BLOG: PEDALIRANJE

Kako smo biciklima upali na vjenčanje i pustili u promet rutu do Slovenije

09.06.2015 u 13:00

Bionic
Reading

Uspješno smo otpedalirali naše prvo zajedničko druženje u zapadnom dijelu Zagrebačke županije, od Svete Nedelje i Campa Zagreb do slovenske granice, na plus 30: Ništa nam nije bilo teško, a nadam se da je svima bilo zabavno. Podnosim pisani i fotografski izvještaj i nadam se da ćemo biti u prilici sve ovo ponoviti, na ovoj, ali i na nekim drugim lokacijama

Zazvonili smo iz svih bike zvonaca i zvončića, nek' se čuje! To je bio pozdrav i znak našeg dobrog raspoloženja za bike rutu od Zagreba do Slovenije. Taman smo bili negdje na sredini puta, kod naselja i skele Medsave. Ovdje je Sava vrlo brza i u odsjaju sunca dobiva modru boju, a ujedno je omiljeno mjesto izletnicima, kupačima i ribičima. To je bilo prvo mjesto na kojem smo se na ruti od Campa Zagreb, odnosno od Podsusedskog mosta, malo dulje zaustavili. S razlogom jer svi smo htjeli ovjekovječiti prvo zajedničko Pedaliranje, a i skelar nas je pozvao na promotivnu vožnju na drugu, zaprešićku stranu i natrag. To je bio super neplanirani izlet - nismo očekivali da ćemo se voziti i po Savi, a još manje da ćemo naići i na mladence! Zar to nije divna ideja: upriličiti vjenčanje na skeli? Reklo bi se da ovdje uz Savu – skela život znači. Krećemo dalje uzvodno Savom i zvonimo opet, sada i za mladence i bebu koja je također 'stigla' na vjenčanje svojih roditelja!


U želji da što bolje promoviramo Zagrebačku županiju i cikloturstički potencijal osmislili smo ovo Pedaliranje uz rijeku Savu i rutu do Slovenije. A kako se prilazeći granici nisam imao za što konkretnije uhvatiti, stalno sam 'tupio' i pozivao sve da pogledaju dvorac Mokrice koji izvire sa svojim kulama iz šumovitih obronaka Žumberačkog gorja. Na što mi je Danica, koja je damski oboružana šeširom odvozila savsku rutu, dometnula: 'Pa onda ste nas mogli i odvesti do dvorca i pokazati ga!' Da, dobra ideja, doista nema smisla da ruta završi na graničnoj postaji ili benzinskoj pumpi u Bregani, već možda na nekoj atraktivnoj lokaciji, kao što je prostor dvorca Mokrice. Naravno, ne želeći izazvati novi pogranični spor sa Slovenijom, ne mogu ne dometnuti da je dvorac nekad bio u posjedu Zagrebačke nadbiskupije.

Kako smo isplanirali povratak na polazišnu točku, Svetu Nedelju, jer popodne je slijedio nastavak bike događanja, program i nagradne igre, odlazak u Deželu i Mokrice ostavili smo za drugi puta. Uostalom, vozili smo u tri grupe - obiteljska, kraća i lakša, išla je oko jezera Rakitje i dužine pet kilometara bila je taman za djecu i njihove roditelje. Manje klince očevi su vozili u sjedalicama, a oni malo veći išli su samostalno. Rutu koja je cijelom dužinom makadam, s nešto malo elemenata i off road staze, uspio je odvoziti i sedmogodišnji Niko koji je naučio voziti bicikl prije dva mjeseca. Čestitamo, Niko!

RTL Autor: RTL

Trekking ruta bila je duga malo više od 15 kilometara i nije bila teška, ali činjenica jest da je podloga 80 posto makadam, a asfalt 20 posto. Išla je uz jezero Orešje, gdje nas je pozdravilo mnoštvo procvalih žutozelenih lopoča koji su ga doslovno preplavili. Zaštićeno područje Sava-Strmec također je na bike ruti, a susret s labudovima, sivim čapljama ili fazanima je zagarantiran. Tako je sve do već spomenute skele na Savi u naselju Medsave.

