Tko nije barem jednu noć u životu spavao u hostelu, taj ne zna što je putovanje ili ima 100 godina! Hosteli više nisu samo za mlade backpackere, njih sve više biraju i obitelji s djecom ili poslovnjaci u odijelima i s aktovkama u ruci, koji žele opušteniji i jeftiniji smještaj. Grupne spavaonice, miješane sobe, minglanje prije spavanja, smijeh za doručkom i deseci ljudi sa svih strana svijeta s tisućama priča, pravo malo bratstvo i sestrinstvo, da ne kažem internacionala slobodnih lutalica...
Tako mi je o tom posebnom vidu turističke ponude prije godinu - dvije oduševljeno zborio znanac - pedesetogodišnjak koji i u zrelim danima, kad god uhvati priliku, lunja po europskim metropolama i hostelima. Pritom je zadovoljno dodao – moram ti reći, naši zagrebački nemaju se kaj sramiti!
Posebno mu se svidio Hobo Bear, hostel smješten u Medulićevoj ulici, i to ne bez razloga: u više navrata dobio je priznanja, čitatelji portala Hostelworld.com proglasili su ga najboljim hostelom u Hrvatskoj 2012. i 2014. Nisam ga neko vrijeme vidio, ali uvjeren sam da ga je iznenadila vijest koja je ovih dana zaplovila eterom, Hobo se prodaje!
Marko Vlahov, suvlasnik Hoboa, potvrdio mi je informaciju i pritom vrlo ljubazno (da ne pokvari svoje biznis planove) otklonio odgovoriti na ostala pitanja, od onog zašto netko prodaje hostel na tako dobrom glasu do onog – što se to zbiva s hostelima u Zagrebu? Naime, Hobo Bear, najsjajnija lampica na zagrebačkom nebu hostela, nipošto nije jedini hostel koji je oglasio prodaju.
U Zagrebu je od 2011. do kolovoza 2015. godine broj registriranih hostela porastao s 11 na 47, s tim da se na online rezervacijskim portalima kao hosteli reklamiraju i mnogi drugi tipovi smještaja. Pritom, isticalo se, taj nagli rast broja hostela u Zagrebu dao je gradu novi imidž, otvorivši destinaciju mladima, što bi trebalo pokrenuti i nove sadržaje, a zaposlen je i značajan broj ljudi. Većinu novih hostela otvorili su mladi, uspješni i kreativni ljudi, a i zaposlenici su također mladi ljudi, govore i po nekoliko stranih jezika.
No iz mjeseca u mjesec sve više je vijesti da se zagrebački hosteli – gase. Podaci govore da gosti u zagrebačkim hostelima borave u prosjeku samo jednu noć i metropola im služi kao usputna stanica za more. Zbog toga sezona traje kao i na Jadranu, uz popunjenost od oko 20-30 posto, što je daleko ispod razine profitabilnosti.
Prema neslužbenim informacijama, trenutno se prodaje pet-šest zagrebačkih hostela, među njima i glasoviti Hobo Bear. Iako vlasnici ne žele govoriti o cijenama, neslužbeno se može čuti da su u igri svote od četiri do šest milijuna kuna, toliko se barem traži, a koliko se stvarno utrži, nepoznanica je. Za Udrugu hostela Grada Zagreba prodaja nije novost – još su se prošle godine mogla čuti upozorenja za mogućnost takvog ishoda, s naznakom da je upravo zima ta koja presuđuje kod odluke vlasnika da dignu ruke od biznisa i prodaju hostel. Čak i ove godine nagrađeni Advent u Zagrebu i veći broj turista, neće donijeti prevagu.
'To je blagi porast broja gostiju, to je tek neznatno jer je uglavnom bila riječ o hotelskim gostima. U Zagrebu ima jako puno kreveta u hostelima, ali i apartmanima, uključujući i nelojalnu konkurenciju koja se jeftino prodaje bez valjane kategorizacije. Tržište je naglo naraslo i dok se ne raščisti, mnogima će biti jako teško preživjeti damping i slabu popunjenost', kaže vlasnik hostela koji je želio ostati anoniman.
Pritom, neki prodavatelji hostela smatraju da je država napravila propust jer nije na vrijeme ograničila broj hostela u destinacijama, kao što su to napravile neke destinacije u Europi. Terminima tržišta: ponuda je nadmašila potražnju. Hoće li ova zima dodatno očistiti zagrebačke hostele i tako u tom smislu za jedan dio turista (prvenstveno mladenački) izbrisati Zagreb s rute putovanja?
Martina Bienefeld, direktorica Turističke zajednice Zagreb, ne vidi razloga za zabrinutost.
