'Ovo je moja prijateljica. U šestom mjesecu trudnoće. 25 tjedana sreće, uzbuđenja i išćekivanja prekinuo je uobičajeni utorak, redovan pregled kod ginekologa. Mirelina beba ima tumor. Jako velik tumor. U otpusnom pismu piše maligan. Posljednja 4 tjedna toliko uznapredovao da su bebine šanse da preživi...nikakve', piše na početku Ivana Paradžiković i nastavlja:

'Ako kojim slućajem preživi bit će s teškim prirodjenim tjelesnim ili duševnim manama. Tumor je u glavi, pritišće mu mali mozak. Veći praktički od njega samoga. Takvu ranjenu i slomljenu s prognozom koju niti jedna majka ne može ni čuti niti prihvatiti poslali su doma da čeka da beba u njoj umre! Druga opcija koju joj je liječnica šapnula ispod glasa je: neka ide u Sloveniju da joj tamo pomognu. Poput neke kriminalke. Da moli u drugoj državi da joj liječnici pomognu jer u njezinoj domovini ne mogu! Ne žele? U Hrvatskoj je na snazi zakon iz 1978. Nejasan, nedorečen', objasnila je.

Ivana u nastavku piše da je to pitanje kojim se nitko neće baviti. 'Jedno od onih zbog kojih se gube glasovi, nestaje podrška. Ali, pitam se taj netko koji odlučuje o tuđem životu, je li kada pogledao u oći trudnicu koja treba čekati mjesecima da joj dijete premine u trbuhu?! Pogledajte je. Iznutra je slomljena, a toliko je snažna i hrabra..da je stala pred kameru. Željela je da vidite njezinu tugu i da se pitate koju će još država osuditi na ovakvu agoniju? Vašu suprugu, sestru ili mozda kćer? Koja od nas je sljedeća? Molim vas pomozite! Sherajte. Nemojte da ostane sama', poručila je.