DANIEL BERDAIS:

'Stojedinica je imala status buntovnika, ali to su bila druga vremena'

17.03.2014 u 11:49

Bionic
Reading

Radio 101 ove godine slavi 30 godina postojanja pa smo tim povodom popričali s programskim direktorom Danielom Berdaisom, koji je na toj funkciji od prošle godine. Ranije je radio kao glazbeni direktor radijske grupe Soundset, a bio je i jedan od osnivača Otvorenog radija na kojem je obavljao dužnosti glavnog i odgovornog urednika i člana Uprave

Radio 101 ove godine slavi 30. rođendan. U kakvoj formi ga dočekuje?

Alive & kicking! Živahan lik sa srcem mladića! U konačnici, u najboljim je godinama.

Prije nešto manje od godinu dana postali ste programski direktor legendarne Stojedinice. Što ste zatekli od legende kad ste stigli na radio?

Zatekao sam posljedice svega onoga kroz što je Radio 101 prolazio posljednjih godina. Od legende je ostala samo priča o legendi. No ime tog brenda nije izgubilo duh. Demoraliziranost ljudi mi je pala najteže od svega.

Rasprodaja 11.000 CD-ova

Radio 101 prije nekoliko dana prodao je 11.000 CD-ova Free Birdu,trgovini second hand vinilima i cdovima. Zašto je došlo do toga?
Trebareći da je sve što je bilo na cd-ovima digitalizirano odnosno prebačenou neke druge formate. Pretpostavljam da je jedan od razloga za to inedostatak prostora jer gornji kat na kojem su bili smješteni vraćen jeGradu Zagrebu, ali to je samo moja pretpostavka. To je pitanje zavlasnika radija koji sigurno zna sve razloge iz kojih se odlučio na tajpotez. 

Koji je bio Vaš motiv prelaska sa Soundseta na 101? Što ste htjeli napraviti od Stojedinice i koliko ste dosad napravili od toga?

Moje najdulje radno iskustvo i moje najuspješnije godine rada bile su na mjestu programskog direktora, za mene je biti glazbeni urednik hobi, a cjelovitost program profesija. Navikao sam na puno jači i stresniji način rada i uvijek na način da zaokružujem cijelu sliku. Ponuda za Stojedinicu bila je profesionalni izazov, ponuda koju ne možeš odbiti. Stojedinicu sam želio dići iz mrtvih, nostalgija za njom je postojala i kod mene kao i kod svih ostalih koji su cijenili ono što je taj radio bio i predstavljao. Radio 101 sam vidio kao jednu od posljednjih oaza u kojoj se radio može još uvijek razvijati u skladu sa mojim sustavom vrijednosti i mojom vizijom radijske stanice. Za sada sam zadovoljan s postignutim, jer ono što smo napravili do sada, ljudi su prepoznali. To je vidljivo na istraživanjima, ali i povratkom velikih oglašivača u eter Stojedinice.

U posljednje se vrijeme Stojedinici diže slušanost. Što je ključ rastu slušanosti?

Vizija, stvaranje homogenog kolektiva koji dobro korespondira sa slušateljima kroz program, a slušanost raste jer ljudi počinju prepoznavati naš trud i želju da se izdvojimo u moru istosti radijskih stanica. Velik trud ulažemo, posebno u glazbu te u govorne sadržaje.

Što mislite, vraćaju li se stari stojediničari svom radiju ili radio stvara neke nove fanove?

Mislim da se događa i jedno i drugo istovremeno, što je i bio naš cilj. Stvaramo novu vjernu nišu slušatelja, neke nove stojediničare koji ne dolaze samo iz Zagreba. Ne zaboravite, čujnost Radija 101 je u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj, pucamo do Graca, pa nam se često javljaju i naši slušatelji iz Karlovca, Varaždina, Siska, Krapine, Požege… Nemali broj puta stižu nam i pohvale izvan granica RH. Radio 101 ima vrlo zahvalan target za oglašivače – ljude u najboljim godinama i u naponu snage, a to su oni od 20 do 49 godina. Naravno, ovim ne želim umanjiti vrijednost i ostalih slušatelja Stojedinice, oni su nam jednako bitni kao i oni od 30 do 39 godina, no samo želim reći da smo radili i na marketinškom cilju.

