Plastika je uz negativni utjecaj čovjeka na klimu vjerojatno najveći ekološki problem današnjice, jer svjedoci smo na svakom koraku toga koliko je naš okoliš zatrpan bocama, čašama, kutijama, vrećicama... Europska unija je ograničavanjem korištenja nekih plastičnih proizvoda pokušala stati na kraj toj pošasti, no kao i obično, ključ rješenja je na izvoru
Preciznije, ključ je u tvrtkama koje i dalje veći dio svojih proizvoda pakiraju ili prodaju u plastičnoj ambalaži. Međunarodni tim znanstvenika pokušao je istražiti tko su 'teškaši' među onima koji nas najviše zatrpavaju plastikom. Rezultati objavljeni u časopisu Science zanimljivi su, ali i prilično očekivani.
Autori studije analizirali su blizu dva milijuna plastičnih predmeta nađenih na otpadu između 2018. i 2022. te otkrili da više od polovice može biti povezano s kompanijama iz različitih sektora. Od toga se ravno 24 posto može povezati sa samo pet kompanija ili korporacija. Na čelu je Coca Cola s 11 posto, slijedi PepsiCo s pet posto. Nakon njih dolaze multinacionalni divovi u proizvodnji hrane i pića Nestlé i Danone, a na petom mjestu je jedan od najvećih proizvođača duhanskih proizvoda - Altria.
Njihov zaključak stoga je očekivan: uz što masovnije odvajanje otpada, samo akcije koje poduzmu multinacionalke kao glavni proizvođači mogu doista donijeti značajniju promjenu. U prvom redu to se odnosi na eliminaciju jednokratne i kratkoročno korištene plastike.
Za potrebe istraživanja plastični otpad analiziran je u 84 zemlje. Od ukupne količine materijala, više od polovice uzoraka došlo je iz 56 tvrtki. Najveći proizvođači plastičnog otpada su tvrtke iz prehrambenog sektora jer još uvijek jako ovise o jednokratnoj plastici u pakiranju svojih proizvoda, bila to hrana ili piće, pri čemu nije stvar samo u procesu proizvodnje.
'Hrana i piće često se konzumiraju 'u hodu', za razliku od proizvoda za kućanstvo i drugih koji sadrže plastiku, pa je manje vjerojatno da će veće količine tog materijala završiti u okolišu', stoji u studiji.
Da bi analiza bila još potpunija, trebalo bi utvrditi podrijetlo i onog otpada koji nije mogao biti identificiran u ovom istraživanju. Zbog toga autori pozivaju na uvođenje međunarodnih standarda za pakiranje i dijeljenje baza podataka kako bi otpad mogao biti efikasnije praćen, a konačni rezultat je bolje razumijevanje problema i njihovih uzroka.