INTERVIEW: ZORAN STAJČIĆ

'Porin radi štetu i bolje bi bilo odustati od njega'

21.02.2016 u 08:13

Bionic
Reading

Kada su prije nekoliko dana objavljene nominacije 23. izdanja glazbene nagrade Porin, malo tko je bio iznenađen imenima i albumima koji će ove godine konkurirati za tu nagradu. Massimo, Matija Dedić, Hladno pivo, Vatra, Rade Šerbeđija, Josipa Lisac i većina ostalih imena koji godinu za godinom skupljaju kolekciju kipića, stalni su postav porinovske pozornice, no na društvenim mrežama ovih je dana od strane nekih alternativnih izvođača s pravom postavljeno pitanje o smislu manifestacije koja promovira isključivo zvučna imena, uz tek pokoji izuzetak

O svemu ovome pitali smo Zorana Stajčića, dugogodišnjeg glazbenog novinara i kritičara, suradnika mnogih domaćih redakcija i urednika glazbenog portala RavnoDoDna.

Činjenica jest da Porin već godinama ignorira alternativnu/indie scenu. Što je, po Vama, tome razlog?

Porin i porinovo glasačko tijelo ne ignorira alternativnu i indie scenu, ono jednostavno ne zna za nju. Toliko o struci i stručnosti koju tako uporno nabijaju na nos svima koji im u najmanju ruku žele pristupiti dobronamjerno. Zašto dobronamjerno? Zato jer se ovdje radi o glazbi nastaloj na ovom prostoru omeđenom nacionalnim granicama i puno njih uistinu stručnih, ali i dobar dio glazbene publike, želi saznati za dobre glazbenike i želi da se probiju oni kvalitetni i pažnje vrijedni. Zbog same hrvatske glazbe kao takve, dakle zbog onog što bi se moglo okarakterizirati kao istinskim osjećajem prema kulturnim nacionalnim vrijednostima i to iz razloga što kad je nešto vrijednost, onda to i traje dugi niz godina. Pogledajte samo koliko dugo se izvlači benefit iz nekadašnjeg Novog vala. Prošlo je više od trideset godina od tada, a recimo, Haustor nikad relevantniji, a možemo pričati i o tržišnoj i o kulturnoj vrijednosti te grupe i Darka Rundeka danas. Evo, to je primjer dobro prepoznatog impulsa svog vremena. Porin bi to trebao biti u sadašnjosti i zbog same kulture i što je još važnije zbog temelja samog glazbenog biznisa za narednih 20-30 godina, a time i svoje opravdanosti.

U tekstu na portalu RavnoDoDna osvrnuli ste se na nedavno objavljene nominacije za Porin i konstatirali kako je za ovu manifestaciju „prošlost nikad življa, a sadašnjost ne postoji“?

Ono čemu svjedočimo sada kad govorimo o Porinu, i prijašnjih godina također, jest apsolutni gubitak kompasa po pitanju sadašnjosti, a time i budućnosti glazbene scene Hrvatske. Evo zamislimo situaciju za 20-30 godina od sada i postavimo pitanje: je li Porin u stanju vrednovati današnje vrijednosti koje će generacije budućnosti prihvatiti? Ja odmah odgovaram da nije. Što je to sada ove 2016. u glazbi ono što će biti zanimljivo za spomenuti 2036. godine? Massimo? Mislim da će tada prije biti zanimljive neke od hrabrih pionirki emancipacije lezbijske rock scene usred društveno-vjerski zatucane sredine kakvu imamo danas. Za 20-30 godina će se pričati o grupi Žen ili o U pol' 9 kod Sabe - bendovima koji su danas gurnuti debelo ispod površine. Kao što je to svojevremeno bilo s punk rockom. Bendovi za 'koje još nije došlo vrijeme', kako se to običava govoriti kod nas, iako je ovo vrijeme upravo njihovo vrijeme. Porin dugoročno radi štetu i bilo bi bolje da se od njega odustane, nego da postoji ovakav kakav je sad.

Porin je diskografska nagrada koja bi trebala pravedno zrcaliti stanje na domaćoj glazbenoj sceni u svom totalitetu, no takvo što se ne događa, a ako se događa čini se to u iznimkama.. Prema tekstovima u mainstrem i nezavisnim medijima, ove je godine na indie sceni snimljen dobar broj zanimljivih albuma, no to se na nominacijama ne vidi. Što je najveći problem Porinovog glasačkog tijela?

Najveći problem jest samo Porinovo glasačko tijelo. Po tom pitanju treba biti jasan i precizan. U glasačkom sustavu ne može biti nitko od aktivnih glazbenika. To je posao za glazbene kritičare, koliko god to nekome zvučalo radikalno. No, objasnit ću i zašto. S glazbenim kritičarima se najviše smanjuje opasnost od sukoba interesa, kakvu inače imate s glazbenicima koji tu trguju čim su u poziciji za glasanje jer, eto, i na njih nekad može doći red da dobiju nagradu. S ljudima iz industrije, tj. producentima, tekstopiscima, diskografima, redateljima spotova, promotorima, pa čak i vlasnicima klubova je također gotovo pa sigurno kompromitiranje, jer svi oni imaju i izravnu i neizravnu korist. Dakle, da bi sistem bio pouzdan, treba tražiti da u ulozi sudaca bude ona skupina kojoj je to ujedno posao, ali nije direktno involvirana. U ovom slučaju to su jedino kritičari i glazbeni novinari, jer oni su u situaciji da stalno prate što se događa na sceni i terenu i oni su ono što se može nazvati „naslušanim slušateljem“, kao što mnogi od njih imaju i direktna glazbena znanja, ali ih ne primjenjuju. Uostalom, tko je izmislio Porin? Dražen Vrdoljak. Je li on bio kritičar ili glazbenik? Pametnom dosta. Dakle glasačko tijelo je problem već godinama. Iz njega doslovce treba izaći sve to što se naziva 'strukom'. To tijelo ne treba biti glomazno kao što je sada. Glomaznost glasačkog tijela znači tupost i tromost u reagiranju. Toj 'zlatnoj sredini' uvijek treba desetljeće da čuje za neko „novo ime“ koje nakon 10 godina uredno može dobiti i nagradu za životno djelo, a ne za debitanta, kao što je kod nas slučaj. 'Zlatna sredina' je u ocjeni trojka. Kome je trojka zanimljiva? Koga zanima slavljenje prosječnosti? Tu, u tom glasačkom tijelu treba biti ne više od 10 ljudi. I za njih se mora znati tko su, netko tu mora transparentno preuzeti odgovornost.

