Hrvatska PREDRAG MATIĆ, INTERVJU

Samo nečasnima smeta objava Registra branitelja

Vukovarski branitelj i zatočenik srbijanskih logora Predrag Matić Fred, kao nestranačka osoba, imenovan je u prosincu ministrom hrvatskih branitelja. Jedna od prvih najava koju namjerava provesti u djelo jest objava Registra hrvatskih branitelja, ali uz ispunjenje određenih preduvjeta. 'Još nisam sreo nijednog branitelja koji bi bio protiv objave registra', istaknuo je u intervjuu za tportal

U ekstremnim vremenskim prilikama, po velikom snijegu i iznimno niskim temperaturama, hrvatski su branitelji u Žumberačkom gorju i u Splitu ponovno pokazali humanost i pomogli ljudima u nevolji. Akciju čišćenja snijega u Žumberku i osobno ste vodili. Kome ste poslali poruku – ostalim kolegama ministrima ili cijeloj Hrvatskoj?

Nismo napravili neki posao, iako smo deblokirali jedno selo koje je bilo zameteno u snijegu. Više je to bila jedna velika poruka kojom je barem pola milijuna ljudi, mislim na braniteljsku populaciju, bilo ponosno na to što su branitelji pomogli ljudima. I ne samo da su se branitelji identificirali s onima koji su pomagali zametenim građanima, nego su to učinili i svi u Hrvatskoj. Učinili smo nešto dobro i to je ono što zovem vraćanje dostojanstva braniteljima.

Dakle, bila je bitna poruka, a ne 'slikanje' ministra?

Svjedoci su mi suradnici koji su bili angažirani na čišćenju snijega da sam novinarima govorio da upere kamere i mikrofone prema drugim dečkima. No, svjestan sam da je svima zanimljivo kad ministar ide lopatati. Dežurnim je dušobrižnicima teško objasniti. Da nisam išao rekli bi: 'Ministar ne želi uprljati ruke i zažuljiti ih lopatom.' Ovako, kad sam išao, reći će: 'Ministar se išao slikati.' Teško je to pomiriti. Bitno mi je da je, od pola milijuna ljudi iz braniteljske populacije, njih 99 posto poruku shvatilo, dok onaj jedan posto nikad tu poruku neće shvatiti niti ju je shvaćao, pa ne mislim gubiti snagu na destruktivne tipove.

Jedan ste od rijetkih ministara, ako ne i jedini koji je zadržao ekipu suradnika koja je bila angažirana i kod Vašeg prethodnika.

Dolaskom u Ministarstvo hrvatskih branitelja, kao nestranački ministar iz SDP-ove kvote, nisam nikoga smijenio niti sam provodio nekakav revanšizam iako je to netko možda očekivao, priželjkivao ili mislio. Nitko nije maknut. Dao sam suradnicima odriješene ruke jer su do sada imali odgovornosti, ali nikakva prava. Uz ovlasti, sad su dobili i odgovornost. Ipak, kako sam im dao mogućnost da rade ono što im je zakon propisao, isto tako rekao sam im da ću zvati premijera, ako treba u pola noći, i razriješiti ih ako zabrljaju. To se odnosi i na mene.


Objava Registra branitelja - da, ali uz određene uvjete

Neriješeno i neizbježno pitanje koje ste naslijedili jest Registar hrvatskih branitelja. Postoji li način na koji riješiti taj problem koji će zadovoljiti sve?

