A taj oblik javnog transporta, kao što znaju svi koji su ga koristili, može biti prenatrpan, vruć, bučan, pomalo sumanut. No veliki gradovi bez njega ne mogu, a razlikuje se od grada do grada. Zbog toga je CNN nedavno napravio listu 18 najboljih podzemnih željeznica na svijetu, od klasika poput Londona i Pariza do supermodernih sustava s automatskim vlakovima. Ono što ih povezuje sjajan je komad inženjerstva i uloga koju igraju u životima ljudi kojima služe. Prenosimo, s kraćim opisima.

London

Najstarija i još uvijek jedna od najvećih mreža, London Underground dobio je svoju prvu liniju još 1863., da bi do danas narastao na 11 linija s 272 stanice i 400 kilometara tračnica. Koristi ga više od četiri milijuna Londonaca i gostiju dnevno. Osim što je sustav prijevoza, londonski 'Tube' je i globalna kulturna ikona i od nastanka je svjetski lider u transportnoj arhitekturi i dizajnu. Dovoljno se sjetiti široko kopirane mape linija.

Peking

Otvoren više od stoljeća nakon Londona, pekinški Metro narastao je do jednog od najdužih i najprometnijih sustava na svijetu. Na svojih 27 linija uslužuje više od deset milijuna ljudi dnevno. Šest je linija potpuno automatizirano, s vlakovima bez vozača, a imaju i jednu liniju s Maglev vlakom. No pred stalnim su izazovima golemog grada i do 2025. Kinezi planiraju proširenje do kapaciteta od 18,5 milijuna ljudi dnevno. Pritom, prijevoz je jeftin, karta košta manje od 40 centi, a besplatan je za djecu, starije, policijske i vojne veterane te osobe s invaliditetom.

Kopenhagen

Metro u glavnom gradu Danske nije ni najstariji ni najduži ni najprometniji, ali prometuje 24 sata dnevno povezujući mrežu od 39 kristalno čistih i divno dizajniranih stanica. U nekoliko je navrata izabran za najbolji na svijetu među transportnim stručnjacima, a od otvaranja 2002. prevezao je više od milijardu putnika ili 300 tisuća dnevno. Najviše se ističe skandinavskim dizajnom i funkcionalnošću, u Kopenhagenu nećete naći ništa od ponekad sumanute žurbe u drugim gradovima. Osim toga, Metro je odlično povezan s parkiralištima za bicikle te drugim oblicima javnog prijevoza.

Pariz

Zbog podzemne željeznice u glavnom gradu Francuske većina se ovih sustava svuda zove Metro, po tamošnjem nazivu Métropolitain, i istinska je kulturna ikona ravna londonskom Tubeu ili Subwayu u New Yorku. Ima 16 linija s više od 300 stanica, ne računajući prigradski RER, a na mjestima gdje izlazi na površinu, poput mostova preko Seine, pruža se divan pogled na svakodnevni život Pariza. Secesijski ulazi u stanice prepoznatljivi su širom svijeta, ali su i same postaje često klasični ili moderni arhitektonski dragulji.

Tokio

Jedna od uobičajenih asocijacija na tokijsku podzemnu su Oshiya, profesionalnih 'gurači' u bijelim rukavicama koji na stanicama pokušavaju u ionako pretrpane vlakove nabiti još više putnika. No bez ove mreže najveće metropolitansko područje na svijetu s 35 milijuna stanovnika ne bi moglo preživjeti. Mreža se zapravo sastoji od dva sustava, Tokyo Metro i Toei Subway, ali po mnogo čemu su prerasli sami sebe - kažu da kroz neke stanice prođe i dvostruko više ljudi od predviđenog. To ponekad izaziva probleme u snalaženju, posebno strancima nenaviklim na toliku gužvu.

Seul

Seoul Metro je podzemna željeznica kakvu su vjerojatno zamišljali futuristički mislioci u ranijim vremenima. Riječ je o tehnološkom raju za sve koje užasava kad u podzemnoj ostanu bez signala. U tunelima Seula nema takvih problema, ni s telefonima ni s internetskim vezama, a ako želite, možete gledati i televiziju na brojnim ekranima u vagonima. Plus, klimatizirani vagoni imaju grijana sjedala za udobnu vožnju zimi. Uz čistoću, efikasnost, sigurnost, niske cijene i dobro raspoređene linije, to su argumenti zašto metro u glavnom gradu Koreje mnogi smatraju najboljim na svijetu.

