Strah od pomahnitalih tinejdžerica

'Silovitost tinejdžerica u dobi od 13, 14 i 15 godina, kad su zajedno u skupini, posvuda me pratila. Zamalo su me ubile. Nikad nisam toliko strahovao za vlastiti život kao onda kad su ga ugrožavale tinejdžerice. Tinejdžerice koje bi me davile, trgale mi odjeću, ako bih se našao sred pomahnitale skupine – teško je riječima opisati koliko mogu biti zastrašujuće. Bolje se naći u rovu na bojištu, boreći se protiv neprijatelja, nego suočiti se s nezaustavljivim ubojitim valom pohote i žudnje, što god to bilo', opisuje Keith Richards u autobiografiji 'Život' horde pomahnitalih tinejdžerica.

U Middlesbroughu su obožavateljice Keitha skoro došle glave. 'Pokušavao sam ući u auto, a te su me furije nastojale rastrgati. Problem je u tome što, kad vas dohvate rukama, ne znaju što bi činile s vama. Umalo su me zadavile ogrlicom, jedna je dohvatila jedan njezin kraj, a druga drugi i vikale su: 'Keith, Keith!', istodobno me gušeći… Sljedeće čega se sjećam je da sam se probudio pokraj ulaza na binu u jednoj zabačenoj uličici, jer su murjaci očito rastjerali rulju odande. Bio sam se onesvijestio od gušenja, navalile su na mene sa svih strana.'

Borba za Charlieja Wattsa

Ključna osoba u Rolling Stonesima Keithu Richardsu nije Mick Jagger, već bubnjar Charlie Watts, koji se bendu pridružio nakon prvih klupskih uspjeha. 'Za mene je Charlie Watts bio tajni sastojak svega. A za to je bio zaslužan Ian Stewart – 'moramo dobiti Charlieja Wattsa' – i sve smicalice kojima je valjalo pribjeći kako bismo ga pridobili. Gladovali smo kako bismo prikupili novac da ga platimo! Doslovce. Krali smo po dućanima kako bismo ga se dočepali. Smanjili smo si obroke, toliko smo ga silno željeli, čovječe.'