Ako smo nešto raščistili i razriješili, onda je to činjenica da nije sporno pitanje objave Registra, nego načina objave. Potpuno sam svjestan da postoje zakoni o zaštiti i tajnosti osobnih podataka koji priječe objavu, ali isto tako postoji i veliki interes javnosti da se razriješi pitanje tko je pravi branitelj, a tko u tu skupinu ne pripada. Razmišljamo o tome kako pronaći najbolji način da to objavimo i da to bude apsolutno bezbolno za prave branitelje. Želim objaviti registar u kojem će biti imena časnih branitelja koji će biti ponosni da su im imena objavljena. Oni koji će imati problema zbog toga što je popis branitelja objavljen, neće ih imati zbog Save Štrpca i nekakvih optužnica, o čemu se uvijek pričalo kao glavnom argumentu zašto se to ne bi objavilo, nego da se vidi jesu li časno došli do samog statusa branitelja. Ako su to učinili nečasno, počinili su klasično kazneno djelo.

Dok su se iznosili argumenti protiv objave Registra branitelja, uporno ste ponavljali da niste sreli nijednog branitelja koji nije za objavu. Jeste li i dalje pri toj tvrdnji?

Još nisam sreo nijednog branitelja koji bi bio protiv objave registra. Na prijemu pripadnika 65. samostalnog bataljuna iz Ivanić Grada kod predsjednika Josipovića čuo sam kako pripremaju monografiju. U šali smo ih predsjednik i ja upitali hoće li objaviti imena svih pripadnika te ih bocnuli da tako krše zakon. Potvrdili su kako to znaju, ali i da će imati većih problema ako, ne daj Bože, nekoga ispuste jer će ih pojesti zašto nekome ime nisu objavili.

Petar Glebov
Predrag Matić Fred
Takvih je monografija, ali i knjiga o Domovinskom ratu u kojima su spominjani hrvatski branitelji i ratne akcije popriličan broj i to do sada nikome nije bilo problem.


Iako je takvih monografija more, Ministarstvo hrvatskih branitelja i dalje će ih poticati i financijski pomagati njihovo objavljivanje jer je dio vraćanja dostojanstva hrvatskih branitelja i pisanje povijesti. Stalno govorimo da će nam netko drugi pisati povijest ne budemo li je sami pisali.

Želim da branitelji pišu jer je i to jedan dio samopomoći. I sâm to znam jer, otkako sam napisao knjigu, potpuno se drukčije osjećam. Kad sam napisao knjigu, rasteretio sam dušu i moj teret sad nosi papir. Nije mi žao! Bolje da teret nosi papir nego ja.

Dakle, priča o objavi Registra branitelja je za Vas riješena stvar – za objavu ste, ali pod određenim uvjetima koji će biti precizno definirani?

U potpunosti ću voditi računa o tome da budu zaštićeni svi mogući osobni podaci, ali i nacionalni interesi Republike Hrvatske, ali moram izreći i osobni stav. Moj ratni put može se objaviti od slova do slova, od dana do dana. Na kraju, napisan je na 400 stranica, što nitko u Hrvatskoj nije uradio. I svaka stranica, i svaka rečenica i riječ u knjizi 'Ništa lažno' podložni su svakoj vrsti provjere. Knjiga je dostupna svima. Ne znam je li Savo Štrbac pročitao knjigu ili nije. Ako nije, pozivam ga da to učini.

Ukoliko postoje elementi za kaznenu odgovornost, a već sam više puta rekao da se osjećam čistim kao suza, i netko me uvjeri da je to što sam napravio protuzakonito ili nečasno, po mene neće morati dolaziti policija, nego ću staviti četkicu za zube u džep i doći sâm u Remetinec. Nije mi to nikakav problem.


Snižavanjem stupnja invalidnosti izgubio sam, ali ne žalim

Zahtjev za snižavanje stupnja invalidnosti, koji ste sami inicirali, očito je pogrešno shvaćen u dijelu javnosti. Jeste li očekivali takve negativne reakcije?

