U čemu je 'tajni sastojak' karijere Vesne Pisarović? U talentu, posvećenosti i maksimalnoj profesionalnosti. I danas oduševljava publiku pjesmama koje su je pratile na početku karijere, no ne sluša ih samo generacija koja je odrasla na njima, već i milenijalci i generacija Z, od kojih se mnogi nisu ni rodili kad su njezini hitovi harali top ljestvicama. Prije početka intervjua doznali smo da još uvijek živi na relaciji Zagreb - Berlin, ali i da razmišlja o promjeni boje kose... U razgovoru (kao i poslu) i dalje je nenametljiva, disciplinirana, smirena i hrabra u namjeri da u potpunosti bude svoja.

Pripreme za koncert trajale su nekoliko tjedana. Koliko je važno uz sebe imati dobar tim?

Za svaku dobru izvedbu, osim mene same, vrlo je važna dobra ekipa. Tako da sam ovog puta za scensko osmišljavanje pozvala Paola Tišljarića, Anu Mikačević, koja je s izvrsnim modnim dizajnericama iz MM fashiona izradila sjajne kostime, Marka Mijatovića i Mirana Bratunića, zadužene za rasvjetu, odnosno video, plus vrsne glazbenike. Imam svoj bend, koji su i pop i jazz glazbenici, tako da imamo dosta lijepih i slobodnih trenutaka čak i u ovoj formi koja zahtijeva strogoću.

Izjavili ste da se 'stalno borite s nekim svojim demonima, konstantnim propitkivanjem je li nešto dobro'. Čak ste mislili napraviti 'performans sahranjivanja Vesne Pisarović'. Kako se osjećate kad stanete na pozornicu (osobito u velikim dvoranama) i vidite da vas publika s jednakim oduševljenjem sluša, prati, podržava?

Demoni su nešto što svi imamo. Pjesme iz dvijetisućitih danas zaslužuju novi zvuk pa sad zvuče kao francuski synth pop i naravno da sam se u procesu rada na njihovim novim aranžmanima borila s određenim demonima i s ljudima, dokazujući da je možda ovaj ili onaj zvuk bolji za neku pjesmu. Uvijek je to neko propitkivanje jer često umjetnik ima ideju za koju se mora boriti i mora čvrsto stajati rukama i nogama iza nje. Ona nekad uspije, a nekad ne. Mislim da je bilo kakvo stvaranje neka vrsta klađenja. Recimo, sad se kladim u sve ovo što sam pripremala s guštom i velikom predanošću - od benda, koncepta, dramaturgije, svjetla i kostima, sve je to moje 'klađenje'. U to čvrsto vjerujem i želim da publika koja dođe na koncert doživi nešto posebno. To je kao kad zovete prijatelje na večeru. Ne zovete ih zato da im skuhate rižu, nego da im pripremite nešto što dotad nisu probali. To je nešto što me uzbuđuje, a što će onda i njih, u ovom slučaju publiku na koncertima, učiniti sretnima i da im bude nezaboravno.

Kad je riječ o publici, ono što doživljavam već petu godinu zaista je nevjerojatna priča. Svjedočila sam tome u nekim tuđim biografijama, a sama se nikad nisam nadala tome. Počelo je 2018., kad sam pozvana na nastup i kad sam shvatila da publika prepoznaje moje pjesme. Ono što nisam znala je da će svakim novim koncertom publika biti brojnija, da ću imati ovakvo lijepe nastupe. Osjećam da zaokružujem priču, a isto tako da moram krenuti dalje nakon ovoga.

Na koji način birate koje ćete pjesme izvesti na koncertima?

One su tu, ne mogu ih izmisliti niti mislim da publika želi čuti neku novu pjesmu na koncertu, nego žele čuti one koje znaju. Ali ono što je jako bitno je - popis pjesama. Za razliku od Doma sportova, kad sam imala jednu ideju, ovaj put imam drukčiji koncept. Stavljen je naglasak na glas, na glazbu, intimnost, a onda i na energiju, odličnu rasvjetu koja će to pratiti. Jako su mi bitni uvod, kulminacija, a posebno je bitan kraj. Tako da sam pomno pristupila popisu pjesama i njihovom redoslijedu.

Najviše volite malu scenu i dug niz godina pjevali ste isključivo u manjim klubovima jer, izjavili ste, volite vidjeti publici lice, oči, geste. Imate li tremu kad nastupate pred većim auditorijem?

Imam! Baš sam prije nekoliko dana imala veliku tremu, ali ona se sad smanjuje i onog trenutka kad izađem na scenu, nakon minute i pol ona će posve nestati. Ulazim u neku vrstu transa. Već jesam u nekoj vrsti transa jer se trenutno pripremam biti ta persona na stageu koja energijom treba vući i inspirirati bend i publiku, tako da je trema uvijek velika i kad je ne budem više imala, prestat ću se baviti pjevanjem. To će, mislim, biti kraj.

