'Čovjek sam koji se uopće ne bi čudio kad bi ga usred predsjedničkog posla pozvali i predveli opskurnome tribunalu ili odveli ravno u kamenolom. Što sam niže, moje mjesto čini mi se primjerenijim, što sam pak više, jače mi se nameće sumnja da se radi o nekakvoj zabuni. Na svakom koraku osjećam da je za dobro obavljanje predsjedničke funkcije velika prednost biti svjestan da me u svako doba, s pravom, mogu s nje maknuti', izjavio je to u svom govoru na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu 1990. Havel, jedna od najistaknutijih osoba novije češke i europske povijesti.

U Europi i svijetu bio je prepoznat i priznat kao jedan od rijetkih moralnih autoriteta suvremenog doba. Bio je jedan od zaštitnih znakova Češke, priznat kao simbol borbe za slobodu i demokraciju, kao borac za politiku utemeljenu na humanizmu, poštenju i moralu te kao vrhunski intelektualac. Unatoč svojoj visokoj državničkoj funkciji, zadržao je pristupačnost, jednostavnost i ležernost, o čemu svjedoči uvodni citat, pa ga se smatralo idealnim šefom jedne srednjoeuropske države i prototipom predsjednika intelektualca.

Praško proljeće

Havel se rodio 5. listopada 1936. u Pragu u uglednoj i imućnoj obitelji. Nakon uspostave komunističke diktature u Čehoslovačkoj 1948., Havelu je kao buržoaskom djetetu bilo zabranjeno upisati željenu srednju školu i fakultet pa je izučio za kemijskog laboranta. Kasnije je nepravda na neki način ispravljena pa je dobio počasni doktorat na prestižnom Harvardu. Upravo je njegovoj majci bio san da on diplomira na tom sveučilištu.

Još u mladosti istaknuo se kao pjesnik i dramatičar pišući djela u duhu teatra apsurda, a u kazalištu je napredovao od pomoćnog scenskog radnika do dramaturga. Havel je kao predsjednik Kluba nezavisnih književnika igrao istaknutu ulogu i u Praškom proljeću 1968., nakon čijeg gušenja postaje jedan od vodećih čeških disidenata. Budući da mu je bilo onemogućeno bavljenje književnošću, uzdržavao se radeći u pivovari, a svoje je eseje i drame objavljivao u samizdatima.

Sa stotinjak čeških intelektualaca Havel je 1977. sudjelovao u nastanku Povelje 77, peticije kojom se od komunističkih vlasti tražilo da osiguraju građanima osnovna ljudska prava. Zbog toga je uhićen i 1978. osuđen na četiri i pol godine zatvora. Iz zatvora je pušten 1983., ali je 1989. proveo još devet mjeseci u zatvoru zbog sudjelovanja u demonstracijama u povodu 20. godišnjice spaljivanja studenta Jana Palacha

Predsjednik nakon Baršunaste revolucije

Havel je kao čelnik Građanskog foruma bio na čelu Baršunaste revolucije čijim izbijanjem 17. studenog 1989. počinje rušenje komunističkog režima u Čehoslovačkoj (mirnim putem), a 29. prosinca postaje predsjednik Republike. Na toj dužnosti ostaje do 1992., a 1993. izabran je za prvog predsjednika samostalne Češke Republike i na toj dužnosti ostaje dva mandata, do 2003. godine.

U tom razdoblju Češka je postala napredna i uspješna zemlja razvijenog demokratskog sustava i tržišnog gospodarstva, 1999. je ušla u NATO i došla na prag članstva u Europskoj uniji u koju je primljena 2004. Václav Havel nakon odlaska s predsjedničke dužnosti vratio se pisanju drama, no ostao je aktivan i kao komentator i kritičar aktualnih političkih i društvenih događaja u Češkoj i svijetu. Umro je 18. prosinca 2011. u svojoj kući u Hrádečeku kraj Praga.

Václav Havel popularan je u Hrvatskoj još od vremena kad je bio mladi književnik, a zatim disident i politički zatvorenik. Još 1966. u Zagrebu je u Teatru ITD izvedena njegova drama 'Drugarsko veče', a dok je bio u zatvoru, u Kazalištu Gavella 1980. izvedene su jednočinke 'Audijencija' i 'Izložba' koje su proglašene predstavama godine, a glumci su uspjeli Havelu u zatvor prokrijumčariti kazališnu knjižicu sa svojim potpisima. U Gavelli je 1989. izvedena i drama 'Očajno smiješno', a od 2009. na repertoaru Kazališta Komedija nalazi se posljednja Havelova drama 'Odlazak'. Havela kao pjesnika hrvatska je publika upoznala još 1963. kad je u časopisu Plamen objavljen dio njegovih tipograma iz zbirke 'Antikódy', u izboru Dušana Karpatskog

U obrani Hrvatske

Ovaj dokazani prijatelj Hrvatske bio je među onim češkim političarima koji su razumjeli što se devedesetih godina događalo u bivšoj Jugoslaviji. Nije se ustručavao jasno imenovati agresora i žrtvu te je pružio veliku moralnu, ali i konkretnu potporu Hrvatskoj i BiH i osuđivao politiku Srbije i Slobodana Miloševića. Podržao je i NATO-ovu intervenciju protiv Srbije 1999. godine.