New York

Stanice su ružne, često prljave i vruće, vlakovi su daleko od tehnoloških čuda u suvremenijim mrežama, znaju i kasniti i neplanirano preskakati stanice, ali New York City Subway skoro je sinonim za 'Veliku jabuku' te valjda nijedan od srodnih sustava nije našao toliko mjesta u filmovima, glazbi i kulturi općenito. A baš kao i sam New York, tamošnji subway (ili trains, kako svoju podzemnu jednostavno zovu Njujorčani) nikad ne spava, 24 sata, 365 dana u godini. Na 25 linija i više od tisuću kilometara najbržeg prijevoza u gradu dnevno se vozi više od 3,5 milijuna ljudi.

Mexico City

Glavni grad Meksika poznat je po prometnim gužvama i zagađenosti, pa tamošnji STC Metro doista dođe kao spas, posebno s obzirom na jednu od najnižih cijena putne karte na svijetu. Otvoren 1969., ovaj metro drugi je po veličini u Sjevernoj Americi nakon onoga u New Yorku, s 12 linija i 195 stanica. Pritom, ova mreža postala je na neki način integrativni faktor jer i bogatima i siromašnima jednako je dobro voziti se vlakovima koji će ih brzo dovesti do odredišta do kojeg bi im automobilom trebali sati kroz meksičku gužvu.

Singapur

Singapore Mass Rapid Transit otvoren je tek 1987., ali je i takav najstariji u jugoistočnoj Aziji i svakako najprometniji. S obzirom na cijene zemljišta u gusto naseljenom gradu - državi, definitivno je i najskuplja gradska željeznica na svijetu, a do 2021. na mrežu kojom jure potpuno automatizirani vlakovi potrošeno je više od 110 milijardi dolara. Ovaj sustav ne može se baš nazvati podzemnom željeznicom jer su samo manji dijelovi ispod površine, a kad su već gradili tako skupu strukturu, neke su stanice odmah dizajnirane i kao skloništa od zračnih napada. Naravno, o čistoći i efikasnosti ne treba ni govoriti, to je u skladu s osobinama Singapura. Zato je u vlakovima i na stanicama zabranjeno pušiti, jesti i piti.

Berlin

U-Bahn u glavnom gradu Njemačke dio je jednog od najbolje integriranih sustava javnog prijevoza na svijetu. Počelo je još 1902., po uzoru na Pariz i New York, a danas imaju devet linija kojima se koristi oko milijun i pol ljudi dnevno. Na ovu mrežu nadovezuje se druga, S-Bahn sa 16 linija koje su ključne gradske arterije, a nadzemni dijelovi pružaju pogled na neke od najvažnijih gradskih lokacija. I onda je tu još mreža lokalnih autobusa i tramvaja kojima se stigne u svaki kutak Berlina.

Moskva

Moskovski metro, čiji je najveći dio građen u vremenima staljinizma, najpoznatiji je po raskošnim stanicama koje su zvali 'palačama za narod', a bile su ogledni primjer kojim su se sovjetske vlasti hvalile kako su napredne i tehnološki superiorne Zapadu. Zbog toga su uvijek predstavljale turističku atrakciju, a za svaki slučaj dovoljno su čvrsto građene da izdrže i nuklearni napad. S više od osam milijuna putnika dnevno, moskovski metro jedan je od najprometnijih na svijetu, a stalno se nadograđuje i proširuje.

Glasgow

Glasgow Subway teško može biti nazvan metroom jer ima samo jednu liniju koja kruži oko centra grada, ali starost i neke zanimljive osobine čine da ga je teško zaobići. Ovo je, naime, nakon Londona i Budimpešte, treća po starosti podzemna željeznica, otvorena 1896. kao simbol industrijske i ekonomske moći ovog škotskog grada. Dvostruki tunel dug je samo desetak kilometara i spaja središte Glasgowa s dijelovima južno i sjeverno od rijeke Clyde, uz koju su nekad bila brodogradilišta i druga teška industrija.

