Na to je pitanje odličan odgovor dao je korisnik community portala Tribina.hr Cortez, koji je objasnio zašto Duvnjak nikada ne može biti kao Balić

'Usporediti Ivana Balića s bilo kojim rukometašem nema smisla iz 101 razloga. Ivano Balić je pravi brand rukometa, avangarda i vizionar, osoba koja je dala jednu novu dimenziju i napisala neke nove postulate te igre. Do njegove pojave, rukomet je bio dosta predvidljiva igra, a njegova pozicija, 'organizator' igre je bila skoro pa nebitna.

Rukomet se nekada igrao na otvorenom, na asfaltu, što gledano iz današnje perspektive izgleda nemoguće. U takvoj igri, Balić bi se ozlijedio u najkasnije 2. minuti, i vjerojatno pauzirao nekoliko kola. Do nove 2 minute. Važno je bilo imati velike, snažne, moćne igrače, razornog vanjskog udarca. S vremenom se igra preselila u dvorane i dobilo se više kontakt igre. Nakon bjelovarskog Partizana, RK Zagreb je postao veliko ime u rukometnom svijetu, a naša liga je imala moćne centre i klubove poput Metkovića, Brodomerkura, Zameta... što je dalo i uzlet reprezentaciji. A isticali su se igrači poput Saračevića i Puca- vanjski šuteri, ili krila Čavar, Smajlagić, Džomba, pa i centri Jović i Kljajić. Igrači koji su radili ono što se i očekivalo od njih. Ako bi se izveo cepelin na utakmici bila bi to atrakcija, opjevana na svim naslovnicama. Saračević je mogao zabiti gol sa 10 metara... i to uzastopce, Smajlagić i Džomba letjeti poput Carla Lewisa, Jović pobijediti Obeliksa... Ali tko je išao gledati rukomet zbog njih kao pojedinca?

Ivano Balić je donio nešto novo. Ući u dvoranu i znati da on igra, značilo je i očekivati i doživjeti nešto novo, neočekivano. Gledano grubo statistički, Balić možda nije najučinkovitiji, brojke će pokazati da ima krivih dodavanja, izgubljenih, promašenih udaraca, da na terenu nekad djeluje kao da je mislima negdje drugdje, ali to je stoga što se on usudi pokušati nemoguće, ide u sfere gdje nitko nije bio, i daje gledateljima dio čarolije... ili iluzije. I dobio je veliki dio sljedbenika, u trenerima i igračima, otvorio mnogima oči i pokazao da rukomet može dati više od samog dodavanja lopte prvom do sebe.

I kod dodavanja lopte prvom do sebe, dolazimo do Duvnjaka. Balić je odavno uzeo Duleta 'pod svoje', ovaj nije ni krio da mu je Balić mentor. No Duvnjak je 'samo' odličan rukometaš, pakleno istreniran, ekipi korisniji vjerojatno no Balić, ali preneseno na nogomet, Duvnjak je Modrić, ako baš hoćete neka bude Bale, Iniesta i Ronaldo u jednome, ali nije ni neće biti Maradona, Pele ili Messi, što je Balić. Balić je talent, Duvnjak istreniran. Zavisi od trenera što želi i hoće, i svakako je Duvnjak poželjniji u ekipi koja želi rezultata, koji može odgovoriti svim taktičkim zamislima trenera. Duvnjak neće svojim pristupom i ponašanjem ugroziti ekipu, njegov karakter je blag, podrediti će se ekipi. Balić je tempirana bomba, uostalom, poput svih genija. Ili je samo tako prikazan nama od pojedinaca. No, u pamćenje mi se urezalo da je redovito nagrade koje je primao nakon utakmice za najboljeg igrača redom prosljeđivao nekom u ekipi.

Balić je zauvijek obilježio jedno razdoblje rukometa, bio njegova konstanta, i jednog dana će se taj period zvati njegovim imenom. Bez obzira na trofeja koje (ni)je osvojio, oni su manje bitni u cjelokupnoj slici koju je naslikao na rukometnom igralištu. Za ljubitelje rukometa ne bi trebalo biti dvojbe tko je najbolji. Jer kad i igra protiv tebe, takav igrač izaziva i respekt kod navijača, jer znaju da gledaju genija, koji to nije istrenirao, već to nosi u sebi. Uvjeren sam da će Duvnjak osvojiti više trofeja nego li Balić, ali zar je to najvažnije? Duvnjak nije niti neće donijeti ništa što još nismo vidjeli u rukometu, ali njegova igra donosi rezultat. Za rukomet kao sport Ivano Balić je neprikosnoven, za trenere je Duvnjak igrač koji donosi trofeje.'

Uključite se i vi u raspravu – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja domaćeg communityja!