'Sve je više naših sugrađana odlučilo 'zaploviti' turističkim vodama, pa je tako danas primjetan rast ponude privatnog i hostelskog smještaja. Nije čudno da se ponuda u tom segmentu profilira te sami pružatelji smještajnih usluga traže svoju nišu, osluškujući potrebe poslovnih i odmorišnih posjetitelja', kaže Bienefeld, dodajući kako TZGZ podupire rad kako hotelijera, tako i hostelijera te privatnih iznajmljivača.
'Između ostalog, izdali smo i brošuru Smještaj, prvi u Hrvatskoj omogućili online prijave i odjave gostiju, a nedavno smo poduprli i inicijativu osnivanja sekcije privatnih iznajmljivača pri HGK', kaže Bienefeld. Zaključuje, za ostalo se moraju pobrinuti sami poduzetnici. Slično misli i Dražen Gečević, tajnik Hrvatskog ferijalnog i hostelskog saveza.
'Nema nikakve dvojbe da je hvale vrijedno to što su Zagrepčani prepoznali važnost turizma, nove trendove te što svojom ponudom hostela obogaćuju zagrebačku turističku, ali i gospodarsku scenu. No zakoni tržišta reguliraju ponudu i potražnju. Posljednjih šest godina zabilježen je dramatičan porast hostela u Zagrebu. Prema našim podacima, broj hostela u Zagrebu u kolovozu 2015. godine iznosio je 47. Mislimo da je taj broj čak i premašen. Zagrebu je prije šest, sedam godina nedostajalo hostela, naročito imajući u vidu sve veću popularnost Hrvatske i Zagreba među turistima, odnosno mladim putnicima. Godišnje povećanje broja dolazaka turista, a među njima i mladih, mnoge je motiviralo na otvaranje hostela. Međutim, problem hrvatskog turizma, pa time i zagrebačkog, jest izrazita sezonalnost. Mladi putnici i turisti još uvijek ne posjećuju u dovoljnom broju Zagreb izvan ljetnih mjeseci, tako da su dolasci koncentrirani u razdoblju od lipnja do rujna. Hosteli su u tom razdoblju vrlo dobro popunjeni, ali ta popunjenost teško nadoknađuje slabu popunjenost u ostalim mjesecima. U tom smislu je najteže onim hostelima, odnosno vlasnicima hostela, koji posluju u unajmljenim prostorima jer mjesečni najam je u pravilu skup (naročito imajući u vidu da je većina novih hostela locirana u užem i širem centru grada, gdje je skup najam). Prema našim saznanjima, posljednje dvije do tri godine u Zagrebu su kontinuirano na prodaju bila barem tri do četiri hostela', kaže Gečević.
Pored slabije popunjenosti na godišnjoj razini, razloge možemo tražiti i u činjenici da su se u otvaranje i vođenje hostela znale upuštati i osobe bez puno iskustva i znanja o upravljanju hostelom', kaže Gečević.
Isto tako, zbog velike ponude hostelskih kreveta, zagrebački hosteli snižavali su cijene usluga, što je za mnoge vlasnike hostela (naročito one koji imaju obavezu plaćanja visokog mjesečnog najma) otežavalo financijsko pokrivanje ukupnih mjesečnih troškova. Snižavanje cijena hostelskog smještaja moglo bi negativno utjecati i na kvalitetu ponude zagrebačkih hostela jer će onemogućiti veća ulaganja u kvalitetu i podizanje standarda. Ujedno može utjecati na povećanje 'sivog tržišta', neprijavljivanja radnika itd, upozorava Gečević. Dodaje: 'Tijekom studenog mogli smo vidjeti da neki hosteli u Zagrebu cijene svojih usluga spuštaju na razinu od 40-ak kuna po noćenju.'
Napominje da je pored velikog i brzog povećanja broja hostela u Zagrebu, hostelima teže popunjavati svoje kapacitete i zbog izuzetno velikog broja stanova koji se iznajmljuju na dnevnoj bazi (dnevni najam stanova), a što predstavlja sve popularniji oblik smještaja i za mlade, naročito one koji putuju u parovima ili prijateljima, dakle u grupi do 4 ili 5 osoba.'
'Ipak, ono sto je pohvalno jest da je u Zagrebu otvoreno puno hostela visokog standarda i lijepog uređenja', zaključuje Gečević, čime priča dolazi do paradoksa: ako prežive zagrebački hosteli ostat će europska krema!
O tome vjerodostojnije od reklamnih PR-ova samih hostela svjedoče recenzije gostiju na portalima. Poput onih koje su i Hobo Beara s početka teksta doveli do vrha. Paradoks je i u tome što taj vrh istodobno i prvo mjesto na listi prodaje.