Oni najjači su po dosta vrućem vremenu, ali uz osvježavajući vjetar, vozili sve do Slovenije, sveukupno oko 30 km. Dio staze išao je i po novim putovima koji su nastali izgradnjom vodozaštitnog područja potoka Gradne i poplavnog dijela rijeke Save. Tako da smo među prvima prošli preko dva nova mosta i relativno brzo se približili naseljima uz samu granicu. Vidjeli smo i puno lijepih dvorišta i kuća te starijih i očuvanih domaćinstava u naselju Savišćak i Otok Samoborski. Prošli smo pored polja krumpira, koji je baš u cvatu, i osjetili miris nepreglednih nasada ječma i pšenice, a koji su bogme dobro pužutjeli na jakom suncu i vrućini koje vladaju ovih dana. Zato sve čestitke našim učesnicima jer na tridesetak stupnjeva Celzija nije bilo lako pedalirati na bilo kojoj ruti. Jedinu nezgodu na bike turama izazvao nam je južni vjetar jer je francuski šešir bajkerice madam Danice skoro odletio u Sloveniju i u zadnji čas smo ga uhvatili na nadvožnjaku pored državne meje.

Pri povratku smo i pojačali tempo, a dječaci Ivan i Roko dobro su povukli po pedali. Tempo je odgovarao i 'pravim' biciklistima koji su otpedalirali rutu od Zaboka do Svete Nedelje i došli na naš bike event te krenuli s nama do Slovenije. Na pitanje kako im je s nama, Tomislav i Zoran su složno odgovorili da treba vidjeti nešto drugo te krenuti i upoznati nove rute. 'Samo da smo se malo maknuli iz Zagorja i već je tu nešto posve novo za nas', kažu. 'Malo smo hisove i brežuljke s vinogradima zamijenili Savom, svetonedeljskim jezerima i upoznali ovaj divan kraj, tako nam blizu, a potpuno drugačiji.' Proveli su cijeli dan s nama te se malo i odmorili u dubokoj hladovini Campa Zagreb. Josip Injić iz Ivanić Grada bio nam je 'metlica', točnije zadnji biciklist koji kupi sve koji zaostanu. Posla je dobio odmah na startu jer su nam dvije biciklistice naručile pizzu, pa je bio red da je i pojedu za dobar put. S nama je biciklirala i cijela obitelj Vrabec iz Španskog, Goran, Andrea, Petar i Viktor. Biciklistica Vlatka bila je zadužena za zračnu pomoć i dala nam je odmah do znanja da ona ima pumpu za bicikl, ako bude zatrebalo.

Moja desna ruka biciklistica i fotopomoćnica, kojoj veliko hvala, Slađana Domladovac, u modernom je flourescentnom prsluku vodila drugu grupu. Slađana ima mnogo bike ruta za sobom i može se reći da je na bikeu prošla već pola Europe te se bez problema suočila s našom prvom nevoljom: imali su 'incident' s probušenom gumom. No uspjela je sa svojom grupom doći na ušće Save i Krapine te obići savski zlatni rat. Nije mi trebala slati nikakav dokaz, čuo sam jasno preko mobitela kako im oblutci zveckaju pod nogama. Zlatni rat ili veliki sprud također je jedno od savskih 'tajnih' mjesta za dobar riječni izlet. Ostale nam je otkrio Vladimir iz Svete Nedelje, član istoimenog bike kluba. Tako je odveo grupu kroz šumarke do starog mosta kraj Lovačkog doma i napomenuo da postoji još puno skrivenih puteljaka koji bi mogli postati bike staze.

