POČEO HRFF

Što povezuje demokraciju i gazirana pića?

09.12.2012 u 09:25

Bionic
Reading

U subotu navečer, u dvorani kina Europa otvoren je obljetnički 10. Human Rights Film Festival

Ove godine pred nama je uistinu zanimljiv program u kojemu svakako treba obratiti pažnju i na film zatvaranja 'Nakon maja' Oliviera Assayasa, francuskog redatelja čija je retrospektiva nedavno prikazana u kinu Tuškanac.

Unatoč paraliziranom prometu i nanosima snijega, dvorana kina Europa bila je pristojno popunjena, mada ni izdaleka puna.

Prava je šteta stoga, što ta grupa entuzijasta nije uživala u još uzbudljivijem filmskom ostvarenju od prikazanog filma 'Ne'.

Nakon dva izvrsna filma koja se bave temom života u Čileu pod Pinochetovim režimom 'Tony Manero' i 'Post morem', iznimno talentirani redatelj Pablo Larrain predstavio se završnim dijelom trilogije, filmom 'Ne' koji je ove godine prikazana na festivalu u Cannesu.


Na žalost 'Ne' nije vrhunac trilogije, nego njen uvjerljivo najslabiji dio, što je pomalo iznenađujuće ako se zna da je scenarij nastao prema drami slavnog Antonia Skramete 'Referendum', koja se bavi dramatičnim trenucima u povijesti Čilea kad su građani referendumom izborili odlazak Pinocheta s vlasti, a glumačku ekipu predvode Gael Garcia Bernal i Larrainov stalni i sjajni glumac Alfredo Castro. Kako bi što uvjerljivije prikazao period kasnih 80-ih Larrain je posegnuo za videokamerom U-matic pa film uistinu ima retro štih, ali slika izgleda stvarno loše. Ne pomaže ni vjerojatno obrazloženje da je takva tehnika snimanja pomogla da se bolje 'stope' igrani dijelovi i arhivski materijal, koji spada u zanimljivije elemente razočaravajućeg filma.

Kao što je već primijetio dio inozemne kritike nakon prikazivanja u Cannesu, filmu nedostaje dublja karakterizacija likova, kompleksnija razrada odnosa među njima, pa čak i dublji uvid u strahote svakodnevnice pod Pinochetovim režimom (što su sve elementi koje je u prethodnim filmovima Larrain majstorski obradio i zahvaljujući kojima se nametnuo kao jedno od najzanimljivijih novih redateljskih imena).

Ovdje se fokusira gotovo isključivo na nastanak i utjecaj marketinške kampanje koja je, ironično, građanima 'prodala' vjeru u demokraciju i bolje sutra na isti način, kao što im ideje o slobodi i boljem životu inače 'prodaje' Coca Cola.