Nova Senečićeva knjiga podjednako će zaintrigirati širu javnost, ali i ljude iz struke. Autor je svoju disertaciju 'Od privremene arhitekture do arhitekture informatičkog doba' razradio i učinio interesantnom širem krugu čitatelja. Neobičan pristup (seks i skijanje samo su književni začini u ovoj knjizi), rezultirao je zanimljivim književnim uratkom koji će naći svoj put do publike, slažu se kritičari. 

Živite na nekoliko adresa, Zagrebu, Rovinju, Beču i Sarajevu? Zašto ste odabrali baš te gradove?
Moram dodati i Dubrovnik, pogotovo ljeti. Iz Sarajeva sam 1987. otišao u Beč u potrazi za boljim projektima, i ostao do danas, Rovinj je dao dašak i miris Mediterana mojoj djeci u ratnim godinama, a u Zagrebu sam potpisao dosad najbolje poslovne ugovore.

U kojem od tih gradova crpite najviše inspiracije za svoja arhitektonska rješenja?
Radim u svojim ateljeima na Ribnjaku (Zagreb) i Bandgasse (Beč). Inspiracije, ako se uopće mogu tako nazvati, u pravilu dolaze u razgovoru s investitorima. A oni se vode na neočekivanim lokacijama. Jedan od interesantnijih bio je poziv investitora na razgovor i konzultacije za projekt hotela u Dubrovniku, na Ravni Zakan u Kornatima... Npr. 23. srpnja u 10 sati.

396902,396861,396560,396602Iza vas su brojni projekti, koji su vam ipak najdraži i zašto?
Projekt 'Vipnet - 10 odličnih godina'. Projekti korporativne arhitekture gdje smo kreirali arhitektonski brend te kompanije kroz mnogobrojne projekte od uredskih prostora, trgovina, pozivnog centra, glavnih servera, pa i baznih stanica u navedenom razdoblju. Dijelom smo tada radili i za Simobil, i Telekom Austria. Obično kažem oko 100 projekta, mada ih je u stvarnosti bilo puno više.

S obzirom na krizu na tržištu koja je prisutna već dugi niz godina, a ponajviše se manifestirala kroz nedostatak ulaganja u građevinski sektor, kako vidite arhitekturu danas? Koliko se ona promijenila u recesiji?
Arhitektura je većim dijelom komercijalizirana. Arhitektonski uredi koje poznajem u Beču ozbiljne su profitabilne organizacije. Hrvatski gotovo u kolapsu. A arhitektura? Pa neki odgovori su u knjizi. Nevesela predviđanja, čak uznemirujuća.

Jednom ste prilikom izjavili da se pisati mora. Kako je došlo do spajanja vaših dviju velikih ljubavi, arhitekture i književnosti?
Počelo je očajem u Beču, pisanje kao bijeg od stvarnosti rata, obitelji i prijatelji u Sarajevu početkom devedesetih, a na kraju sad završilo erotikom, a nastavak pisanje bit će humor. Mislim na svoju petu knjigu.

'Seks, skijanje i arhitektura' dijelom je namijenjena stručnoj arhitektonskoj javnosti dok je drugi dio knjige lako čitljivo i intrigantno štivo. Kako ste došli na ideuju spajanja tih dviju tema?
Znanstveni tekst većim je dijelom dosadan i teško'probavljiv. Trebalo ga je popapriti, začiniti… Naime, neki dijelovi knjige dati su u polemičkom tonu. Dvoje ljudi odlazi na vikend-skijanje, i umjesto onog o čemu ljubavnici obično pričaju, šapuću, ovi polemiziraju, šapuću o arhitektonskim tendencijama, ali i vode ljubav.

Očekujete plasman knjige i na američkom tržištu? Promocija knjige održana je u i u izdavačkoj kući Rizzoli u New Yorku. Zašto baš New York?
New York je centar svjetskog izdavaštva, a Rizzoli je jedan od najvećih. Bio je veliki gušt prezentirati knjigu ondje. Vidjet ćemo hoće li taj projekt, kako oni zovu nova izdanja, ugledati svjetlo dana. Puno je faktora tu u igri.

Planirate li i petu knjigu? 
'Architekural Work' za sada je radni naziv moje pete knjige koja će na duhovit način prikazati situacije koje prate arhitektonsko projektiranje. Mi projektirajući trošimo tuđi novac. Neke to beskrajno veseli, a mnogima je bolna tema, ostvaruju se karijere ili propadaju. Knjiga će popratiti odnose na gradilištima, s izvođačima, vlasnicima, njihovim ženama i ljubavnicama, kompanijama i marketinškim odjelima…

Za kraj nam otkrijte što čitate u slobodno vrijeme?
Trenutačno Thomasa Bernharda, neveselo, ali odlično štivo. Čitam nekoliko knjiga istovremeno, valjda je to uobičajeno nestrpljenje muškaraca (moje) pozne dobi.