Uz pregršt zabave i opuštanje uz morsku obalu te cjelodnevno uživanje u ljetnoj bezbrižnosti na odmoru, ovo doba dolazi i s nekoliko zdravstvenih opasnosti koje nikako ne bismo smjeli zanemariti.

Malo koja osoba ljetujući na moru može se pohvaliti time da nikad nije zadobila opekline od sunca, osjećala toplinsku iscrpljenost ili došla u bliski susret s morskim ježom, a oni koji provode ljeto u prirodi vrlo dobro znaju koliko teško može biti izbjeći susrete s dosadnim, a često i opasnim komarcima, krpeljima, pčelama ili stršljenima.

S obzirom na to da je ispravno tretiranje posljedica ljetnih nezgoda nerijetko ključno zbog intenziteta simptoma i brzine oporavka, porazgovarali smo s magistrom farmacije i predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore Anom Soldo, a ona je za čitatelje tportala otkrila sve ključne korake u njihovoj prevenciji i liječenju.

Bolne bodlje morskog ježa

Za početak, pojasnila je što napraviti u slučaju jedne od najneugodnijih ljetnih tegoba - uboda morskog ježa. Što učiniti nakon što smo stali na njegove oštre bodlje i kako tretirati posljedice?

'Jedna od najneugodnijih ljetnih tegoba ona je kad stanete na morskog ježa. Većina ozljeda od bodlji morskih ježeva nastaje nakon što se one prelome i ostanu u koži uzrokujući lokalnu reakciju. Ako se ne uklone, mogu migrirati u dublja tkiva uzrokujući granulomatozne lezije ili mogu dospjeti do živca ili kosti. Mogu tako nastati bolovi u mišićima i zglobovima te dermatitis. Neki morski ježevi imaju otrovne organe (npr. Globiferous pedicellariae) s nazubljenim raljama koje mogu probiti ljudsku kožu, ali su takve ozljede jako rijetke', pojasnila je farmaceutkinja pa objasnila kako si pomoći:

'Kad stanete na ježa, prvo što morate napraviti, koliko god bolno i mukotrpno bilo, jest izvaditi iglice pincetom. Pripazite na to da je sterilna. Prije nego što krenete u ovu 'operaciju', omekšajte kožu oko mjesta uboda. To ćete najbolje postići toplom vodom. Može se koristiti i ocat koji otapa većinu površno smještenih bodlji; natapanje rane u octu nekoliko puta na dan i stavljanje octenog povoja može biti dovoljno. Kad vadite iglice, pripazite da ih ne slomite. Vadite ih što nježnije i kada ste gotovi, mjesto uboda obavezno dezinficirajte.'

Naglasila je i da je važno javiti se liječniku ako ih sami ne možete izvaditi te da je iznimno bitno tretirati mjesto uboda nakon njihova vađenja tako što ćete ga očistiti i staviti antibiotsku mast ili sredstvo za dezinfekciju.

Opekline nakon kontakta s meduzom

Susreti s meduzama nešto su rjeđi, ali ništa manje bolni. Riječ je o morskim stvorenjima iz reda žarnjaka koja u svojim bodljikavim pipcima skrivaju otrov, zbog čega u kontaktu s kožom nastaje bolna i neugodna opeklina. U dodiru s meduzinim otrovom tijelo otpušta protuupalne tvari kako bi se suprotstavilo, uzrokujući razne simptome.

Soldo je pojasnila da o vrsti meduze ovisi ozbiljnost simptoma te kolika je zahvaćenost površine kože na koju utječe njezin otrov. U većini slučajeva otrov se ne širi daleko od mjesta kontakta, pa upalna reakcija ostaje lokalizirana na tom području. Liječenje takve opekline uglavnom se sastoji od dva koraka – ublažavanja boli i liječenja alergijske reakcije ako se pojavi.

'Kad vas opeče meduza na plaži, ona ostavlja brojne sitne ubodne stanice na površini kože koje dalje prodiru u nju i pogoršavaju reakciju, uz pojačanu bol i nelagodu, naročito ako je došlo do ponovljenog dodira. Prvo što trebate učiniti jest oprati zahvaćeno područje morskom vodom. Sol u određenoj mjeri pomaže u inaktiviranju toksina. Osim toga, ispiranje morskom vodom pomaže u uklanjanju iglica s kože. Nakon ispiranja mjesta uboda, sljedeći korak je uklanjanje ubodnih stanica koje su još uvijek ostale na površini kože. Stavite rukavice i uz pomoć pincete uklonite ostatke iglica', objasnila je pa dodala:

'Kako biste smanjili bol i svrbež, za opekline od meduze preporučuju se kreme bez recepta s aloe verom ili nekim drugim prirodnim sastojcima koji umiruju kožu ili pak lokalna krema protiv bolova. Ako imate alergijsku reakciju, antihistaminska krema bez recepta olakšat će tegobe. Ako je alergijska reakcija jaka, potrebno je uzeti i antihistaminik u obliku tableta koji se također može kupiti bez recepta u ljekarni', rekla je, naglasivši da su sredstva za prvu pomoć morska voda, ocat, limunov sok ili urin, hladni oblozi, a od lijekova se primjenjuju analgetici i antihistaminici u oralnom obliku.