Drugi puta kad sam se čuo sa Slađanom javila mi je da joj se bicikleta onesvješćuje pored Save u sijenu, što dovoljno govori o tome da nam je bilo i pakleno, no mnogi su to riješili pri povratku rashlađivanjem bocom piva i pizzom, i to ne bilo kakvom, već komiškom, s inćunima i kaparima. S jezera Rakitje pak stižu dobre dječje bike vibracije, gdje je na čas vođenje grupe preuzela šestogodišnja Ivona jer su zaboravili ponijeti slatkiše, pa se jedna od mama bike vodiča brzo vratila po bombone i lizalice. Usprkos suncu, stanke su bile česte i zbog slatke okrepe kojima su se bike klinci silno veselili. Nije smetalo ni jako sunce da se zaustave na maloj uzvisini gdje se ukazao lijep pogled prema ostalim jezerima. Svi su se oprezno spustili niz bike trasu koja na jednom mjestu prolazi tik uz vodu po malom sprudu te nam otkriva da jezero Rakitje zapravo ima svoju 'rapsodiju' koju čini još nekoliko jezera. Tako se 'najmlađa' grupa uspješno vratila i nastavila s dječjom igrom na replici broda, pa su nakon 'prvih' biciklista postali mali kapetani, kormilari i mornari. Posjetila nas je i kornjača, na zadovoljstvo svih, a jedan od najmlađih sudionika tijekom igre se i okupao u jezeru. Srećom, brzo se snašao i nije mu bila potrebna ni naša pomoć da izađe. Za svaki slučaj smo inzistirali na dobrom tuširanju, što u kampu nije bio problem, a što se tiče sušenja - nije bilo potrebno ništa posebno jer je sunce za čas obavilo posao.


Dio gostiju je došao kasnije, pa smo ih uputili na kraću vožnju, no nakon što smo se svi vratili na mjesto održavanja našeg cjelodnevnog druženja i nakon što smo se osvježili i došli sebi, a neki su se i okupali, shvatili smo da se svi već dobro znamo. Nastojao sam sa svim biciklistima porazgovarati i upoznati se, a neki dogovori i ideje pali su već i za ovo ljeto. Bilo je prijedloga da idemo biciklima na more, upita kad idemo na sljedeće Pedaliranje i kada ćemo opet organizirati bike događanje i vožnju biciklom. Iako smo pripremili mali program, tombolu, malo nadmetanje i pozvali sve da pošalju selfie i dobru fotku s današnjeg izleta, neki su nas napustili ranije jer dan je polako izmicao. Naime Ana i Vedran, koji su došli prvi, rano prijepodne, požurili su i prvi natrag prema Črnomercu. Razveselio nas je i Danijel, koji radi u Češkoj, a pokazao nam je svoj bicikl koji ima 'prašku' registraciju na okviru. Zapravo su me svi učesnici iznenadili svojom besprijekornom vožnjom i poštivanjem svih pravila boravka na otvorenom te sam se u pravom smislu osjećao neopisivo dobro kada sam stao na čelo bike grupe. Vožnja s takvom ekipom bila je užitak - s ovakvim biciklistima se zaista može ići na Pedaliranja...

Nakon vožnji biciklom uzduž i poprijeko zapadnog dijela Zagrebačke županije, ipak smo se smirili na svom polazištu u Svetoj Nedelji i malo poigrali, stigli i razmijeniti iskustva, nagraditi se i pohvaliti. Tako je Ognjen ponio titulu najupornijeg biciklista jer je malo vozio bike, malo pješačio. Tportalova majica te turističke i bike karte dobro će mu doći za nove ture. Bidone i ulja za podmazivanje pripremio je za naše učesnike Keindl sport, a Dino i Dora tokom čitavog dana bili su nam i više od informatora o novim modelima bicikala Cube te nam pomagali u logistici i s nama se družili. Dora je i uručila novi trekking bicikl u ime našeg sponzora, Keindl sporta, mladom Roku Bekavcu, ujedno sudioniku najduže rute, koji je snimio najbolju fotku s bike eventa.

Naše pedalirajuće događanje omogućili su Turistička zajednica Zagrebačke županije na čelu s direktoricom Ružicom Rašperić. Puno nam je pomogla i TZ Svete Nedelje i direktorica Renata Vlahović, hvala na podršci Gradu Sveta Nedelja i gradonačelniku Dragi Prahinu, koji nas je osobno podržao i pozdravio, a povremeno i sam biciklira. Lijepo nas je ugostio i smjestio uz jezero Rakitje vlasnik Campa Zagreb Krešo Dubrović, kojem želimo puno uspjeha i još gostiju u zaista lijepom te predivnom objektu Jezero te u prostoru za kampere i uređenom okolišu. Posebno veliko hvala gospodinu Kristijanu Keindlu na sponzorstvu mog prvog bike eventa jer je prvi uz tportal prepoznao projekt i blog Pedaliranje! Više informacija o bike turama i dobrim izletima na http://www.tzzz.hr/ i http://www.svetanedelja.hr/.