Hrvatska SINDIKALNA ČESTITKA

Sretan Božić svima koji nas mrze

Sindikat državnih i lokalnih službenika na svojim je stranicama objavio je, u najmanju ruku, neobičnu blagdansku čestitku, koju je zaključio riječima 'Sretan Božić svima koji nas mrze'.Uobičajena praksa u ovo vrijeme je poslati ili objaviti čestitku u kojoj prijateljima, rodbini i poslovnim partnerima makar i kurtoazno zaželite sve najbolje i kako to već ide. No Sindikatu državnih i lokalnih službenika odlučili su se na drugačiju čestitku čiji sadržaj perenosimo u cijelosti

'Ako se u Saboru zastupnik našali na račun žena, poslodavac nekoga ne primi na posao jer je krive nacionalnosti ili seksualne orijentacije, vlasnik kafića ili vozač tramvaja izbaci labradora - pomoćnika slabovidne osobe, mediji se zgražaju nad primitivizmom i nekulturom počinitelja ovih anticivilizacijskih delikata, ali kad su u pitanju državni službenici, svi obziri i civilizacijske norme prestaju vrijediti, a svi koji pišu i govore u medijima nadmeću se tko će ih nazvati pogrdnijim imenima, slikovitije ih usporediti sa životinjskim vrstama, biljnim nametnicima i zloćudnim bolestima

(SDLSN) Birokracija, činovnici, poslušnici, podobnici, kancelarijski štakori, referentske životinjice, zločinačka organizacija, paraziti,..., samo su neki nazivi kojima službenike časte u medijima ugledni političari, književnici, novinari, kolumnisti, gospodarstvenici i intelektualci svih fela i sve to u medijskom prostoru u kojem se istovremeno u ime političke korektnosti, demokratskih i civilizacijskih stečevina brane ljudska prava građana, žena, pripadnika različitih etničkih skupina, LGBT osoba, životinja i biljaka.

Ako na nogometnom stadionu rulja skandira „Ubij, ubij Srbina!", za vrijeme održavanja „gay" parade „Umri pederu!", u Saboru se zastupnik našali na račun žena, poslodavac nekoga ne primi na posao jer je krive nacionalnosti ili seksualne orijentacije, vlasnik kafića ili vozač tramvaja izbaci labradora - pomoćnika slabovidne osobe, mediji se zgražaju nad primitivizmom i nekulturom počinitelja ovih anticivilizacijskih delikata, ali kad su u pitanju državni službenici, svi obziri i civilizacijske norme prestaju vrijediti, a svi koji pišu i govore u medijima nadmeću se tko će ih nazvati pogrdnijim imenima, slikovitije ih usporediti sa životinjskim vrstama, biljnim nametnicima i zloćudnim bolestima.

Ispada da jedan iz kafića protjerani labrador ima više građanskih prava od bezimenih službenika, kojima se prijeti masovnim otkazima, čišćenjem, istjerivanjem iz gnijezda i „humanim preseljenjem" iz svijeta rada u svijet nezaposlenih.
Kako je moguće da u modernoj, pravnoj i socijalnoj državi poput Hrvatske, građanina, čovjeka, muškarca, ženu, partnera, majku, oca, dijete ili osobu bilo kojih drugih obilježja možete nesmetano, nekažnjeno i društveno neosuđujuće, nazvati kakvim god hoćete pogrdnim imenom i predložiti mu uskratu temeljnog ljudskog prava na rad zato jer je državni, javni ili lokalni službenik?

Ako građani imaju pravo na različitu političku i seksualnu orijentaciju i zaštitu od uznemiravanja i diskriminacije zato jer su po bilo kojoj osnovi različiti ili posebni, zašto onda i službenici nemaju pravo na zaštitu od toga da ih se javno vrijeđa, diskriminira, osuđuje i prijeti im se masovnim otpuštanjima, bolnim i dubokim rezovima, amputacijama i konačnim rješenjem službeničkog pitanja?

Zašto svaki političar, ekonomist, novinar i intelektualac kad su u pitanju službenici doživljava preobražaj iz filantropa u doktora Mengelea ili Pol Pota?

Treba li nam propisati nošenje trake na rukavu jer smo se javili na oglas za radno mjesto u državnoj i javnoj službi, jer svaki dan dolazimo na posao u ured, policijsku postaju, poreznu ispostavu, carinarnicu, školu, bolnicu, zatvor, inspekcijsku službu, a mnogi od nas za to smo se i školovali, osposobljavali i usavršavali?

Trebamo li spustiti pogled pred svakim zaposlenim u „realnom sektoru", kladionici, telefonskoj kompaniji, tvornici duhana, alkohola, kockarnici, noćnom klubu u kojem golo žensko meso visi na štangi, medijskoj kući, brodogradilištu, industriji, jer je njihova zarađena kuna ta koja nas hrani?

S druge strane, svi zajedno trebamo se zapitati tko i u čijem interesu hrvatske građane uvjerava da njihova budućnost ovisi od socijalne kirurgije i amputacija malignog društvenog (službeničkog) tkiva i mogu li mediji koji našoj djecu pružaju lažni privid kako je u životu važnije i korisnije usuditi se revati i vrtiti hulahop pred kamerama nego ići u školu, dijeliti lekcije i građane na društveno vrijedne i manje vrijedne članove društva?

U međuvremenu, pred nama je Božić, vrijeme ljubavi i praštanja, koje možemo iskoristiti za shoping, ali i za promišljanje o biti i svrsi života, vjerovali u Boga ili ništavilo.

I zato sretan Božić svima koji nas mrze', zaključuju u svom obraćanju SDLSN-ovci.
Čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever, pod čijim okriljem se nalazi SDLSN, kaže da itekako ima razumijevanja za žestoki sadržaj pisma.

'Ovo je iznuđena reakcija na licitaciju prema državnim službenicima koja se provodi dulje vijeme, posebno zadnjih mjeseci. Službenike se tretira kao neradnike, teret i društvene parazite, više nitko ne zna tko je višak, iako upravo ovaj sindikat godinama pokušava dogovoriti novu politiku plaća, zapošljavanja i naprevanja. Ne osuđujem pismo zato što im je prekipjelo', kazao je za Business.hr Sever.

Usporedbe s diktatorom Polom Potom i monstruoznim naci-liječnikom Mengeleom, tvrdi on, tu su samo figurativno, kako bi se iznudila reakcija javnosti.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još