Znanost PLANET X, MAJE…

Koliko je realan smak svijeta u 2012?

Izvor: Ostale fotografije Wikipedia , Autor:Wikipedia

U godini koja je za nama nije nam nedostajalo apokaliptičnih predviđanja. Konzervativni kršćanski propovjednik Harold Camping najavljivao je sudnji dan čak dva puta, neki su ga očekivali u ožujku kada se Mjesec približio Zemlji najviše u posljednjih 18 godina, bilo je i onih koji su sumnjali da NASA skriva da će asteroid 2005 YU55 udariti u Zemlju, a u kinodvoranama smo se nagledali katastrofalnih valova, poplava, suša i sudara planeta

Ne možemo reći da ćemo 2011. pamtiti kao godinu mira i prosperiteta. Europa je ušla u duboku krizu, mnoge zemlje svijeta, među kojima i Hrvatska, utonule su još dublje u recesiju, u nekim krajevima Afrike milijuni su gladovali, a ljudi, nezadovoljni korupcijom vladajućih struktura i neravnotežom u raspodjeli bogatstva s jedne strane te odgovornosti i rada s druge, pravdu su počeli tražiti na ulicama i trgovima gradova. Njihove frustracije nisu osjetili samo nedemokratski režimi arapskih zemalja. Transparenti i bubnjevi, ali i pendreci, suzavci i policijska vozila ponovno su postali dio urbane koreografije čak i u Europi i SAD-u. Ovaj puta ne zbog kitova, tuljana ili globalizacije, već zbog još ozbiljnijeg straha od gubitka poslova i siromaštva. Činilo se da na ruku prorocima sudnjeg dana idu i neke prirodne katastrofe - prizori potresa, cunamija, havarija nuklearki i gradova pod vodom, koje smo viđali na televizorima i naslovnicama čak su pomalo nalikovali na one s velikih ekrana. No sve smo to preživjeli, a najcrnji scenariji nisu se obistinili.

Je li 2012. ona 'prava'?

Što možemo očekivati u 2012? Nažalost, bilo bi nerazumno nadati se da će nakon svih tih promašenih naviještanja u 2011. propovjednici sudnjeg dana konačno malo utihnuti. Naprotiv, upravo je 2012. njihova godina - u njoj su predvidjeli cijeli niz scenarija za dan D. To je godina u kojoj završava kalendar Maja, tajanstveni Nibiru ili planet X trebao bi udariti u Zemlju ili proći blizu nje, pojačat će se aktivnosti Sunca, Zemlja će navodno prijeći galaktičku ravan, polovi se zamijeniti, a planeti se poravnati.

Budući da prema najavama ekonomista ionako nemamo previše razloga za neka velika pozitivna očekivanja od 2012. godine, znanstvenici su se potrudili otkloniti barem one besmislene strahove. Evo što stručnjaci kažu o najraširenijim apokaliptičkim mitovima i histerijama.

Kalendar Maja

Istina je da dugovječni kalendar, koji pokriva razdoblje od oko 5.125 godina, a počinje 3114. prije Krista, završava svoje brojanje 21. prosinca 2012. S tim danom završit će 13. bak'tun, posljednje razdoblje od oko 400 godina u majanskom kalendaru. No umjesto da se nastavi sljedećim bak'tunom, kalendar će se tada jednostavno resetirati i početi ispočetka, baš kao što se resetira brojčanik na starim automobilima.

Stručnjaci za arheologiju Maja, Stephen Houston sa Sveučilišta Brown i David Stuart s teksaškog sveučilišta u Austinu, ističu da je cijela histerija oko 2012. u biti krenula zato što su njih dvojica neke oštećene znakove nespretno protumačili kao naviještanje dolaska kraja jedne ere i silaska bogova na Zemlju, a sam drevni tekst pomalo senzacionalistički nazvali 'Proročanstvo Tortuguera'. Navjestitelji apokalipse po 'new age' stranicama ovaj su propust dočekali s oduševljenjem. Histerija se proširila webom, a kasnija otkrića koja su pokazala da analizirani spomenik zapravo uopće nije proročanstvo nisu je puno ublažila.

Planet Nibiru

Prema jednoj od popularnijih apokaliptičnih teorija u 2012. u Zemlju bi trebao udariti planet Nibiru, koji su navodno otkrili još drevni Sumerani. Ako i ne udari u Zemlju, njegov prolazak središnjim dijelom Sunčeva sustava mogao bi biti koban za naš planet.