Sve brojniji morski crvi

U posljednje vrijeme bolan kontakt s morskim crvom sve je učestaliji i na našoj obali. Kako tretirati posljedice?

'Morski crv ima sa svake strane dugačke i tanke bodlje, koje usput sadrže otrov, po kojima je i dobio ime - 'vatreni'. Te se bodlje izbacuju u svrhu obrane kada ga napadnu, a diranje je shvaćeno upravo tako. Za prvu pomoć treba izvaditi sve bodlje s mjesta uboda. Također, za one koji su iz neznanja dirali vatrenog crva, kažu da pomaže prianjanje ljepljive trake na mjesto uboda jer se njome izvlači dobar dio bodlji koje uzrokuju bol.'

Pomoći će i ispiranje mjesta uboda alkoholom ili octom jer će smanjiti intenzitet boli, a u slučaju jakih alergijskih reakcija potrebno je nanijeti umirujuće kreme s aloe verom ili antihistaminske kreme koje su dostupne bez recepta. Kod jakih bolova slobodno se nekoliko dana mogu uzimati tablete protiv bolova', naglasila je farmaceutkinja.

Borba s komarcima i mravima

Osim nepoželjnih susreta s morskim životinjama, ljeti su neizbježni ubodi insekata. Soldo je pojasnila kako prevenirati ubode komaraca i ugrize mrava te što je najbolje učiniti nakon uboda:

'Prevencija razmnožavanja komaraca primarno se temelji na javnozdravstvenim mjerama zaprašivanja zahvaćenih područja. Osim toga, potrebno je mijenjati stajaće vode svakih nekoliko dana (primjerice, vodu u teglama za biljke, mini bazenima, vodu iz klime i sl.). Što se tiče medicinskih preparata, prevencija se temelji na uporabi repelenata koji će maskirati miris tijela (ugljičnog dioksida, laktatne kiseline i sl.) te ujedno svojim intenzivnim mirisom 'otjerati' krvopije', kaže, uz napomenu da na tržištu postoje i narukvice koje sadrže aktivne tvari što mirisom odbijaju komarce i druge insekte.

'Kao vid pomoći nakon uboda i postignute reakcije, kod odraslih osoba najučinkovitija je primjena cetirizina u dozi od 10 miligrama, što su pokazale studije. Ako su u pitanju djeca, tada je prva linija primjena loratadin. Primjena cetirizina ponekad može imati i ulogu prevencije u trenucima u kojima osoba ide u problematična područja. Osim toga, postoji niz krema i gelova koji lokalno djeluju na umirenje alergijske reakcije. Time skraćuju vrijeme trajanja, ali i intenzitet same reakcije na ubod.'

Kako se obraniti od pčela, osa i stršljena?

I dok ubodi komaraca i mrava uzrokuju veću ili manju nelagodu, ubodi pčela, osa i stršljena ponekad dolaze sa znatno opasnijim posljedicama. Ipak, farmaceutkinja naglašava da na njih relativno mali broj naših sugrađana ima snažnu alergijsku reakciju koja ugrožava njihovo zdravlje i može biti smrtonosna.

'Već nekoliko godina na našem tržištu dostupan je i nalazi se na listi lijekova HZZO-a lijek koji predstavlja brzo i sigurno rješenje za pacijente koji imaju snažne alergijske reakcije. Mogu ga sami primijeniti i djelovanje tih lijekova je dovoljno brzo da pacijenti nakon primjene iznimno rijetko moraju potražiti liječničku pomoć.'

Evo kako izbjeći krpelje, a kako ih odstraniti

Ljeti se samo rijetki mogu pohvaliti time da su izbjegli blizak kontakt s krpeljima, s kojima se najčešće susrećemo boraveći u prirodi, osobito među niskim raslinjem. Nalaze se na listovima i granama grmova, u niskom raslinju do metra visine, u šikarama te pretežno u prizemnom sloju šuma, a s obzirom na to da je za njihovu aktivnost neophodna povoljna temperatura i vlažnost, imaju naglašenu sezonsku aktivnost.

