Međutim, koliko god se iz dana u dan, iz vikenda u vikend, iz koncerta u koncert, u tom karakteristično uređenom prostoru okupljalo najrazličitije društvo, dobre vibracije postale su zaštitni znak kluba pune 44 godine. Krajem 70-ih Jabuka je bila sjedište lokalne omladinske organizacije kojoj se 1978. priključio i Alen Kosanović, koji se za potrebe pisanja ove kratke povijesti kluba prisjetio tih dana: 'Uglavnom, upuzao sam u lokalni omladinski klub 1978. Tamo bješe sjajna atmosfera i neopisiva gužva koja me se nije dojmila. Jedino mjesto u klubu na kojem se moglo disati bila je kabina DJ-a te sam se pokušao tamo uvaliti. Naravno, tadašnji DJ Ljudevit Grgurić Grga me naglavačke izbacio, ali sam nekako odlučio tamo potražiti svoj vikend mir. Ubrzo je sve preuzeo Dule DJ koji je stigao iz Beča i koji je bio sjajan, a nama klincima je dao da malo prčkamo s tim novim valom. Od 80-ih smo imali samo blok, a onda smo uzeli uzde u svoje ruke. Nas trojica: Tomislav Budak, Davor Hermeščec i ja. Herma i ja nastavili smo to raditi do 1991. Jabuka je bila lokalna organizacija omladine pa ju je vodilo kolektivno rukovodstvo u kojem sam i ja sjedio.'

Taman negdje u to vrijeme Jabuka je imala i više nego oštru konkurenciju u Zagrebu jer su istovremeno djelovali klubovi poput Kulušića, Lapidarija, Đure Đakovića (danas Gjuro II), KSET-a, Galerije SC… 'Tada je Zagreb živio najbolje godine u tom smislu i počeo se profilirati u pravi velegrad pa to nije bio problem. Svi su mogli živjeti. Jabuka je bila najstarija, najavangardnija i totalno nezavisna te samofinancirajuća. Ostali su bili na općinskim i republičkim jaslama ili mjesnoj zajednici. Dečki iz Saloona su dolazili tamo učiti i 70-ih su otvorili Saloon. Bez obzira na daleko bolje uvjete i opremu (Kulušić npr.), Jabuka je ostala temeljac. Na početku Radija 101 mi smo im nosili ploče da ih puštaju. Što se koncerata tiče, iako je klub mikro, svi su svirali gore samo pod tajnim imenima, od Dugmeta do Azre, Idola itd.', prisjeća se tadašnji voditelj kluba Jabuka i jedan od DJ-a, Alen Kosanović, koji će i u subotu 11. veljače stati za DJ pult i evocirati uspomene na bolju prošlost.

Ono što su danas društvene mreže i internet to je nekada bio klub Jabuka. Mjesto u kojem se uvijek mogla čuti najnovija glazba i hitovi koji će to tek postati, do planova za neke velike koncerte koji se tek spremaju u Zagrebu i Hrvatskoj, kao i neizostavni tračevi. Evo što o toj specifičnoj glazbenoj ponudi prije 20-ak godina kaže Kosanović: 'Nekada su klinci dolazili jer je to bilo jedino mjesto ne u Zagrebu, ne u Hrvatskoj, nego u Jugi, gdje si mogao čuti nove ploče. Imali smo strašno dobro organizirane skaute po cijelom svijetu. Npr. 'Planet Clare' B-52 je bio hit godinu prije nego vani, a prvi rap hit 'Rappers delight' tri godine prije New Yorka i svijeta. Prince je bio na chartu prije nego što su u svijetu i čuli za njega. U digitalnom dobu pristup je neograničen, ali mislim da danas ljudi dolaze jer im ipak treba neka vrsta selekcije.'

Pitali smo ga da nam malo detaljnije pojasni tajnu dugovječnosti kluba. Je li možda tajna skrivena u kakvom nepisanom pravilu vezanom uz programsko usmjerenje? 'Nema nikakvog pisanog ili nepisanog pravila o programu, postoji samo klub koji je legenda i koji bi trebao ostati isti ili sličan, jer je to najbitnije. Odražavati taj kult Jabuke je najbitnije od svega. Taj kult je iznad bilo koje osobe koja gore radi ili šefuje ili dolazi kao gost. Puno je klubova i birceva došlo i otišlo, ali Jabuka je fakat kult, i to u puno širim okvirima od ovih hrvatskih.'