Tko je onda odgovaran za aktualno stanje i sve ove godine uzastopnog nominiranja i favoriziranja nekolicine istih glazbenika?

Sadašnja direkcija Porina dovela je tu nagradu u slijepu ulicu. To nije nagrada, to je sprdačina. Tu se ne slave najbolji u sezoni. Porin je postao pokazatelj kako koje sezone koji klan uzima primat. Porin pokazuje kako se plete ta „ti meni – ja tebi“ mreža, tu nema više ni govora o glazbi. Tu je već dugi niz godina postala, kad su nagrade u pitanju, prisutna jedna struja tzv. polu talentiranih poslušnika s kojima se trguje preko nekih radijskih etera, ali oni sami neku konkretnu vrijednost nemaju, već predstavljaju samo brojku za klanovsko pripetavanje. Dakle u nekim koliko-toliko zdravorazumskim uvjetima, takvi ne bi ušli ni u nominacije. Direkcija pak tu svu odgovornost svaljuje na anonimno glomazno biračko tijelo, to biračko tijelo ni samo ne zna tko je i što je. Dakle primjećujete li kako je stvoren sistem u kojem se u nikoga ne može uprijeti prstom i pozvati na odgovornost? Ispada da je to neka polu-stihijska, amorfna masa koja se sama od sebe oblikuje i plete i tako izbacuje neke nominirane i neke pobjednike po nekom svom principu potpuno van konteksta vremena i trendova. Pitanje je tko od toga ima koristi i tko u takvoj situaciji skuplja vrhnje? Hrvatska kultura i hrvatska glazba tu najviše gubi.

Neki žale i za Crnim mačkom, koji je bio usmjeren na alternativu, a drugi pak smatraju kako Porin treba reflektirati sve ono što jest i što se zaista događa na glazbenoj sceni. Što Vi mislite?

Iskreno ne znam otkud toliki poriv da jedan tako mali geografski prostor mora imati toliko modela udjeljivanja nekih plaketa, priznanja, spomenica i nagrada. Nit manjeg tržišta, nit većih vitrina za kojekakve medalje i pehare. Crnog mačka je svojevremeno pokrenula promotorska ekipa iz GSK Jabuke, ista ona koja je došla na ideju Fiju Briju koncerata u Domu sportova jednom godišnje tijekom 1990-ih. I mislim da je pravi razlog bio da se nađe povod za još jedno punjenje tog istog Doma sportova, kao i povod da sviraju mnoga zvučna imena, a da se priča o honorarima za nastup ostave po strani ili dobrano umanje (jer to kak'ti nije cjelovečernji koncert), posebice za one koji su se tek predstavljali. Nije ni to valjalo. Nije ni taj Crni mačak bio institucionaliziran. To je bio vic za par sezona, koji je upravo i propao jer se njegovim pokretačima nije dalo zezati s tim kad su uvidjeli da im računica s početka ne štima. Naime, pretpostavljam, da su pomislili da su jako utjecajni i da određuju tko bi mogao biti velik na ovom našem 'zrno graška' tržištu, ali se to nije dogodilo. Kad su podijeljene nagrade uhodanim koncertnim imenima kao što su Majke, Hladno pivo, Let 3 i Urban, bilo je jasno da, primjera radi, bendovi poput Dikobraza ili Malehookersa nikad neće narasti na taj nivo po popularnosti. Dakle, uvidjeli su da stvaranje novih imena ne ide na taj način i da to nije već isplativo iduće sezone. To je bio Crni mačak u svojoj srži, sve ostalo su romansirane verzije. Mislim da je i Porin za svaku sezonu previše, jer se tu ne može popuniti sve kategorije kako treba, pa eto ove godine imamo poseban nonsens da su se počeli trpati i koncertni albumi u kategorije po potrebi, primjer su Urban & 4 i Rade Šerbedžija. Mislim da je Edo Maajka jednom prilikom kazao kako bi bilo sasvim solidno da se Porin održava svake druge godine. Nekako vjerujem da bi time i nagrade imale veću težinu. Ali kao što rekoh u prijašnjem odgovoru, gospoda glazbenici moraju shvatiti da ocjenjivanje struke nije u opisu njihova radnog mjesta.

Jeste li Vi, kao dugogodišnji glazbeni novinar i recenzent, glasač Porina?

Bio sam, unazad desetak godina. Ove godine sam odlučio ne glasati više, iako sam dobio glasački mail za nominacije. Nema smisla biti cigla u konstrukciji koja se toliko nakrivila. Ne želim biti dio toga i time nositi dio kolektivne krivnje jer nešto ne valja. Ovako sam protiv toga, svim svojim bićem. I osjećam se dobro, jer je to moja odluka i mislim da je jedino pametno što mogu odlučiti u toj, prije dosta godina, dodijeljenoj mi ulozi. Meni je glazba puno bitnija od Porina.