Nevjerojatna je priča Josepa Guardiole. Ulazi tek u četvrtu trenersku sezonu u karijeri, a na trofejnu ogrlicu već je nanizao 10 bisera. I sve to skupa nije dovoljno, diljem svijeta čuju se argumenti: 'Pa i ja bih s ovakvom Barcom lomio sve pred sobom, to može i moja baba.'

Ali istina je sasvim drukčija. Uoči dolaska Guardiole (nakon što je s Barcelonom B osvojio treću ligu), klub dvije godine nije osvojio nijedan trofej. Frank Riijkard je morao pognuti glavu i zaželjeti sreću nasljedniku. Situacija nije bila nimalo bajna.

Toga ljeta 'furija' sa snažnim katalonskim pečatom je trijumfirala na Euru u Beču i bio je to detonator novog vala uspjeha. Tsunamija. Guardiola je reformirao momčad i starosjediocima (Valdes, Puyol, Abidal, Xavi, Iniesta, Messi) dodao svježu krv. Promovirao je, možda ste čuli za njih, Alvesa, Piquea, Busquetsa i Pedra. Donio je momčadi novu dimenziju, u prvoj sezoni osvojio svih šest trofeja i do danas mirno gleda kako besprijekorno funkcionira njegov nogometni perpetuum mobile. U međuvremenu je momčad nadogradio samo Davidom Villom, kadrovski dio posla zapravo je obavio već na prvim pripremama. Ostale su nogometne finese, a taktički majstor i taj je dio posla obavio za primjer.

Igrač koji je s Barcom osvojio 16 trofeja danas u rukama drži i deset trenerskih 'kanti'. Samo ga jedna dijeli od Barcinog rekordera Johanna Cruyffa i grandiozni Nizozemac, koji je Guardiolu i uveo u prvi Barcin sastav, možda bude arhiviran već idućeg mjeseca. Krajem kolovoza igraju se superkupovi (domaći s Realom i europski protiv Porta), a ostatak sezone donosi još četiri natjecanja. Pep je nedavno najavio da će se krajem sezone povući iz Barcelone, koga bi začudilo ako na pozdrav mahne sa 30 ili više trofeja u matičnom klubu.

A i tada će se naći gomila koja će otpuhivati: 'S ovima bih to mogao i ja.'