Ova je kataklizma izvorno bila najavljena za 2003. godinu, no kada se ništa nije dogodilo, odgođena je za prosinac 2012. i povezana s pričom o majanskom kalendaru. NASA-ini stručnjaci ističu da je Nibiru, ili kako ga neki još zovu planet X, obična izmišljotina, odnosno kriva interpretacija astronomskih otkrića. Kada bi postojao, znanstvenici bi znali za njega i pratili njegovo kretanje već desetljećima, a sada bi se mogao vidjeti čak i golim okom.

Medijski napisi prema kojima je postojanje Nibirua 1983. potvrdio NASA-in infracrveni astronomski satelit (IRAS) samo su jedan od klasičnih primjera neozbiljnog novinarstva i njegova katastrofalnog utjecaja na mase. IRAS je uistinu snimio neko tamno tijelo, a spekulacije da je riječ o misterioznom velikom planetu ili možda čak zvijezdi, odnosno smeđem patuljku, nedugo potom preplavile su naslovnice časopisa i elektroničke vijesti. Međutim, kako to obično ide, kasnija istraživanja iz 1985. i 1987. koja su pokazala da snimke zapravo prikazuju udaljene galaksije i filamente, u medijima nisu dobila gotovo nikakvu pozornost. Slično je bilo i s navodnim NASA-inim otkrićem iz 1992. da neko daleko tijelo utječe na kretanje vanjskih planeta Sunčeva sustava. Prije svega originalan zapis o takvom otkriću uopće ne postoji, a jedino što se bilježi u tom vremenu je pronalazak prvog transneptunskog tijela koje je nazvano 1992 QB1. Njegov je promjer 200-tinjak kilometara, a kreće u tzv. Kuiperovom pojasu i uopće se ne približava Zemlji niti pokazuje takve tendencije.

Poravnanje planeta i galaksije

Jedna od raširenijih teorija je i ona da će se 2012. dogoditi neko planetarno ili 'galaktičko poravnanje' u kojem će kombinacija gravitacije planeta i Sunca ili pak Sunca i crne rupe u središtu Mliječne staze izazvati razaranja na Zemlji. Astronomi tvrde da nikakvih većih poravnanja planeta neće biti u narednih nekoliko desetljeća te da Zemlja neće prijeći kroz galaktičku ravan u 2012. godini. Ove prirodne oscilacije Sunčevog sustava, u kojima se on udaljava i ponovno približava galaktičkoj ravni, događaju se svakih 20-25 milijuna godina, dugotrajan su proces i nemoguće je uopće govoriti o nekom točnom datumu prolaska kroz ravan. No čak i kada bi se to sve dogodilo, gravitacijski učinak na Zemlju ne bi uzrokovao nikakve katastrofe. Naime, Zemlja i Sunce bez ikakvih se posljedica aproksimativno poravnavaju sa središtem Mliječne staze svakog prosinca. Slično je i s poravnanjima planeta - dva su se dogodila nedavno, jedno 2000., a drugo 2010. godine, oba bez posljedica. To nas ne bi trebalo čuditi. Jupiter je najveći planet u Sunčevu sustavu i veći je od svih ostalih zajedno. Kada se on nađe u opoziciji, na Zemlju djeluje gravitacija koja je manja od jedan posto Mjesečeve koja na našem planetu uglavnom uzrokuje samo plimu i oseku.

Promjena polova i smjera Zemljine rotacije

Prema jednoj od teorija 2012. bi se pod utjecajem Sunčevih aktivnosti mogli zamijeniti sjeverni i južni magnetski pol i obrnuti smjer rotacije Zemlje. Prije svega nemoguće je da se Zemlja iznenada počne okretati u suprotnom smjeru, a osobito na to nikakvog utjecaja ne bi mogla imati promjena magnetskih polova koju navode brojne apokaliptičarske web stanice. Magnetski polaritet uistinu se mijenja s vremenom i u prosjeku se polovi zamijene jednom u 400.000 godina. No to je spor proces koji traje oko 7.000 godina, a najvjerojatnije se neće dogoditi u narednih nekoliko tisućljeća. Osim toga, njegov početak toliko je nepredvidljiv da se također ne može povezivati s nekim određenim datumom. Konačno, ne postoje znanstvene činjenica koje bi pokazale da zamjena polova ima ikakva utjecaja na život na Zemlji.

Dakle, možemo zaključiti da u 2012. možemo biti mirni barem kada je riječ o prijetnjama iz svemira.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još