Cijeli događaj datira još od prošlog ljeta kad nisam znao da ću postati ministar. Podsjećam, tek sam 8. prosinca pozvan da postanem ministar branitelja. Nikad nitko nije osporio moju invalidnost niti sam sebi dao invalidnost, nego je o tome odlučilo osam specijalista, koje ne poznajem niti sumnjam u njihovu procjenu. Dogodilo se da taj podatak, kojim nisam mislio mlatiti u javnosti jer ne smatram to ničim posebnim, bude objavljen zajedno s pričom o famoznom odlasku dijela zastupnika na jedan dan u mirovinu. I to što su napravili zakonito je, i to što sam ja napravio je po zakonu, no jedan je od tih postupaka moralan, a drugi nije. Neki su na jedan dan otišli u mirovinu i vratili se u Sabor da bi sutra osigurali mirovinu za 1.000 kuna veću, a ja sam skinuo invalidnost – ne primoran, ne izazvan, ne politički motiviran, pa sam, osim ukidanja dijela invalidnosti, čime sam mirovinu skratio za 1.100 kuna, sebi uskratio i dodatnih 2.500 kuna na plaći. Sve zajedno to je skoro 500 eura, ali to ne smatram nikakvim gubitkom. Nažalost, to neki nisu shvatili, pa sam stavljen u isti koš s njima iz Sabora, po nekima sam ispao još i gori.

Velik je teret na leđima Bojana Glavaševića

U timu najbližih suradnika jedno je novo ime, a to je Bojan Glavašević, sin jedne od legendi obrane Vukovara – ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića.
Kad je 1998. formirano Ministarstvo hrvatskih branitelja, pokojni Juraj Njavro i Pero Kovačević sjetili su se mene, pozvali me i dali mi šansu da se uključim u aktivnije rješavanje braniteljske problematike. Time sam se rukovodio kad sam došao na ovu poziciju. Bojan Glavašević je mlad, pametan i školovan dečko. Ipak, na leđa mu je postavljen teret odgovornosti da radi na način kojim bi se njegov otac, da je živ, mogao ponositi. I Bojan je svjestan toga. To mi je jamstvo da će dati sve od sebe.

Jeste li uspostavili zadovoljavajuću razinu komunikacije s braniteljskim i stradalničkim udrugama, vjerujem da imate poseban senzibilitet za njihove probleme budući da ste i sami bili hrvatski branitelj i zatočenik srbijanskih logora?

Suradnja s udrugama provodit će se isključivo na temelju toga što udruge u svojim programima napišu da žele raditi, a posebno stručno povjerenstvo koje će biti formirano odlučit će je li to sukladno onome čemu stremi Ministarstvo hrvatskih branitelja i Vlada. Surađivat ću s njima na programskim načelima, a braniteljske udruge neće mi voditi politiku. To sam im i rekao, pa kome se sviđa, a kome se ne sviđa. Oni neće provoditi politiku hrvatske Vlade, nego će to raditi Vlada, a da želim suradnju – želim.

Ponavljam da branitelji ne smiju biti moneta za potkusurivanje različitih političkih opcija. I govorim već 20 godina da se u Hrvatskoj može svašta događati na političkoj sceni, ali se to ne smije odraziti na branitelje niti branitelji smiju utjecati na to. Sve političke opcije u Hrvatskoj moraju imati jedinstven stav prema braniteljima, što znači da se odnos neće i ne može mijenjati promjenom političke opcije koja upravlja državom.

Okupili ste i neformalan braniteljski 'savjet'. Koliko su Vam bitne njihove sugestije i iskustva?

Pozvao sam 15 ljudi iz braniteljske populacije za koje smatram da promišljaju širok dijapazon braniteljskih i stradalničkih pitanja. Imaju ulogu savjetodavnog tijela i nisu plaćeni za svoj angažman, što jamči neovisnost i neuvjetovanost. Slobodno mi mogu reći što hoće i o čemu razmišljaju, bez ikakvih posljedica. Zamolio sam ih i da nigdje u javnosti ne peglaju moj lik i djelo jer mi to ne treba. Iako želim čuti njihova promišljanja jer imam povjerenje u njih, i iskoristiti argumente koje će mi dati u stvaranju konačne slike, na meni ostaje odgovornost donošenja odluka.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još