Portugalaca su kod izmjene izviždali navijači, a on ih je počastio srednjakom. Zaradio je crveni karton, udaljen je iz prve momčadi, postao je meta kritika...

No oglasio se podužim postom na svojem Facebook profilu. U emotivnom obraćanju se ispričao.

'Nisam sinoć mogao zaspati. Moje ponašanje je bilo loš primjer svima, a posebno djeci. Znam da me čeka kazna, počevši od navijača, kluba, medija, UEFA-e, a ja ću kao uvijek prihvatiti odgovornost za svoje postupke.

Jučer je bio rođendan mog oca, koji voli nogomet. Obećao sam mu pobjedu i da ću mu posvetiti gol ako ga zabijem, za sve što je učinio za mene. Ali dogodilo se suprotno...

Imam dva mala sina koji također vole nogomet, učim ih istu poruku koju je mene otac učio, ako navijate za momčad, navijate i u dobrim i u lošim trenucima. Momčad je kao obitelj, a obitelj ćete uvijek braniti

Ja sam nogometaš i sada sam na terenu, više nisam na tribinama. Moj posao je trčati, raditi i pomoći ekipi pobijediti. Razumijem kako je biti na tribinama i da to može biti frustrirajuće. Jer i ja sam navijač kada nisam na terenu. Razumijem vas.

Dinamovi navijači imaju pravo biti ljuti. I ja sam ljut na sebe i duboko žalim zbog toga. Nemam isprike za svoj stav jer sam profesionalac. Dinamo mi je dao sve uvjete da dobrom radim svoj posao. Prije nekoliko tjedana osvojili smo Kup, srušili rekord po utakmicama bez poraza, ali nogomet se igra danas, ne jučer ili sutra.

Već vidim naslove u medijima, koji žele razbiti Dinamo, izmišljaju glasine o svemu i svima. Na sreću, Dinamo je veći od toga i nastavit će pobjeđivati. Ako me mediji žele udariti, udarite me. Neću se skrivati.

UEFA će me također kazniti, i to prihvaćam. Siguran sam da će i oni vidjeti da u 12 godina karijere nikada nisam dobio crveni karton. Nikada.

Ako itko pita moje suigrače u Dinamu, Olympiakosu, Toulouseu, St. Etienneu, Leixoseu, Amadori, Leiriji, Portu i Portugalu, siguran sam da će potvrditi moj ugled posvećenog nogometaša. Moj otac me naučio ostaviti dobar dojam gdje god dođem.

U ovom trenutku, jako mi je žao zbog mojih suigrača u Dinamo, jer im nisam uspio pomoći pobijediti. Ništa nije izgubljeno, ali mogli smo sinoć pobijediti.
Žao mi je zbog Dinamovih navijača, jer sam ih razočarao. Bio sam ljut što stvari nisu išle kako sam želio i eksplodirao sam. Moja reakcija nije bila fer, posebno prema onima koji nas podržavaju svaki dan i istinski žive za klub.

Također mi je žao mojih sinova jer ne želim da me takvog vide. Na kraju ispričavam se i svom ocu jer znam da sam ga razočarao više nego ikoga. Na njegovu obljetnicu.

Ako ste istinski nogometni fan koji voli svoj klub, slijedite moj primjer: ako vašim igračima ne ide, stvari će ići bolje ako ih podržite. Kada vam ide, svi žele biti vaš prijatelj, ali kada ste loši, samo vam oni istinski prijatelji pomognu ustati. Neka ta ruka bude vaša.

Moje iskrene isprike idu Dinamovoj obitelji. Žao mi je što nisam stroj, hvala svima koji ste me ohrabrivali i podržavali u ovim teškim trenucima.'