Redatelj filma 'Kad padne mrak' morao je pobjeći iz Kine zbog docu-drame o stvarnom događaju – provjerite zašto, jer ispod kritike pravnog sustava i korupcije krije se sjajna psihološka drama
Pitanje je koliko će dugo Kina moći držati na uzdi kreativu usmjerenu ka kritiziranju crnih rupa totalitarne korupcije – sama činjenica da su bez problema na festivale pustili Jia Zhangkeov 'A Touch Of Sin' govori da se počelo popuštati čak i kada govorimo o slučajevima izravnih napada na problem korupcije, nemorala, pohlepe i seksizma. Doduše, Ying Liang s 'Kad padne mrak' kod kuće nije prošao bez problema (zabrana, prijetnje i konačni izgon) iako se bavi sličnom temom kao i Zhangke: žrtvama horora iskvarenog sustava.
No za razliku od osvetničke krvave kupke 'A Touch Of Sin', inspiracija za 'Kad padne mrak' izravno je izvučena iz konkretnog istinitog događaja. Nastao pod kapom Jeonju Digital Projecta, festivalske produkcije koja je kroz godine izrodila niz sjajnih uradaka velikih imena (Weerasethakul, Diaz, Kawase...), novi uradak Yinga Lianga je docu-drama koja govori o stvarnom masovnom ubojstvu, pokolju koji je uslijedio kada je (kriv zbog vožnje neregistriranog bicikla) uhićeni i maltretirani Yang Jia iz osvete ubio šestero policajaca.
Iako koncipiran kao docu-fikcija, 'Kad padne mrak' stilski je i idejno jako sličan velikom valu novih kineskih dokumentaraca; spor, tih, komoran, s kamerom kao promatračem koja posjeduje izuzetan smisao za lov na detalje; siv, turoban i emotivan, gdje se upravo snaga emocija (odlična Nai An u glavnoj ulozi Liangove majke) suprotstavlja kafkijanskoj hladnoći kineskog pravnog sustava, seciranog u kontekstu sjajne psihološke drame.
Dokumentarni film 'Posljednji od nepravednika' bez sumnje je jedan od središnjih naslova ovogodišnjeg Human Rights Film Festivala. Film je utemeljen na materijalu koji je redatelj Claude Lanzmann još 1975. godine snimao za potrebe svoga znamenitog filma 'Shoah' (1985.) - koji se općenito smatra najvažnijim doprinosom filmske umjetnosti proučavanju teme holokausta – ali nije našao načina da ga uvrsti u to djelo, koje bi tako trajalo još puno duže od ionako monumentalnih devet i pol sati. Očigledno je to bila vrlo realna procjena, budući da je sada, kada se vratio tom materijalu, od njega napravio djelo koje traje više od tri i pol sata.
'Nepravednik' iz naslova je Benjamin Murmelstein, koji je bio posljednji predsjednik Židovskog vijeća u getu Theresienstadt, efektivnom koncentracijskom logoru, smještenom u češkom mjestu Terezin. Murmelsteinovo djelovanje u Theresienstadtu prije i nakon što je izabran za 'starješinu' do danas je ostalo predmet kontroverze u svjetskoj židovskoj zajednici – mnogi i danas inzistiraju da je bio oportunistički kolaboracionist, no činjenica je da je nakon oslobađanja logora imao priliku da otputuje negdje izvan domašaja poslijeratnog procesuiranja, ali odlučio je ostati te je na procesu pred češkim sudom oslobođen. Ugledni izraelski povjesničar Gideon Scholem smatrao je kako je Murmelstein zaslužio smrt vješanjem, što Murmelstein, podsjećajući kako se Scholem protivio kazni vješanja za zloglasnog nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna, jetko komentira u završnici Lanzmannova filma: 'Scholem je veliki učenjak, ali pomalo je hirovit kada je riječ o vješanjima'.
Murmelstein, kojemu je u doba razgovora s Lanzmannom bilo 70 godina, istinski je fascinantan sugovornik koji iznimno uvjerljivo predočava događaje u kojima je sudjelovao od kraja 1930-ih do završetka Drugog svjetskog rata. Kao ugledni bečki rabin, istaknuti predstavnik židovske zajednice, stjecajem okolnosti često je morao biti u kontaktu upravo s Eichmannom, te kod njega stekao određeni respekt, što je u poslijeratnom razdoblju nerijetko tumačeno kao dokaz njegova oportunizma. Iz vremena njegovog boravka u Theresienstadt posebno je prijeporno njegovo sudjelovanje u aktivnostima vezanima uz uređivanje geta za potrebe posjeta Crvenog križa, tijekom kojeg su snimljeni propagandni filmovi u kojima je Theresienstadt prikazan kao mjesto sasvim pristojnog i ugodnog života. Murmelstein ni trenutka ne negira svoju ulogu u tome, vrlo uvjerljivo argumentirajući kako je to radio s idejom da se na taj način može osigurati da će nacisti ostaviti stanovnike geta/logora na životu.Obzirom na temu, 'Posljednji od nepravednika', naravno, nije lagan film za gledanje, a u načelu jest i ponešto predug, barem za gledanje 'u komadu', no u svakom slučaju riječ je o iznimno važnom ostvarenju.
