To je uobičajena procedura postupanja u ovakvim slučajevima, koji su ponovno otvorili temu opasnih pasa i postupanja s njima. Ugledni splitski veterinar s višedesetljetnom praksom, dr. Vando Raunig za tportal je pojasnio moguće uzroke posljednjeg teškog incidenta te otkrio da jedan od najčešćih motiva sličnih napada može biti - ljubomora. U prvom redu, kaže, odgovornost leži na ljudima, odnosno vlasnicima pasa.

'Njih je uvijek bolje nabavljati na poznatim mjestima i kod provjerenih uzgajivača. Kod pasa s pedigreom u pravilu se unaprijed mogu predvidjeti izgled i karakter, što ne znači da postoje garancije - i psi bez pedigrea mogu imati navlaš jednake karakteristike, kao što oni s pedigreom mogu krivo projicirati situaciju oko sebe i pokazati se nesocijaliziranima, posebno u doba kada dosegnu spolnu zrelost, što može dovesti do tragedije', objašnjava dr. Raunig.

Po njegovim riječima, incidenti slični posljednjem kod Đurđevca relativno su rijetki, posebno uzme li se u obzir brojnost pasa kao kućnih ljubimaca u Hrvatskoj, što svakako ne umanjuje razmjere svakog takvog događaja.

'Sve ovisi o specifičnoj situaciji: pas može biti savršeno dobar i ne mora pokazivati simptome, ali može se dogoditi refleks ljubomore u kojemu pogrešno rasuđuje. Najčešće vlasnici ipak mogu primijetiti ako mu nešto nije drago i bitno je da odmah reagiraju, a žalosti me kada shvatim da neki od njih ne shvaćaju ozbiljno upozorenja da drže pse na uzici i s brnjicom', dodaje Raunig.

On za laike pojašnjava da je 'jasno da bebu neće napasti pekinezer ili neka slična rasa' te upozorava na zakonske propise koji definiraju pojam opasnog psa. A to su, ukratko, sve vrste bullova - stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer, kao i njihovi križanci - ali i svaki drugi pas koji je ničim izazvan napao čovjeka ili drugog psa te im nanio ozljede.

>>> Pas izgrizao dvomjesečnu bebu, liječnici se bore za njen život

Pravilnik o opasnim psima usvojen je 2008. godine i njime su detaljno propisani uvjeti njihova držanja, čipiranja i kastracije. Propisano je da moraju imati upisanu napomenu da su opasni, da se moraju držati zatvoreni u kavezu ili objektu primjerene veličine uz istaknuto upozorenje, da se na otvorene prostore mogu izvoditi jedino uz brnjicu i uzicu te da obavezno moraju proći školovanje poslušnosti i provjeru socijalizacije.

Njihovi vlasnici ne smiju biti osuđeni za cijeli niz kaznenih djela, ne smiju prekomjerno konzumirati alkohol ili opojne droge i ne smiju imati narušene odnose unutar obitelji ili s okolinom. Moraju biti stariji od 21 godine i imati potvrdu o poslovnoj sposobnosti, a svoje pse ne smiju ni ustupati drugoj osobi na čuvanje. Kazne za kršenje ovog propisa iznose od 20 do 50 tisuća kuna.

Doberman, rotvajler, doga ili ovčar najnovijim Zakonom o zaštiti životinja iz 2017. godine nisu nužno opasni psi, pa je tim zakonom de facto poništena odluka nekih lokalnih vlasti - poput Malog Lošinja - koje su za svoje područje pokušale proširiti listu nepoželjnih pasmina. U najnovijoj verziji preneseno je tumačenje iz pravilnika da opasnog psa predstavljaju isključivo bullovi te bilo koji drugi ukoliko bez razloga napadne čovjeka ili drugog psa.

'Na koncu se ipak sve svodi na njihove vlasnike: dužni su voditi računa o svakoj specifičnoj situaciji, primijetiti simptome i na vrijeme reagirati. U većini slučajeva suživot psa i bebe savršeno štima jer se oni u pravilu ponašaju zaštitnički, no treba znati i do koje mjere imati povjerenja i do koje mjere riskirati. Na koncu, kao što su svaki čovjek i svaka obitelj različiti, tako ni svi psi nisu jednaki. Vlasnik svog psa mora socijalizirati i mora ga poznavati', zaključuje Raunig.