Šangaj

Najveći grad na svijetu kreativno je, trgovačko i financijsko središte Kine, a ne bi mogao ni pokušati biti takav bez efikasnog masovnog javnog prijevoza kakav je Shanghai Mass Rapid Transit. Otvoren tek 1993., ovaj metro širi se nevjerojatnom brzinom i uskoro će biti najduža i najprometnija podzemna željeznica na svijetu. Ima 19 linija koje povezuju sve okruge golemog grada od skoro 40 milijuna ljudi. Kad dogodine bude završena sadašnja faza širenja, nijedna točka u Šangaju neće biti udaljena više od 600 metara od neke od postaja. Ta mreža drži i svjetski rekord u prevezenom broju putnika u jednom danu: 8. ožujka 2019. tamošnji vlakovi prevezli su 13,3 milijuna ljudi.

Kijev

Kako je bilo uobičajeno u Sovjetskom Savezu, kijevski metro je uređenjem stanica bio nešto siromašnija kopija moskovske raskoši, a danas je posebno važna druga ondašnja osobina - da su sve postaje građene da postanu skloništa u slučaju rata, s filtriranjem zraka i mogućnošću zatvaranja debelih čeličnih vrata. Jasno, nakon ruske agresije stanice služe baš zaštiti civila od zračnih napada.

Chicago

Chicago 'L' još je jedan transportni sustav koji možemo vidjeti u desecima filmova i serija, dovoljno se sjetiti 'Blues Brothersa' ili 'Hitne službe'. Ono 'L' je kratica za 'elevated', a mostovi kojima juri nadzemna željeznica jedan su od ključnih simbola 'Vjetrovitog grada' još od gradnje krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kad je Chicago želio pokazati svoju ekonomsku moć i rasteretiti zakrčene ulice. Uz New York i Kopenhagen, Chicago L je jedna od samo tri sustava koji prometuju 24 sata dnevno.

Delhi

Delhi Metro je još jedan novopridošlica u svijet podzemnih željeznica - prva linija otvorena je tek 2002. I ova mreža zabilježila je strašan rast u kratkom vremenu, pa su danas najveći sustav javnog prijevoza u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, bez kojeg bi život u Delhiju bio još teže podnošljiv zbog gužvi i zagađenja. Zvuči nevjerojatno, ali 2023. tamošnjim je javnim prijevozom prevezeno dvije milijarde putnika. Delhi Metro osim glavnog grada povezuje nekoliko okolnih gradova, i to vrlo modernim i prostranim vlakovima.

Hong Kong

Gusto naseljeni Hong Kong razasut po desecima otoka i planinskoj okolici veliki je izazov svakome tko bi tamo želio napraviti gradsku željeznicu, koja je pokrenuta tek 1975. i otad postala predmet ljubomore mnogih drugih svjetskih gradova koji šalju svoje stručnjake ne bi li kopirali tamošnju pouzdanost i uslugu. Točnost hongkonških vlakova je 99,9 u odnosu na red vožnje, što drugi mogu samo sanjati. Našli su i dobar model financiranja: nove linije otvaraju nove zone za ulaganja u gradu kojem je svaki kvadratni metar važan, čime su kopirali davnu politiku londonskog Metropolitan Railwaya, koji je početkom 20. stoljeća povezao cijeli niz londonskih predgrađa.

Budimpešta

London je prvi grad koji je dobio metro, ali tamo su dugo prometovali parni vlakovi. Budimpešta je bila sljedeća, ali je zato glavni grad Mađarske prvi dobio podzemnu željeznicu s električnim vlakovima, još 1896. Bila je to istinska revolucija za gradski javni prijevoz s osvijetljenim stanicama i vagonima te tadašnjim čudom, vlakovima koji su se mogli kretati u oba smjera. Mreža se nije mnogo proširila od inicijalne linije M1, danas Budimpešta ima četiri linije, i prevozi oko 80 tisuća putnika dnevno.