Da čovjek ne prati medije po prirodi posla ili zbog urođenog mazohizma, ne bi imao pojma kako je sva sila automobilskih sirena, koja se baš kad je utorak postajao srijeda usjekla u splitsku noć kao žilet u kožu, bila kruna spontanog domoljubnog prosvjeda vlasnika 'više od stotinu osobnih automobila', branitelja, zbog ćiriličnih ploča na državnim institucijama u Vukovaru
Bez medija, čovjek ne bi znao ni za formalni povod prosvjeda, a to je suspenzija policajca koji je skinuo tablu s ćirilicom, premda mu je posao bio da je čuva.
Da čovjek navečer ne voli hodati gradom, ne bi događaju svjedočio svojim očima i ušima, niti bi vidio prosvjednike koji se u dugoj i bučnoj koloni voze prema Sv. Frani, tamo ostavljaju automobile nasred ceste, odlaze pred crkvu, razvijaju ratne barjake i skandiraju Vukovaru. Ovako, čovjek je sve lijepo zapazio, baš kao što je čuo kako iz jednog od napuštenih auta glasno dopire refren 'Moja draga i ja i gajba puna piva...' jer mu se potrefilo stajati na mjestu gdje se uzvici okupljenih miješaju s turbo-pop ritmom iz automobila.
Čovjek će kasnije na internetu doznati umjetničko ime interpreta skladbe o ljubavi prema ženi i popularnom proizvodu od hmelja - Djomla KS. Početak pjesme čiji je refren na prosvjedu protiv ćirilice čovjeku ušao u uho kaže: 'Moja draga i ja i gajba puna piva/sunčan dan, ma sve nam je milina/danas na plaži muzika svira, svira/svi se kreću, jer svako igra, igra/Tu je Ivana, tu je i Marko/zvala me Marija, dolazi Žarko/voda je topla, vreme je super/idemo posle da vozimo skuter...' Koga zanima ostatak, neka konzultira Google.
Moglo bi se, na koncu, pokušati pametovati o kompatibilnosti prezira prema pismu i ljubavi prema poskočicama, pa bilo pismo ćirilično, a poskočica ekavska, ali čemu kad je štošta o tome već ispisano? Stare fobije i mržnje ionako samo mijenjaju maske i traže nove povode, a čovjeku ostaje tek zadovoljstvo neposrednog svjedočenja, prenošenja viđenog i dakako nesudjelovanja. Ne samo, ni prvenstveno, zbog Djomle.
