Glazba ALEXIS TAYLOR (HOT CHIP) :

'Mrzimo kad nas gledaju kroz prizmu mode'

  • Autor: Ivana Bukna
  • 29.10.2012 10:49:35
  • 29.10.2012 9:00:00

Drugi Electronic Beats i drugo gostovanje Hot Chipa na domaćem terenu obilježilo je prošli petak. Tom prilikom uspjeli smo popričati s frontmenom chipovaca Alexisom Taylorom

Hot Chip je nazvao svoj posljednji album 'In our head'. Što je to točno bilo u vašim glavama kad ste krenuli prema studiju?

Ne mogu se sjetiti, no što god da je bilo u našim glavama, prenijeli smo na zadnji album. Zapravo se u to vrijeme mnogo stvari vrtjelo u njima. Radili smo na vlastitim projektima. Joe je radio na novom albumu 2 Bearsa, ja sam radio na albumu svog benda About Group, dok su Felix i Al radili na novom albumu New Builda. Moglo bi se reći da smo u studio kročili hladne glave, s namjerom da demo snimke pjesama 'Flutes' i 'Ends of the earth' miksamo u studiju. Kad smo ih došli snimiti, odlučili smo napraviti cijeli album, ne samo dvije stvari. Osjećali smo da moramo napraviti glazbu o kojoj smo sanjali.

Nakon 12 godina na sceni, nedavno ste promijenili izdavača i potpisali ugovor s Domino recordsom. Zašto ste se odlučili za takav korak, iz nekih posebnih razloga, ili je Hot Chip odlučio napraviti određeni zaokret u svojoj karijeri?

Na početku naše karijere, iza našeg rada stajao je EMI i DFA Records. Veza između EMI- ja i DFA- ja je postala čudna nakon nekog vremena. Ljudi koji su radili za EMI su počeli dobivati otkaze zbog novog vlasnika, izvjesnog Hansa. Nakon EMI-ja, potpisali smo ugovor s Parlophoneom. Iza nas je stajao novi tim ljudi i zatim smo počeli razmišljati o tome kako smo zapravo učinili sve što je u našoj moći pod okriljem velikog labela, zato smo odlučili otići.

Kada smo napustili Parlophone, godinu i pol smo proveli bez izdavača, no oduvijek smo bili usko povezani s Domino Recordsom. Jedno izvjesno vrijeme čak sam i radio za njih. Prije nego što sam poslovno surađivao s njima, Joe i ja smo kupovali brojne albume umjetnika iza čijeg rada stoji Domino. Veliki smo fanovi nekolicine njihovih izvođača. Ljudi iz Domina uvijek su mi govorili, ako Hot Chip ikada ostane bez izdavača, voljeli bi potpisati ugovor s nama. Odluku o novom labelu smo donijeli bez puno razmišljanja. Rječ je o izdavaču koji izdaje nama zanimljivu glazbu i zna svoj posao. Rad s velikim labelom smatram zanimljivim iskustvom iz kojeg se rodila suradnja s jednim nezavisnim. Mnogo lijepih stvari se dogodilo pod okriljem EMI-ja, no nakon nekog vremena više nismo znali tko su ljudi s kojima surađujemo. S novim gazdom, nestala je početna stabilnost koju je EMI imao. Oni koji su i dalje radili za EMI, nisu znali hoće li uspjeti zadržati svoj posao i radom stečene pozicije. Mi smo oduvijek bili fokusirani na svoju glazbu - ona nikada nije dosezala vrhove top ljestvica, što se poprilično kosilo s novim planovima vodstva EMI-ja.

U intervjuima, kad vas novinari pitaju o vašem mišljenju na temu današnje pop glazbe, vi i vaš kolega Joe Goddard ne dijelite pretjerano pozitivna mišljenja. Pokušavate li kroz Hot Chip promijeniti današnju situaciju, je li to namjera benda na prvom mjestu, mijenjanje nekih ustoličenih pop standarda?

