Kulturmiks ODLAZAK MARTINE FRANCK

Velika fotografkinja iz sjene Henrija Cartier-Bressona

  • Autor: G. K.
  • 27.8.2012 14:08:14
  • 27.8.2012 10:00:00

Belgijska fotografkinja Martine Franck, koja je prošli tjedan preminula u 74. godini, bila je neobična umjetnica snažne osobnosti i jedinstvenog vizualnog stila

Martine Franck rodila se 1938. u Belgiji, odrastala u Velikoj Britaniji i Americi, a studij povijesti umjetnosti završila u Parizu. U medijima se ipak najviše spominjala kao supruga Henrija Cartier-Bressona, jednog od najpoznatijih francuskih fotografa u povijesti.

Upoznali su se 1966. u Parizu, dok je kao mlada freelance fotografkinja slikala portrete sudionika pariškog Tjedna mode i surađivala s časopisima Vogue, Life i Sports Illustrated. Trideset godina stariji od nje, Cartier-Bresson već je bio međunarodna zvijezda reportažne fotografije i osnivač agencije Magnum Photos.

'Bio je vrlo kritičan i inspirativan, ali imali smo različite metode rada. Henri je volio otkrivati stvari bez planiranja, a ja sam se posvećivala razradi specifičnih tema', izjavila je Franck u jednom intervjuu. Njihov brak bio je spoj dvaju iznimnih umoma i talenata, koji su neprestano učili jedno od drugog.

Kasnije je priznala da ju je upravo suprug naučio najvažniju lekciju, onu o selekcioniranju: 'Nikad ne pokazuj nikome fotografije za koje ne želiš da budu objavljen.'

Bila je introvertirana u životu i umjetnosti, uzor onima koji nalaze snagu u tihom promatranju. Jednom prilikom iskreno je izjavila: 'Bilo mi je nelagodno provoditi vrijeme u ležernom ćaskanju u raznim društvima pa sam shvatila da ako fotografiram, neću morati ulaziti u takve situacije. Fotografija je za mene idealan način da se ljudima nešto priopći, samo bez razgovora.'

Unatoč tome, Franck nije gledala na fotografiju kao na izolirani trud. Umjesto toga, koristila je taj medij kao platformu za rad s ostalim umjetnicima pod geslom da kreativnost treba podržavati kreativnost, kao što se autori trebaju solidarizirati u međusobnoj ispomoći.

Pridružila se agenciji Magnum Photos 1980. zadržavajući čelno mjesto sve do kraja života i sudjelujući u njihovim brojnim grupnim projektima. Trenutačni predsjednik Magnuma, Alex Majoli, opisao ju je kao 'svjetionik i referentnu točku cijele njihove organizacije'. Nije se uklapala u tradicionalnu paradigmu o dokumentarnoj fotografkinji koja odlazi na teren u potrazi za snimkama rata ili gladi, već je s lakoćom pronalazila arhitekturu u krajolicima, bilo sagrađenu ili prirodnu.

210038,210189,208693,207490

U 50-godišnjoj karijeri, fotografirala je pisce, kuratore izložbi i profesore. Rijetko je radila formalne, klasične portrete, već se nastojala usredotočiti na dobivanje što intimnije slike karaktera. Trudila se da fotografije izazovu osjećaj iskrenosti promatranih modela. U njezinom portfoliju našli su se veliki umjetnici Seamus Heaney, Willem de Kooning, Agnes Varda, Paul Strand, Marc Chagall, Étienne Martin, Joan Miro.

Promatrajući njezin impresivni opus: projekt o starenju i budizmu, život djece izabrane da budu inkarnacije novih dalai lama u Tibetu, istraživanje nestajuće galske zajednice na irskom otoku Tory ili dokumentacije performansa skupine Theatre du Soleil (za koje je radila kao službena fotografkinja), očito je da je njezina karijera bila, iako bez velike medijske buke, iznimna i sadržajna.

Radove Martine Franck možete pogledati ovdje.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još