Nino Radman već tri godine vara ženu. Nije on neki mangup ni bitanga pa da mu je to uobičajeno ponašanje. Slučajno mu se dogodilo, govori sebi. Nije planirao, ali se zaljubio. Uostalom, između njega i supruge više ionako nema ništa. Žive kao cimeri. Voli je kao što brat voli sestru. Umorni su i bezvoljni zbog stresa na poslu i u životu. Nije on kriv što je pokleknuo pred željom za malo ljubavi, uzbuđenja i strasti. On nije bad guy.

Problem je jedino u tome što Nino Radman (Krešimir Mikić) ništa od toga ne govori svojoj ženi. I ne samo da joj ne govori. Izmislio je zaobilazno 'rješenje' - angažirao je prijatelja glumca (Nikša Butijer), s kojim uvježbava sve moguće scenarije koji bi se mogli odviti kada napokon prizna ženi. Tako mu se čini kao da nešto poduzima. Jasno je, naravno, da ta 'uvježbavanja' s prijateljem glumcem nisu ništa drugo nego Ninov bijeg od stvarnosti, a kako vrijeme prolazi, stres zbog laganja i petljanja uzima svoj danak i utječe na njegovo psihičko i fizičko zdravlje.

U svojem prvom dugometražnom filmu, dramediji 'Sedmo nebo', Jasna Nanut priča staru priču o nevjernom muškarcu, ali je priča na pametan, duhovit i pronicljiv način. Prije svega, glavni lik - barem se tako čini - nije tip kakvog stereotipno doživljavamo kao bračnog nevjernika. Nino je pozitivac, na neki način i ono što bismo kolokvijalno nazvali 'micica' - dobar i brižan otac, nježan i suradljiv suprug. Jedino što ga dovodi u riskantnu vezu s raskalašenim životnim stilom jest posao u show businessu, ali čini se da njegovu inače dominantnu suprugu to naročito ne brine. Po onoj hičkokovskoj maksimi da negativac uvijek mora biti simpatičan, Nanut je za ulogu Nina odabrala Krešimira Mikića, vjerojatno najbolje utjelovljenje takve ličnosti među domaćim glumcima.

No dok je Mikić savršen u svojem tumačenju Nina, onaj tko je u ovom filmu apsolutno rasturio jest Nikša Butijer kao Ninov prijatelj glumac. Apsolutni komični genij koji uspijeva urnebesno odglumiti glumca koji glumi histeričnu Ninovu ženu - a da se pritom ne krevelji i ne karikira - zaslužuje kapu do poda. Film je i inače dobar - zabavan je, duhovit, na interesantan način koristi glazbu za praćenje zbivanja na ekranu - ali Nikša Butijer definitivno krade pozornost i ističe se od svega ostalog.