Moglo bi se reći, da. Na početku karijere pokušali smo napraviti pop glazbu koja će se razlikovati od one koja nas okružuje, inspirirajući se glazbom koju slušamo u slobodno vrijeme i tretiramo poput vlastite. To i danas radimo, no ne smatram se osobom koja može odlučivati o pitanju dobre ili loše pop glazbe niti sam njome pretjerano zabrinut. Smatram da je lako biti kritičan kad je u pitanju mainstream glazba. Mnogo toga je grozno, no moja priča o tome pretjerano puno ne pomaže. Ako je Simon Cowell na TV-u, nikad neću gledati taj program. Hrpa nekvalitetne glazbe je uvijek tu i uvijek je postojala, no isto tako ima i dobre glazbe koja čeka da bude otkrivena. Mi radimo ono što možemo. Uvjeren sam da postoje i drugi ljudi koji će pokušati dignuti standarde današnjeg glazbenog stanja.
Pop glazba iz nekih prošlih vremena može biti veoma inspirirajuća kao i moderni pop. Ponekad razmišljam o stvaranju nečega što neće dosegnuti velik broj slušatelja, no opet razmišljam i o stvaranju nečega mainstream kao što je to super polazilo za rukom Whamu ili Princeu.

Hot Chip - Flutes


Brojni umjetnici danas se služe tehnikama recikliranja starih hitova, koristeći sampleove kako bi došli do velikog hita. Koje je vaše mišljenje po tom pitanju, rade li to glazbenici dobro kada je riječ o kvaliteti?

Sempliranje može biti iznenađujuće dobro ukoliko si maštovit u tome. Svi albumi Public Enemyja, Gangstarra, ranije stvari De la Soula, Beastie Boysa ili pak Tribal Questa koje osobno volim su načinjene od sampleova. Kad se era sempliranja prvi put pojavila, ljudi su reagirali poprilično negativno, misleći kako oni samo uzimaju dijelove nečijeg tuđeg rada. Kasnije su počeli shvaćati da su glazbenici uzimali fragmente, pojedine dijelove starih pjesama preko kojih su repali i ubacivali vokale.
Način na koji se umjetnici danas koriste tehnikom sempliranja nazvao bih nekvalificiranim radom. Primjerice, glazbenik preuzme određenu pjesmu u cjelini, doda neke nove elemente, a obično je riječ o istoj melodiji koja je samo promijenjena za par tonova. Većinu vremena taj cijeli proces nastanka novih stvari smatram dosadnim, ne ga smatram vrijednim svoje pažnje upravo zbog toga što me takve novonastale pjesme podsjećaju na nešto što sam davno slušao i zvuči mi poznato. Ono što možeš učiniti je uključivanje svoje mašte, probati učiniti nešto novo.

Svaki član Hot Chipa uz matični bend radi na svojim vlastitim glazbenim projektima. Čak i vi imate svoj bend About Group. Kako gledate na izvanbendovske aktivnosti svojih kolega, jesu li dobri u onome što rade? Imate li vi već sada neki plan u glavi koji ne uključuje Hot Chip?

Volim projekte svojih kolega iz benda i smatram da im prilično dobro polaze za rukom. Goddarda smatram jako dobrim producentom. Sam imam solo projekt, bend About Group čiji album izlazi iduće godine. Također usko surađujem s njemačkim producentom Justusom Kőhnckeom. Kada ulovim slobodnog vremena, zajedno radimo na nekim novim stvarima. Radim i radio sam na brojnim projektima i ponekad pomislim kako je dosta toga pa pomalo djeluje zbunjujuće i ponekad je i meni teško sve uskladiti jer nemam vremena za sve. Trenutno se uglavnom koncentriram na svoju solo karijeru. Hot Chip je trenutno na turneji i ne radimo na novim stvarima. U neko doba iduće godine zasigurno ćemo svratiti do studija i početi raditi nove stvari.

Kako se zapravo uspijevate uskladiti i organizirati? Je li vam ponekad teško biti na turneji?
Najteža stvar na turneji mi je udaljenost od obitelji. Imam trogodišnji kćerkicu i želim biti s njom. Ipak su prve tri godine djetetova života najvažnije. Sada ima dovoljno godina da shvati kako tata ne može uvijek biti uz nju. Inače voli dolaziti na naše koncerte. Prisustvovala je brojnim gažama Hot Chipa. Ona je također zainteresirana za glazbu i često se nalazi sa mnom u sobi dok radim na novim stvarima. Raspored je sam po sebi dobar. Iako naš posao uključuje noćni rad, sve uspijevamo uskladiti.