Koliko se razlikuje radijski prostor danas i onaj prije dvadeset-trideset godina, dok je Stojedinica vladala eterom?

Nekada se stvaralo prvi put, danas se stvara stoti. Nastajao je u tim godinama prvi glazbeni radio, nasuprot tome zadnjih godina kao da nitko više ne mari za glazbu. Tih godina broj radijskih stanica nije bio ni približan ovome danas. Nekada smo bili željni svega, danas smo sve izbirljiviji, a bez fokusa, danas je sve teže zadovoljiti sofisticiranog slušatelja a da si istovremeno privlačan svojim sadržajem oglašivaču. Danas se štošta žrtvuje radi ostvarivanja profita. Do stečaja, Radio 101 je bio onaj koji ne podilazi nikome, progovara o svim društvenim problemima i anomalijama. Svoj kultni status Stojedinica je potvrdila prvim građanskim neposluhom, buntom za obranu svoga radija. No to su bila neka druga vremena, neki drugi duh. Ali najvažnije, što ne mogu dovoljno puta naglasiti, taj radio nije bio klasičan komercijalni radio, pri čemu mislim da nije imao uložen kapital jednog vlasnika koji želi ostvariti profit. Ti slavni dani imaju obilježje tog vremena, a ta vremena su prošla.

U jednom intervjuu prije dvije godine rekli ste da vam vrtnja 200 pjesama nije izazov. Koliko danas komercijalna radiopostaja može pobjeći od toga? Može li Stojedinica pobjeći?

Može. Svaka radiostanica može pobjeći od toga, to je stvar izbora i profila radija. Stvar je u tome da se oko glazbe više nitko ne želi truditi jer nekim drugim sadržajima privremeno privlače pažnju slušatelja. Trenutačni profil formatiranih radija i njihov pristup glazbi nije jedini put. Prolazimo kroz katarzu koja će potrajati još neko vrijeme. Mi ne bježimo u copy/paste uspješnih fromata, trudim se održati naš smjer. Ne vrtimo 200, nego puno više pjesama i ne ponavljamo se u loopu. To što slušanost Stojedinice raste pokazatelj je toga da se krećemo u dobrom smjeru te da to ljudima nedostaje.

Bili ste jedan od osnivača Otvorenog radija, nakon čega ste prešli na Soundset. Kao osoba od velikog iskustva, što mislite, zašto je došlo do glazbene trivijalizacije radija?

Jedan marketinški uspješan primjer radijske stanice dao je zeleno svjetlo ostalima, i počelo je masovno kloniranje radijskih stanica. Komercijalnu radiostanicu, njenog vlasnika, dioničare zanima samo profit. U želji da se dostignu poslovni rezultati počele su se množiti loše kopije i primjeri formatiranih radijskih stanica kakve su danas na većini frekvencija, glazba se svela samo na hitove koji su testirani na manjini koja ih je proglasila hitom. Teror manjine nad većinom. Opskurnost i nedostatak nove i dobre glazbe u novonostalim programima nadopunjuje se drugim sadržajima koji su u vrijeme krize i opće besparice slušateljima bili puno privlačniji i važniji od glazbe. Sveopća tabloidizacija nije poštedjela ni radiostanice niti glazbu, a duboko je oštetila sluh i glazbeni ukus većine ovom sustavnom hipnozom i oduzimanjem izbora da se čuje nešto novo i da slušatelj bude taj koji će sam proglasiti svoj hit i moći ga čuti na radiostanici a da njegov posrednik bude glazbeni urednik, onaj koji donosi novu glazbu. Glazbeni urednici kao takvi na većini velikih radiopostaja više ne postoje.