'Najčešće se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodavcima, a svojim ubodom mogu prenijeti zarazu i na čovjeka ako se on nađe u njihovu prirodnom okolišu. Osobe koje profesionalno ili rekreativno često borave u prirodi na područjima prirodnih žarišta krpelja, kao što su šumari, šumski radnici, vojnici, planinari, lovci, izletnici, turisti i dr., pripadaju rizičnoj skupini izloženoj krpeljima.'

Pojasnila je i koje su preporučene osobne mjere zaštite:

• nosite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele)

• izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune i flanela jer se na njih krpelji lakše zakvače

• izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo

• primijenite repelente (za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristite ih prema uputi proizvođača – provjerite upute o proizvodu!).

• nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela), za što obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) 'šeće' tražeći pogodno mjesto za ugriz

• provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).

• kod djece se krpelj često nađe na glavi – zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može 'pokupiti' krpelja glavom, odnosno gornjim dijelom tijela

• istuširajte se nakon povratka iz prirode.

Predsjednica Hrvatske ljekarničke komore pojasnila je i kako pravilno ukloniti krpelja:

'Operite ruke, prebrišite antiseptikom pincetu i njome odmah izvadite krpelja (sami ili netko od vaših ukućana) zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu - laganim ga povlačenjem izvucite, a na kožu primijenite antiseptik. Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejom i sl.) niti 'paliti' plamenom, ne povlačite ga naglo, ne stišćite niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta te, ako je zaražen, unosi uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza.'

Napomenula je da se liječniku ne treba javljati, osim ako se nakon ugriza krpelja u roku od četiri tjedna (najčešće za sedam dana) pojavi osip (crvenilo kože prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini, Eritema migrans) i/ili povišena temperatura i zimica.

'Pojava osipa i/ili temperature i zimice najvjerojatnije je odraz infekcije bakterijom Borrelia burgdorferi, koja se uspješno liječi antibiotikom', istaknula je.

Spriječite tegobe zadobivene izlaganjem suncu

Osim nepoželjnih susreta s insektima i morskim životinjama, u najčešće ljetne zdravstvene probleme spadaju posljedice izlaganja suncu. Farmaceutkinja je pojasnila kako ih prevenirati:

'Najbolja zaštita od pretjeranog izlaganja suncu je odjeća. Ako je moguće, nosite duge hlače, majice dugih rukava i kape. Kape i šeširi dugih oboda ne samo da pokrivaju cijelo lice, nego štite i uši te nekad i veći dio tijela. Svakako je važno nositi sunčane naočale. One štite oči od UV zraka koje mogu uzrokovati probleme s očima, poput katarakte. Skuplje naočale ne jamče njihovu kvalitetu i bolju zaštitu. Potražite one za koje je navedeno da blokiraju 99 ili 100 posto UVB i UVA zraka', istaknula je pa dodala još nekoliko naputaka kako se zaštititi od UV zračenja:

'Ograničite vrijeme koje provodite na suncu. Izlaganje između 11 i 17 sati trebali biste izbjegavati što više. U to vrijeme su zrake najjače. Tada se sklonite u hladovinu, pod suncobran, drveće ili u natkriveni prostor. Svakako koristite kreme i zaštitna sredstva prilikom dužeg izlaganja suncu. UV zrake mogu oštetiti kožu za samo 15 minuta, stoga vrijedi zaštititi svaki dio tijela koji će biti izložen i to najmanje 15 minuta prije izlaganja, a važno je zaštititi se čak i ako je vani oblačno.'

Također, za vrijeme ljeta česte su tegobe do kojih dolazi kada se osoba kreće nepokrivene glave po jakom suncu. Magistra farmacije pojasnila je da tada dolazi do širenja krvnih žila oko mozga te pregrijavanja moždanog tkiva, a može doći do blažih stanja, poput toplinskih grčeva i toplinske iscrpljenosti, ili ozbiljnijih posljedica, poput sunčanice i toplinskog udara.

Sunčanica i toplinski udar

'U slučaju pojave nekih od simptoma koji prate izloženost velikim vrućinama, potrebno je skloniti se sa sunca u hladovinu te uzeti veće količine tekućine kako bismo je nadoknadili. Najbolje je piti običnu hladnu vodu, a u slučaju izraženijeg gubitka tekućine i elektrolita znojenjem piti zasoljenu vodu ili izotonične napitke. Pomoći će i tuširanje mlakom vodom, a u slučaju pojave toplinskih grčeva i lagana masaža zahvaćenih mišića. Iako su često neugodni, ovi simptomi u pravilu ne ostavljaju dugotrajne posljedice na organizam te najčešće ne zahtijevaju liječničku pomoć. No ponekad glavobolja i osjećaj iscrpljenosti mogu potrajati i nekoliko dana.'

