Nakon što je ovog proljeća Ministarstvo kulture objavilo da raspolaže s rekordno niskih 0,49 posto državnog proračuna, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić kazala je da govori istinu koja nije lijepa. Još manje lijepom opisao ju je teatrolog Vjeran Zuppa uzrečicom ‘Koliko para, toliko muzike’. Ustezanje proračuna tako je postalo tema za sebe, a svjetla reflektora pomaknuta su sa strateških projekata koji ni na kraju treće godine mandata nisu realizirani
Jedan od najglasnijih planova kojim je aktualno Ministarstvo kulture najavljivalo svoj rad, bilo je donošenje medijske strategije. Glavni urednik portala H-Alter Toni Gabrić o kašnjenju strategije pisao je sredinom ove godine, na što je Ministarstvo kulture ubrzo odgovorilo da se bavi ‘podnescima, pritužbama i perifernim denuncijacijama bez ikakve veze sa stvarnim problemima u medijima’.
‘Nadali smo se da ćemo pripremu radnih materijala, analiza i prijedloga za raspravu o medijskoj politici Republike Hrvatske za razdoblje od 2015. do 2020. završiti do kraja 2013. godine, no to smo uspjeli tek sada, nakon nepunih godinu i pol intenzivnog rada brojčano potkapacitiranog tima od četiri osobe’, stiglo je u dopisu Ministarstva kulture sredinom 2014., no ni pola godine kasnije materijali za raspravu o medijskoj politici (ipak) još uvijek nisu pripremljeni, što je nedavno potvrdila ministrica Zlatar Violić.
‘Tko tu distribuira neistine: Ministarstvo kulture ili trenutačna ministrica? Nakon tri godine čekanja od prvih najava medijske strategije i bezbrojnih odgađanja - mislim da se može zaključiti kako u sadašnjoj vlasti postoji politička volja da prilike u medijima ostanu kakve su i dosad bile. U mandatu ove vlade najviše su profitirali nakladnici tiska (čitaj: velike korporacije) kojima je dodatno smanjen PDV. Umjesto razgovora s predstavnicima medijskog biznisa, koji sada najavljuje ministrica Zlatar, trebalo bi otvoriti razgovor o javnom benefitu od medijskih sadržaja: sugovornici bi tu prije svih trebali biti civilno društvo, akademska zajednica i profesionalne novinarske organizacije na čelu s HND-om’, kaže Toni Gabrić i dalje komentira kako je briga za neprofitne medije jedan od zaštitnih znakova ovog ministarstva, a ishod njegove politike je povećan ukupan fond potpore neprofitnim medijima, no i uspostavljene regule kojima se nastoji postići njihov što manji javni utjecaj, što niža profesionalna razina i što jadniji ukupni standard.
Nina Obuljen Koržinek iz Instituta za međunarodne odnose, ujedno i bivša državna tajnica zadužena za kulturu, smatra da navedeni primjer možda najbolje ocrtava izostanak bilo kakve odgovornosti u planiranju i vođenju kulturne politike, zbog čega se godina koja je na izmaku može smatrati još jednom izgubljenom godinom.
‘Iako su najavljivane promjene niza zakona, u 2014. godini Ministarstvo nije ispunilo ništa od najavljenoga, da bi u planu za 2015. najavilo izmjenu ili donošenje novih 12 zakona, uključujući tri medijska zakona za čije je donošenje preduvjet usvajanje Medijske strategije koja još uvijek nije stavljena ni na javnu raspravu’, kaže Nina Obuljen Koržinek.
U svojoj ocjeni rada Ministarstva kulture u 2014. navodi kako je nastavljena praksa lošeg upravljanja očita i u tome što su rezultate natječaja objavili tek u travnju. ‘Veliki dio ugovora nije stigao do korisnika ni dva ili tri mjeseca kasnije, što je značajno otežalo, a u nekim slučajevima i onemogućilo rad brojnim umjetnicima te dovelo do otkazivanja pojedinih programa’ kaže Obuljen.
Jedan od ‘korisnika’ tih potpora, potpredsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Mišo Nejašmić kaže da je 2014. sigurno godina koju će gotovo svi htjeti u najvećem dijelu zaboraviti. 'Podsjetimo, prilikom otvaranja Interlibera suočeni smo sa zastrašujućim podatkom da je unazad četiri godine izgubljeno 50 posto radnih mjesta u izdavaštvu, a pad prihoda popeo se do 60 posto.
U konačnici će broj novih naslova biti najniži u zadnjih 14 godina, a ostvareni prihodi knjižara i nakladnika na rekordno niskim razinama otkako smo zvanično u krizi’, rekao je o 2014. Nejašmić dodajući da aktualno Ministarstvo kulture za sada nije pronašlo način da aktivno djeluje na daljnji pad svih rezultata u izdavaštvu, čemu u prilog idu i umanjena proračunska sredstva u odnosu na prethodnu godinu.
‘Još nema definirane ukupne politike vezane za knjigu, osim najavljenog programa poticanja čitanja te privođenja kraju dogovora s HBOR-om oko kreditnih linija ekskluzivnih za nakladnike i knjižare. Mislim da nikad nije prekasno za dobre poteze čak kad je kašnjenje evidentno’ zaključuje Nejašmić.