Štoviše, u kolovozu 1995. branio je legitimitet hrvatske oslobodilačke operacije Oluje. Tom je prigodom kazao kako je 'razumljiva želja Zagreba da uspostavi svoju vlast u okviru hrvatskih granica. Hrvatska se zbog neuspjeha diplomatskih pregovora odlučila za ofenzivu kako bi ponovno uspostavila svoj teritorijalni integritet', dodajući kako je Hrvatska međunarodno priznata država i 'ne može se uspoređivati s divljim vojskama Radovana Karadžića'.

Havela je ljutilo to što su Česi često poistovjećivali bivšu Jugoslaviju i Srbiju pa je 1999. između ostaloga izjavio: 'Riječ Jugoslavija za njih označava dalmatinsku obalu, gdje Česi ljetuju. Međutim, to nije Jugoslavija, to je Hrvatska, već odavno neovisna zemlja. Želio bih naglasiti da je Milošević bombardirao i Dubrovnik, Split, nama draga mjesta i prekrasne stare spomenike kulture. Toga se svega treba sjetiti kad netko kaže da nas je Jugoslavija podržavala 1968. Jugoslaviju, koja nas je tada podržala, činili su i kosovski Albanci, Hrvati, Slovenci i Makedonci', zaključivši kako je izjava da smo stari prijatelji samo s Beogradom čista demagogija.

Radić kao nit vodilja

Kao predsjednik, Havel je Hrvatsku prvi put posjetio u veljači 2000., kada je u Zagrebu nazočio inauguraciji drugog hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića, a u službeni posjet doputovao je iste godine u srpnju kada je, osim Zagreba, posjetio i Dubrovnik. Tom je prigodom isticao da Češku i Hrvatsku spajaju brojne pradavne kulturne i političke veze i tradicije.

'Čvrsto vjerujem u dobru budućnost Hrvatske i njezinu nenadoknadivu ulogu na ovom napaćenom području, u njezinu važnu ulogu na spojnici između srednjoeuropskog, mediteranskog i balkanskog prostora', izjavio je tom prigodom Havel koji je u Zagrebu citirao Stjepana Radića rekavši 'samo je jedan viši interes iznad narodnog interesa - humanost, čovječnost'.

Od hrvatskih političara s Havelom se najčešće uspoređivalo Vladu Gotovca koji je o tome 1996. izjavio: 'Ljudi, naprosto, žele reći da bi voljeli imati tako jednostavnog, opuštenog, svima lako dostupnog, moralno provjerenog čovjeka koji bi vodio zemlju. Građanin mora imati osjećaj – a to, doista, imate kad ste s Havelom – da ga u svakom trenutku možete sresti negdje u gradu i pozdraviti kao bilo koga drugoga. Neki smatraju da usporedba s Havelovom osobom meni ide suviše u prilog, dakako, u političkome smislu, a oni su moji politički protivnici. Ima i onih koji misle da ovom metaforom gubim, jer imam neke prednosti koje se u tom metaforičkom odnosu brišu. No ne radi se ni o kakvom odnosu gubljenja ili dobivanja. Niti je Havelova sudbina takva zato da bi se Gotovcu nešto oduzelo ili dodalo, niti je pak za mene Havelova sudbina nekakav okvir koji bi me pozivao na adaptaciju i distanciranje od nečega.'

Zanimljivo je da Havelova supruga, glumica Dagmar Havlová od 2015. igra ulogu barunice Castelli u drami Miroslava Krleže 'Gospoda Glembajevi' u praškom kazalištu Na Vinohradech.

Uskoro i ulica u Zagrebu?

Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb 80. rođendan Václava Havela obilježit će tribinom koja će se održati 9. studenog. Hrvatsko-češko društvo također je 2015. podnijelo prijedlog da jedna ulica u Zagrebu dobije ime Václava Havela, a predsjednik te udruge Marijan Lipovac podsjeća da je prvi čehoslovački predsjednik Tomáš Masaryk 1930. za svoj 80. rođendan dobio svoju ulicu u središtu Zagreba.

'Željeli smo da i Havel dobije svoju ulicu u povodu 80. rođendana kako bi se na taj način simbolički povezalo Masaryka i Havela, no još se traži primjerena lokacija', kaže Lipovac.

Nakon smrti Havelu su počasti odane i u njegovoj domovini Češkoj, gdje ime Václava Havela od 2012. nosi zračna luka u Pragu, a 2014. postavljeno mu je poprsje u Kongresu SAD-a u Washingtonu, kao četvrtom Europljaninu. Od 2013. Vijeće Europe dodjeljuje Nagradu Václava Havela za ljudska prava, a Havelovo ime nosi i jedna od zgrada Europskog parlamenta u Strasbourgu. Danas je pak Havel dobio i trg u rodnom Pragu.