja poreza na dodanu vrijednost pod istim uvjetima kao i svi drugi', stav je GONG-a koji su nam iznijele Marina Škrabalo, viša savjetnica, i Nives Miošić, članica izvršnog odbora te organizacije.

U međuvremenu, dok ne saznamo koliki su stvarno financijski prihodi Katoličke crkve od njihovih usluga, odnosno dok njene organizacije ne budu obavezne dostavljati financijske izvještaje financijskim organima, radi javne objave (kao što to radi FINA s godišnjim financijskim izvještajima svih poduzetnika), treba reći da crkva sigurno neće propasti kada bude plaćala porez.

Dotacije iz državnog, općinskih, gradskih i županijskih proračuna toliko su brojne da se Katolička crkva u ovih 15 godina od sklapanja famoznih Vatikanskih ugovora, po sadržaju tajnih te 1999. godine, kada njihov protagonist Jure Radić, pouzdanik ondašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, medijima nije htio otkriti kakve materijalne posljedice za Republiku Hrvatsku nosi Ugovor o gospodarskim pitanjima, za Crkvu najprofitabilniji.

Ali zato su lani hrvatski porezni obveznici na vlastitoj kožI osjetili da je na osnovu njega država Katoličkoj crkvi dala 350 milijuna kuna, što je bio samo dio ukupne potpore koja se razmilila po raznim stavkama proračuna, po ministarstvima i fondovima. Taj ugovor regulirao je i povrat imovine, koju je Crkva na različite načine stjecala zahvaljujući svojoj suradnji sa svim vlastima i režimima. Kada je zemljište ili objekte nemoguće vratiti (npr. tamo je izgrađena ili prenamjenjena škola) onda je država vatikanskim ugovorom primorana isplatiti novčanu naknadu. Država je tako 2011. godine morala isplatiti 350 tisuća kuna samo na ime tog jednog troška.

Ali nitko još nije detaljno izbrojao koliko Katolička crkva doista dobiva novca, jer se dotacije pojavljuju na potpuno neočekivanim mjestima. Župa sv. Nikole biskupa, ona s početka teksta s temeljitim taksovnikom, početkom godine dobila je novac i od Ministarstva gospodarstva. Kao da maltene pridonosi razvoju lokalne ekonomije, ova župa okoristila se dijelom novca koji je Ministarstvo gospodarstva namjenilo unapređenju energetske učinkovitosti u profitabilnim tvrtkama, koje proizvode nešto korisno i zapošljavaju radnike.

Ogorčena takvim stjecanjem bogatstva mimo svih poreznih propisa i obaveza podnošenja računa, udruga za zaštitu ljudskih prava David lani je pokrenula peticiju za oporezivanje Crkve, koja je izazvala velik interes javnosti, a očito tek sada i pozornost ministra financija Slavka Linića.

'Mislimo da je u sferi Katoličke crkve sva crkvena djelatnost dobitna (profitna), jer je namijenjena za pridobivanje članova i sredstava za svoj rad. Postojanje čitave djelatnosti Katoličke crkve, dakle i dobrotvorne, školske, klasično vjerske… namjenjeno je širenju vjere. Zato je pravedno da se čitava crkvena aktivnost, uključujući sve nekretnine, u cijelosti oporezuje, posebno zbog toga što je Katolička crkva izuzetno bogata te je u mogućnosti s lakoćom platiti porez. Tražimo i to da u ovoj privredno-financijskoj krizi bogati nose veći dio od siromašnijih, a Katolička crkva, dakako, spada u razred jako bogatih', priopćila je tada udruga David.

U GONG-u sada dodaju da Hrvatskoj treba drukčiji model financiranja vjerskih zajednica.

'Smatramo da je potrebna javna rasprava o više opcija koje su u opticaju u europskim zemljama. Pritom upozoravamo na aktualnu neravnopravnost vjerskih zajednica s obzirom na to je li država s njima uredila odnose posebnim sporazumom, a na štetu manjih zajednica i to posebno onih koje ne proistječu iz judeokršćanskog kruga, bez obzira na to imaju li ili nemaju tisućljetnu tradiciju, kao što je to slučaj s budizmom', ocijenile su Škrabalo i Miošić.

Rasprava o prijedlogu Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija počela je tek prije nekoliko dana u Saboru i već je izazvala veliko zanimanje javnosti i zastupnika, jer je zamjenik ministra financija Boris Lalovac izvijestio da je preko računa udruga 2012. godine prošlo 13,7 milijardi kuna.

Ministarstvo je do tog podatka došlo na osnovu financijskih izvještaja za tu godinu koje je dostavilo 12.200 neprofitnih organizacija. Među njima su i Hrvatske vode, DAB i HANDA, a kada se oduzme njihov udio, prihod neprofitnih organizacija u toj godini iznosio je 9,2 milijarde kuna.