Radio na repeat gubi imalo zahtjevnije slušatelje koji bježe na jednu od rijetkih auditivnih oaza kod nas – Hrvatski radio. Čime Stojedinica pokušava zadržati dosadašnje i privući nove slušatelje koji u radiju traže nešto više od neutralne zvučne kulise?

Nijednu komercijalnu radiostanicu ne možemo uspoređivati s Hrvatskim radiom, jer one jednostavno nema taj financijski luksuz. Pristojba koja se plaća HRTu obvezuje ga da bude raznovrstan, bio reach sadržaja privlačan ili neprivlačan oglašivaču. Sadržaj košta, morate imati novac da ga stvorite, morate stvarati novac i voditi računa o isplativosti. To prilično kastrirajuće djeluje na kreativnost. Drugačija glazba je oduvijek bila core radija 101, 101 podržava kvalitetnu glazbenu, mi ne gubimo iz vida umjetničku vrijednost glazbe. Slušatelji nam često priznaju da smo jedan od rijetkih radija koji ih iznenadi pjesmom koju nisu dugo čuli.

Koliko je radiju (kao i medijima općenito) danas bitan zahtjevniji slušatelj?

Nama je bitan, za druge ne znam. Mišljenje našeg slušatelja je bitno, sloboda izražavanja najvažnija, konstruktivna kritika svih i svega pa i nas samih. Mi možemo i više i bolje,naši slušatelji cijene što radimo i ne mislimo stati, ali financijski moment je kod nas, kao i kod većine, ključan. Nemamo financijsku mogućnost uskrsnuti kao feniks, ići ćemo sporije. Rast koji sada bilježimo me zadovoljava i ne bih rekao da su nam sadašnji slušatelji nezahtjevni. Naprotiv, mislim da su vrlo zahtjevni te da zato i biraju nas.

Stojedinica danas razlikuje se od nekadašnje, između ostaloga, po količini govornih emisija, koje su stvarale svijest i mišljenje brojnih slušatelja. To nije samo osobina vašeg radija, već (u puno većoj mjeri) svih komercijalnih radija. Zašto ozbiljnu riječ zamjenjuje apsolutna govorna trivijalizacija na komercijalnim radiopostajama?

Vremena su se promijenila. Nekadašnja stojedinica stasala je i rasla u legendu u nekim drugim vremenima, to sam već naglasio ranije. Sadržaj radija određuje format prema kojem je dobivena koncesija. Ono što se svojski trudimo je da to što se i o čemu se govori ima smisla. Naš jutarnji show Jutrovanje ima duh neke stare Stojedinice, ljudi su se nekada vozili na posao i slušali ga, talk show u maniri 'muškog humora' da tako kažem, i izuzetno je dobro prihvaćen u slušatelja. Ne želim raditi program koji duboko uznemirujuće djeluje na psihu slušatelja. Poplava reality show programa je ostavila dubok trag svugdje, warholovskih pet minuta slave i voajerizam nije naš modus operandi.
Naš slušatelj stvarna je osoba koja postoji ili kao kaže naš jingl 'stvarni voditelji za stvarne slušatelje'. Nama slušatelj ne treba javljati stanje na cesti, mi ćemo javiti njemu, naš slušatelj ne izvodi čin prošnje u eteru intimniji je i cijeni svoju privatnost, ne stvaramo instant zvijezde od slušatelja i voditelja. Mi smo ti koji donose informacije i kreiramo program za slušatelja. Kvalitetan kadar i profesionalnost je ključna kada je dobar voditelj u pitanju, to ne može biti svatko samo zato jer mu je netko rekao da ima radiofoničan glas ili čak ni to, već samo za sobom povlači dobar PR danas nažalost dobrog voditelja određuju neki drugi kriteriji pa otuda i govorna trivijalizacija. A tu je i procjena da slušatelj danas živi brzo i nema vremena za dulje govorne formate. Mi mislimo, ako ga zanima tema i ako je to nešto što ga se tiče, da će pronaći vremena za poslušati i izreći svoje mišljenje.