Imate li neke posebne rituale prije izlaska pred publiku?

Imam ih milijun! Od priprema da budem u top formi, pjevačkoj i fizičkoj, do samog tog dana pred koncert, kad dulje spavam i kad ne želim otvoriti nijedan mail, diskutirati o bilo čemu do samog izlaska na pozornicu. Tada ne volim razgovarati i volim biti sama. Ima tu još svega - od upjevavanja do toga što jedem taj dan, dakle sve je podređeno tome da na sceni sve klizi.

Jeste li bili u situaciji da ste ušli u koncert ne baš najbolje volje zbog nekih svojih osobnih razloga, a onda je reakcija publike utjecala na vaše raspoloženje i popravila ga?

Još uvijek ne znam kad koncert nije bio najbolji, jesam li to bila ja, južina, kiša, ali da publika može učiniti da letim, kao što ja mogu učiniti da oni lete - to je uzajamna želja. Zato se nalazimo u tom prostoru i svi težimo istom, a to je da se emocija i energija uzajamno prenose. To je ono što je svima nedostajalo za vrijeme pandemije - razmjena energije. Naravno da me publika može dići iz mrtvih.

Kako doživljavate svoju glazbu, u čemu su razlike između početaka vaše pop karijere i sada, kada ste renomirana jazz glazbenica?

Razlike su velike. Puno sam odgovornija prema glazbi, sebi, publici. Kad sam radila te pjesme, bila sam mlada, puna sebe i s velikim egom. Mislila sam da mi nitko nije ravan, a danas potpuno drukčije razmišljam. Znam da, ako želim to što želim, moram biti upravo suprotno - ranjiva, krhka i spremna na sve.

Poznato je to da glazbenici i pjevači moraju biti izdržljivi na sceni. Kako vi održavate kondiciju?

Velika sam zaljubljenica u biciklizam i, kad god mi se pruži prilika, bicikliram. To je moja ljubav i meditacija. Tijelo je moj instrument i dok god me ono služi, služit će me i glas, tako da se dosta brinem o tome.

U kojoj je fazi rad na vašim novim pop pjesmama?

Malo je već nezgodno govoriti o tome jer ako sam u jednom razdoblju rekla da je nešto blizu realizacije, sad više nije, promijenila sam kurs (smijeh). I drago mi je da sam ovo razdoblje, kako zbog pandemije, tako zbog privatnih razloga, provela puno više u Hrvatskoj.

Za vama i dalje vlada prava pomama. Što mislite da je razlog tome? Nostalgija ili...?

Ne znam kako to objasniti... Ako se netko zaželio tih pjesama, sama sebi ne mogu objasniti otkud nova publika jer se oni nisu zaželjeli nečega, oni su to samo čuli. Kako to rezonira s mlađom publikom? Možda stihovi, možda taj romantični tinejdžerski pop nedostaje u svjetlu trapa koji barata vulgarnim, grubim rječnikom. Možda je to kontra koja se fino nadopunjuje s Mercedesima i golotinjom (smijeh). Naravno, govorim to napamet.

Pročitala sam da ste ovog ljeta nastupali s longetom.

Jesam, pet tjedana čak. Nije me boljelo, morala sam biti pažljiva jer jako mi je teško kad se zanesem na pozornici i odjednom sjetim da ne smijem poskočiti. Srećom, imala sam dosta praktičnu longetu koja nije dopuštala da se noga previše miče. Pokreti nisu bili najelegantniji, ali sam se odjevno prilagodila tome pa sam više izgledala kao trap nego kao pop pjevačica.

Kako izgleda vrijeme u kojem niste posvećeni glazbi? Koje su vaše male životne radosti?

I kad se ne bavim glazbom, bavim se njome jer je slušam kod kuće, a ako je ne slušam kod kuće, onda jedva čekam otići na nečiji koncert, a ako pak ne idem na nečiji koncert, jedva se čekam naći s nekim kolegom na jam sessionu da s njim opet razgovaram o muzici. Glazba je i privatno i 'neprivatno' moja konstanta.

Što ste dobro čuli u zadnje vrijeme od glazbe i što trenutno čitate?

Sad ću se ponoviti, jer čitam već četiri tjedna Clarice Lispector, brazilsko-ukrajinsku književnicu, i svaku njezinu knjigu toplo ću preporučiti. Kad je riječ o albumima, u zadnje vrijeme dosta slušam Šostakoviča, njegove koncerte, i analiziram njegova djela. On me kao skladatelj trenutno uzbuđuje. Kod popa mi se recimo sviđa zadnji album Róisín Murphy, jer jako je inspirativna kao osoba koja se iznova stvara. Završila sam i svoj album sevdaha. S tim albumom nastupit ću u travnju na pariškom jazz festivalu, tako da mi je to veliko uzbuđenje, uz Cibonu, naravno.