22. ožujka 2020. godine u 6 sati i 24 minute Zagreb je pogodio potres magnitude 5,5 po Richteru. Sirene su odjekivale, oblak prašine nadvio se nad centrom, katedrala je izgubila vrh tornja i postala simbol stradanja glavnog grada. Nemjerljivu materijalnu štetu zasjenila je smrt jedine direktne žrtve potresa - 15-godišnje Anamarije Carević. Godinu dana poslije Zagreb je i dalje ranjeni grad, a upravo oko prve godišnjice potresa najavljena su i prva rušenja
Dok je cijela Hrvatska tonula u lockdown zbog tada još gotovo potpuno nepoznatog virusa, u to nedjeljno jutro Zagreb je prenut iz sna. U 6 sati i 24 minute 22. ožujka 2020. godine tlo se zatreslo zbog potresa magnitude 5,5 po Richteru.
Kataklizmičan scenarij pojačale su pahulje snijega koje su zalepršale Zagrebom baš toga proljetnog jutra iako su cijele zime štedjele metropolu.
Danima se građane pozivalo: 'Ostanite doma', no te nedjelje bilo je bitno samo jedno – izaći iz doma.
Potresne slike razrušenog grada urezale su se duboko u pamćenje. Preplašeni građani zauzeli su javne površine ogrnuti dekama, stajali su na tramvajskim prugama jer tada zbog koronavirusa tramvaji nisu vozili, a najmanji stanovnici glavnog grada munjevitom akcijom evakuirani su iz rodilišta u Petrovoj.
Počele su stizati slike razorenih stoljetnih zgrada u centru Zagreba, a posebno je bilo teško u epicentralnom podsljemenskom području, u kojem su mnogi naši sugrađani ostali bez svojih domova.
Nažalost, potres 22. ožujka uzeo je svoju žrtvu – 15-godišnju Anamariju Carević, podleglu ozljedama u Klaićevoj bolnici.
U kratkom roku sve moguće službe bile su na terenu, vojska je raščistila ceste u centru grada, podignuti su šatori, volonteri su se opet iskazali, a najviše alpinisti koji su se tjednima nakon potresa unatoč velikom riziku penjali po razrušenim krovovima.
Šteta - 11,6 milijardi eura
Šteta nakon zagrebačkog potresa procijenjena je na 11,6 milijardi eura. Oštećeno je više od 26 tisuća građevina, a neuporabljivo ih je 1900. Nastala je ogromna šteta na kulturnoj i sakralnoj baštini.
Sve su oči pak bile okrenute zagrebačkoj katedrali, simbolu grada koji vizuru Zagreba čini prepoznatljivom. Ta je vizura 22. ožujka brutalno promijenjena.
Vrh južnog tornja se srušio, a ubrzo je stigla vijest da će i vrh sjevernog tornja morati biti skinut. To se i dogodilo 17. travnja, kada je u iznimno zahtjevnoj operaciji eksplozivom kontrolirano uklonjen vrh drugog tornja.
Nakon što je korona pod svjetla reflektora gurnula do tada javnosti slabo poznatu granu medicine, epidemiologiju, tako je zagrebački potres od samozatajnih seizmologa napravio medijske zvijezde. Da su mogli, rekli bi: 'Jesmo li vam govorili?!' Naime desetljećima upozoravaju da je Zagreb na seizmički aktivnom području, no mnogi su zaboravili tu činjenicu ili su je zbog profita gurali pod tepih.
Potres iz 1880. godine, koji je razorio grad, ali i nakon kojeg je Zagreb doživio urbanistički procvat, nije bio dovoljna opomena da se barem stare zgrade u centru, nastale većinom upravo zahvaljujući potresu iz 1880., obnove, učvrste ili da se zbog izloga ne uklanjaju njihovi zidovi.
Nažalost, potres 2020. godine Zagreb je dočekao nespreman.
No je li spreman za obnovu?
Ovisi koga pitate. Zagrepčani iz centra, kao i oni iz epicentralnog područja, kojima su razrušene kuće, reći će da se u godinu dana ništa nije napravilo. Država je sufinancirala obnovu dimnjaka i kupnju bojlera, pokrpali su se djelomično zabatni zidovi te uklanjali dijelovi zgrada koji su prijetili novim urušavanjem.
No Zagreb se i dalje povremeno trese, a nove štete nastale su 29. prosinca u petrinjskom potresu. Centar izgleda kao labirint od skela koje štite prolaznike od krhotina što i dalje padaju te dizalica, traka…
Obnova Zagreba zapravo tek treba početi, a taman oko prve godišnjice velikog potresa kreću i prva rušenja.
Kako će grad izgledati za godinu dana, tek ćemo vidjeti.
