EVA MULVAD ZA TPORTAL:

'Previše vremena posvećujemo sreći i uspjehu'

07.12.2012 u 09:58

Bionic
Reading

Redateljica 'Dobrog života', dokumentarnog filma o sjaju i bijedi života u bogatstvu i siromaštvu, govori o svom proslavljenom uratku, svjetskoj gospodarskoj krizi, metodama rada na dokumentarcima i konkretnim novim projektima

Prije nekoliko desetljeća obitelj Mette živjela je u luksuzu – danas, majka i kćer jedva da preživljavaju od jedne jedine penzije, zbrajajući svaki euro pri odlasku u trgovinu i kupovini toaletnog papira. 'Dobar život' fascinantan je film o uspjehu i padu dvije žene, uspjehu da se bogato uda (majka) i uspjehu da se odraste u balonu elitnog življenja (kći), ali s tragičnim posljedicama života u iluziji: majka je danas socijalni slučaj na rubu smrti i alkoholizma, a kći sredovječna poznavateljica nekoliko stranih jezika, koja jednostavno ne želi raditi jer smatra da je odgojena 'iznad toga'.

Redateljica Eva Mulvad pratila je njihove živote tijekom razdoblja od tri godine, a rezultat je 'Dobar život', dokumentarni film koji je krenuo u distribuciju Dokukina KIC:

'Tražila sam priču nalik na bajku, nešto poput filma 'Sivi vrtovi' velike braće Maysels. Htjela sam snimiti nešto slično, nešto što bi se gledalo kao literatura, a zanimali su me i složeni likovi. Jednog sam se dana vozila u automobilu i s obitelji slušala prilog na radiju, koji me oduševio. Bilo je to točno ono što sam tražila, duhoviti ljudi iz više klase s problemom.'

Današnji nam kapitalizam uglavnom servira priče o 'američkom snu', priče o uspjehu. 'Dobar život' izokreće ovu temu, iako zadržava naslov 'Dobar život'. Je li to ironija ili nostalgija za prošlošću? Ili poruka da i život u siromaštvu može biti dobar?

'Dobar život' je ono s čime su one u sukobu – obzirom da su živjele 'dobar život' u prošlosti, ove žene imaju puno problema živjeti dobar život u sadašnjosti, jer odbijaju živjeti u skladu s vremenom. Mislim da svi mi previše vremena posvećujemo sreći i uspjehu, zbog čega moj naslov pokušava formirati glavno pitanje, upravo ono o sreći i novcu. Osim toga, mislim da možemo pronaći paralele i na većoj razini – može li Europa zadržati svoj status privilegiranog bogataša, ako ne izmislimo moderni način za zarađivanje novca? Danas imamo velike stope nezaposlenosti, a Grčka je na putu bankrota. Jesmo li sigurni da ćemo u budućnosti imati dobar život? Naslov može zvučati ironično, ali nije namijenjen opisivanju njihovog siromaštva, već se referira na dobar život, koji je prošlost za ove žene, ali i budućnost za sve nas. Apstrakcija koja je možda nestvarna, idealizirana slika, ali i nešto oko čega nam se vrte životi.

Što je bilo važnije, metafora trenutne gospodarske krize ili individualne sudbine i psihologija ljudi koji odbijaju vjerovati da novac raste na drveću?

Trenutna gospodarska kriza jako mi je važna. Mislim da uvijek moraš biti nošen većom razinom svoje priče, ne bi li publika imala razloga vidjeti ovaj film. On nije samo film o sudbini tih žena, već o nečemu univerzalnome. Svi ti financijski problemi današnjeg svijeta postavljaju pitanje važnosti promjene ekonomskog statusa, kod mnogih ljudi. A tu je i filozofsko pitanje novca kao izvora sreće – svijet polako počinje debatirati o tome je li to istina.

Koliko je trajala produkcija?

Tri godine snimanja, s pauzama. Žene sam posjećivala dva do tri puta na godinu, a sve zajedno, to je tri mjeseca snimanja u komadu.

Jeste li morali platiti majci i kćeri, tj. 'financijski im pomoći' u teškoj situaciji, ne biste li zauzvrat dobili priliku snimati ih u tako sirovim i emocionalnim, privatnim situacijama?

U dokumentarcima nije pametno imati novac kao osnovu za suradnju. Ali da, imali smo neke dogovore s obitelji, što znači da će dobiti dio zarade od filma, a pomogli smo im i manjim stvarima, kao što je hrana i sl., tijekom samog snimanja.

Za svoj prošli dokumentarac 'Neprijatelji sreće' (2006) osvojili ste mnoge nagrade. Koliko je to pomoglo pri gradnji karijere u svijetu dokumentaraca i poslovnom životu izvan televizije?

Ljudi s novcem vam više vjeruju, jer ste se dokazali. Ali u isto vrijeme je i teško, jer puno ljudi očekuje nešto slično zadnjem filmu. Uvijek mi je teško započeti novi projekt, puna sam sumnje... Ali sumnja isto tako može biti i metoda.

Još uvijek radite za televiziju?

Da, radim u svojoj produkcijskoj kompaniji. Vlasnica sam te tvrtke s tri druga redatelja i producenta, a svoje filmove prodajemo televiziji. Dakle, radim kao vanjski suradnik, nisam zaposlena na televiziji.

Što će biti vas sljedeći veliki projekt?

Trenutno radim na novom međunarodnom projektu, o lijepom mladom violinistu, kao i na domaćem projektu o starom dvorcu, koji je postao luksuzni dom za umirovljenike. Uz neke druge filmove o kojima još ništa ne mogu govoriti.