Vaš glazbeni kolega James Murphy prošle godine je izrekao posljednje zbogom publici raspustivši LCD Soundsystem. Jeste li imali priliku pogledati njegov dokumentarac 'Shut up and play the hits' i taj zadnji nastup? Što mislite o svemu tome? Je li glazbena industrija izgubila mnogo zbog takve odluke?

Glazbena industrija je izgubila jedinstven bend koji u live verziji zvuči fantastično, no na cjelokupnu situaciju ne bih gledao tako crno. James Murphy će očito ostati i dalje u glazbenom biznisu. I sam mi je rekao kako je samo prestao raditi na LCD projektu i kako kreće raditi nešto novo. Ne mislim da bi ljudi trebali biti zabrinuti nestankom LCD Soundsystema. Iza sebe imaju tri albuma i James je odlučio reći kraj ovom specifičnom projektu. U samom filmu, James osobno tvrdi kako je LCD počeo postajati stadionski bend koji puni sve više i više dvorana, što i nije bila prvotna zamisao kreatora LCD Soundsystema.
James djeluje prilično zadovoljno radeći kavu i nove stvari. Iduće godine zajedno idemo na Coachella cruise brod gdje će se James okušati u ulozi vinskog degustatora. Nakon filma o kraju LCD-a, postavlja se pitanje koliko je sam bend uistinu značio u glazbenoj industriji, no prvotna zamisao dokumentarca bila je proslaviti kraj jednog benda, stvoriti audiovizualni dokument zadnjeg nastupa. Hot Chip je drugačiji od LCD-a. Možda ćemo i mi jednog dana raspustiti bend, no ne razmišljamo na taj način. Za Hot Chip je bolje raditi ono što radimo trenutno. Pokušavamo to napraviti najbolje što možemo. Bolje da nekoliko godina napravimo stanku kako bismo se posvetili vlastitim projektima, nego da smo stalno na turneji i zbog takvog tempa odlučimo raspustiti bend zbog premorenosti. Za mene pet albuma nije puno, iako mnogi upravo tu činjenicu smatraju našim najvećim uspjehom.

Čitate li ponekad recenzije svojih albuma ili koncertnih nastupa? Utječe li kritika dobro ili loše na Hot Chip? Obraćate li uopće pažnju na mišljenja osoba iz medija koje pišu i govore o bendu?


Znao sam pročitati nekoliko stvari napisanih o Hot Chipu, no više ih ne čitam. Smatram da novinari mnogo svog vremena utroše na karakteriziranje Hot Chipa kroz prizmu mode, a manje se fokusiraju na naš rad kao grupe. Novinari stvarno vole pisati o mojim naočalama.
Britanci su nacija koja je mislima fiksirana na modu. Ljudi koji pišu o tebi nemaju nikakav smisao za modu, no vole napisati koji red teksta o našem modnom izričaju. U slobodno vrijeme čitam magazine i časopise u kojima se spominju glazbenici koje osobno preferiram. Ono što volim pročitati su informacije o bendu i njihovom radu, kako su nastale njihove stvari, kakve osjećaje pobuđuju.
Hot Chip je prilično sretan bend, mediji pišu o nama. Ponekad vole napisati velike članke posvećene isključivo nama, no ni dalje nisu puno rekli o našoj glazbi, iznoseći detalje našeg modnog imidža. Čini se kako je sve važnije od emocionalne glazbene angažiranosti.


Smatrate li se bendom koji stvara glazbu za mlađu ili mješovitu populaciju? Kada vidite sve te ljude ispred pozornice koji su došli na koncert Hot Chipa, što mislite o njima?
Ne prosuđujem publiku. Volim vidjeti mnoštvo koje uistinu uživa u našem nastupu. Mislim da glazba sama po sebi nije dizajnirana za određenu dobnu skupinu. Kada gledam publiku s pozornice, mogu vidjeti roditelje u 40-im, 50-im godinama u društvu kćeri i sinova. Ponekad se u publici nalazi publika u kasnim tridesetima i mnogo mlađi. Rekao bih da se radi o mješavini generacija. Nadam se da je naša glazba sama po sebi otvorena za što više ljudi različitih godišta, no ne smatram da našu publiku sačinjava ekstremno mlađa populacija. Naše pjesme ne govore o temama koje bi im u suštini bile zanimljive. Kada smo bili mlađi, a naši tekstovi pjesama šašaviji, situacija je i tada bila ista.

222772 ,56323 ,161824,213574
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više