DOKUMENTARNO-ANIMIRANI FILM

Nagoviješta li 'Usvajanje odobreno' novu filmsku vrstu?

31.07.2014 u 10:58

Bionic
Reading

Ove godine su Pulski filmski festival i Motovunski filmski festival zajednički izabrali osam mladih filmofila, od 40 prijavljenih, koji za vrijeme trajanja oba festivala prate filmove te sudjeluju u radionicama i razgovorima s gostima, a uz pomoć svega toga komentiraju i pišu recenzije. Donosimo vam prve dvije iz serije 'Recenzije mladih filmofila'

Među odabranim mladim filmskim recenzentima našli su se Mihaela Cenkovčan, Matija Drniković, Nika Petković, Mateja Posedi, Nada Savić, Sabina Softić, Niko Sučić i Filip Zadro.

Na tportalu objavljujemo prvu recenziju, onu autorice Nade Savić.



’Usvajanje odobreno’, Francuska, Belgija, 2012.
Redatelj: Laurent Boileau i Jung

Bratoubilački rat u Koreji odnio je živote četiri milijuna ljudi. Nakon tri godine ratovanja, pored razorene zemlje, vojnici Ujedinjenih naroda i Kine ostavili su za sobom i više stotina tisuća mališana o kojima se više nije imao tko brinuti. Od početka 50-ih godina njih oko 200.000 iseljeno je iz Koreje i usvajano u Americi, Norveškoj, Britaniji... Među njima je bio i autor filma ’Usvajanje odobreno’, Jung. Kad je farmer Hari Holt usvojio jedno od napuštene djece, počelo je masovno usvajanje malih Korejanaca širom svijeta. To je na neki način postao must have u obiteljima u Americi i bogatijem dijelu Europe.

Koristeći nesvakidašnju kombinaciju animiranog i dokumentarnog materijala, autor nas uvodi u naizgled jednostavnu i pitku priču o svom odrastanju. Pored dokumentarnih snimki o svom povratku u Koreju nakon 40 godina, on prikazuje dokumentarne snimke i slike iz perioda odrastanja u Norveškoj. Kao dječak bez identiteta i porijekla, netko tko se uvijek osjećao kao uljez, Jung stvara svijet u kojem se osjeća sigurno, svijet na papiru. Film obiluje kompleksnim narativom, beskrajnom iskrenošću i šarmom, a njegova inovativnost na polju stvaranja tjera nas da se zapitamo nagoviješta li novu filmsku vrstu.


Ono što je kod mene pobudilo najveću pažnju je sociološka strana priče. Osim što je zabavan i inovativan, ovaj film je svakako dokument o jednoj naciji i jednom globalnom problemu. Djeca su kroz povijest zloupotrebljavana i odvajana od svojih obitelji iz više razloga. Ako to nisu bili ratovi, onda je to bila prisilna kolonizacija, kao što je bilo prisilno odvođenje (navodno umrlih) beba iz rodilišta Britanije u Australiju, tema obrađena u filmu ’Oranges and Sunshine’ Jima Loacha (sina Kena Loacha). Kao još jedan primjer imamo film iz prošlogodišnje produkcije, ’Filomenu’ Stephena Frearsa, koji govori o prisilnom usvajanju dječaka iz manastira za ’moralno posrnule djevojke’, u kojem je živio s majkom, kao i niz dokumentaraca i svjedočanstava o nesreći djece Indijanaca u rezervatima Kanade i rezervata za Aboridžine (’Unrepentant’ Kevina Annetta i ’Rabbit Proof Fence’ Phillipa Noycea).

Jung nije mogao doći do svojih osobnih podataka, nije znao svoje ime, čak ni datum rođenja. Nije se znalo ništa osim toga da ga je jednog dana policajac pokupio s tržnice i odveo u sirotište. On nikad nije krivio svoju majku za to i često joj je pisao pisma u kojima joj se obraćao s puno ljubavi i razumijevanja. Bio je svjestan da je dolazak u novu obitelj za njega bio nešto najbolje što mu se dogodilo, imao je dovoljno hrane i novih igračaka, ali je zaboravio svoj narod, grad i jezik. Na kraju krajeva, za sebe kaže da nije ni Europljanin ni Azijat, ni bijel ni crn, on je građanin svijeta i ima kožu boje meda.

Autorica: Nada Savić