Izgradnja ovog mosta, koji je bio dug 279 i širok 18 metara, bila je plod suradnje Brodosplitovih projektanata i Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje iz Splita, a proveden je pod okriljem Ministarstva pomorstva, prometa i veza. Gradnju mosta nadzirala je tvrtka Konstruktor iz Splita, a za povezivanje mosta korišteno je pet teglenica tvrtke Brodospas, šest prijelaznih čeličnih mostića te bočne zaštite od topničkih granata, koje su izradili radnici Brodosplita i montirali na gradilištu.

Hrvatske ceste bile su investitor dok je izvedbu radova povjerena Brodospasu i Brodosplitu. U izgradnji su sudjelovali i Konstruktor iz Splita te Hidroelektra iz Zagreba.

Za potrebe postavljanja i osiguranja mosta, od vojnih je snaga angažirana bila 40. inženjerijska bojna, 307. logistička baza Zadar, Bojna za specijalna djelovanja Matija Vlačić, 1. gardijska brigada, 112. brigada, 7. domobranska pukovnija, 264. izvidničko- diverzantska satnija, Vojna policija te pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova.

U roku od samo tjedan dana, radnici Brodospasa, Brodosplita, Brodotrogira i Brodogradilišta Vranjic uspješno su preradili pet teglenica kojima je montiran i usidren pontonski most. Istovremeno, radnici Konstruktora u suradnji s Hrvatskim cestama radili su na izgradnji prilaznih cesta s obje strane Novskog ždrila, a koje su se naslanjale na pontonski most.

Važno je napomenuti da je izgradnja pontonskog mosta bila od ključne važnosti u prevladavanju pokušaja spajanja sjevera i juga Hrvatske. Područje Novskog ždrila bilo je izloženo svakodnevnim granatiranjima sve do operacije Oluja, koja je rezultirala oslobođenjem Novskog ždrila i šireg područja Maslenice. Pontonski most tada je izgrađen kao privremeno rješenje kako bi zamijenio srušeni Maslenički most.

Korištenje pontonskog mosta trajalo je sve do izgradnje novog Masleničkog mosta, dovršenog 1997. godine.