Što učiniti s probavnim smetnjama na putovanju?

Za kraj se farmakologinja osvrnula i na probleme s probavnim smetnjama, još jednom tegobom učestalom tijekom ljetovanja.

'U ljetnim mjesecima često boravimo izvan doma i često je zahtjevno nastaviti sa svojim prehrambenim navikama. Zbog promjena načina i vrste hrane mogu nastati različite probavne tegobe, kao što su gastritis, proljev, zatvor i druge bolesti. Proljev je najčešće posljedica akutne infekcije probavnog sustava (gastroenteritisa), a koja može biti virusnog i bakterijskog porijekla, zatim trovanja hranom te se može javiti kao nuspojava uzimanja nekog dodatka prehrani ili lijeka (najčešće antibiotika)', pojasnila je Soldo, uz napomenu da je takav tip proljeva akutan te traje od nekoliko dana pa do tjedan, najviše dva tjedna.

Istaknula je i da zbog velikog gubitka tekućine, elektrolita i hranjivih tvari proljev zaista može značajno ugroziti stanje bolesnika pa je prvi i osnovni način liječenja otkrivanje i uklanjanje uzroka.

'Nasilno zaustavljanje proljeva nije rješenje. Ideja da se proljev zaustavi što prije zapravo nikako nije dobra. Naime to je prirodni način organizma da se na najbrži mogući način riješi toksina i nametnika, odnosno bakterija, virusa ili parazita. Upravo iz tog razloga ubrzano i neprirodno zaustavljanje proljeva može pogoršati situaciju', istaknula je i pojasnila što učiniti kako bi se kompenzirale posljedice te spriječila dehidracija:

• tradicionalno krepka juha podrazumijeva odličan izvor tekućine, elektrolita, nešto proteina i ugljikohidrata te se smatra jednom od prvih rehidracijskih tekućina
• konzumacija čaja tradicionalno se povezuje s liječenjem, no moramo imati na umu da su to zapravo vodeni ekstrakti ljekovitog bilja, gdje svaka biljka ima svoje ljekovite značajke - ako se njihova svojstva ne poznaju, konzumacijom čaja može se učiniti više štete nego koristi, zbog čega se savjetuje izbjegavati eksperimentiranje i tradicionalno se držati ispijanja nezaslađenog čaja od šipka
• danas postoje posebne, jasno formulirane rehidracijske soli ili otopine koje se savjetuje koristiti za rehidraciju prilikom proljeva, i to sve vrijeme dok on traje
• dodatno, postoje znanstveni dokazi za to da bi uzimanje dodataka prehrani u vidu pojedinih probiotika moglo značajno doprinijeti obnovi crijevne mikrobiote te time stabilizaciji rada crijeva i smirivanju proljeva.

'Hranom ne možemo izliječiti proljev'

Logična su pitanja koja se postavljaju kad su u pitanju poremećaji probavnog sustava - što jesti i postoji li hrana koja pomaže u smirivanju proljeva, odnosno može li se njome spriječiti nastanak pothranjenosti, umora i drugih posljedica.

'Ona ima važnu ulogu, no hranom ne možemo izliječiti proljev. I akutni i kronični proljev prestaju liječenjem bolesti ili uklanjanjem uzroka, pri čemu pravilnom prehranom možemo očuvati relativno dobro stanje organizma. Ključno je nadoknađivanje tekućinu, a posebna dijeta uglavnom nije potrebna, naročito kod djece. Prilikom pojave zastoja u pražnjenju crijeva ili 'zatvora' potrebno je uzeti što više tekućine te jesti hranu bogatu vlaknima. Ako zatvor duže traje, postoje pripravci i biljni lijekovi koji su učinkoviti u regulaciji probave. Važno je i nadoknađivanje dobrih bakterija u crijevima dokazano učinkovitim proizvodima, a za prevenciju je bitna briga o higijeni ruku', zaključila je magistra farmacije, uz napomenu kada je uvijek potrebno posjetiti liječnika:

• kada je riječ o dojenčadi do trećeg mjeseca života
• prilikom teže osnovne bolesti (npr. šećerne bolesti, autoimune bolesti itd.)
• prilikom neprestanog povraćanja
• prilikom čestog pražnjenja crijeva (više od osam puta dnevno) većim količinama tekuće stolice
• prilikom jakih bolova u trbuhu
• pri znakovima umjerene i jake dehidracije (suha usta i jezik, plač s malo suza ili bez suza, upale oči, malo urina ili nedostatak urina, vrtoglavica, gubljenje svijesti, gubitak tjelesne mase).