Program započinje otvaranjem istoimene izložbe u Showroomu galerije Nova u utorak 18. prosinca, a slijedi predstavljanje publikacije simpozija i radionica 'Sjenčanje grada'.

Poseban gost manifestacije bit će William Aitchison, a koji će, nakon londonskog The Space i briselskog Volksroom, u Katranu u četvrtak, 20. prosinca, izvesti svoj hvaljeni lecture performance 'Bill Vinyl' u kojem osobnu povijest povezuje s poviješću glazbe.

U sklopu SVE-JEDNO 10 održat će se i konferencija 'Stvaralačke metode razvojne dramaturgije i autorskih istraživačkih izvedbenih djela', a na kojoj će sudjelovati broj ugledni inozemni i domaći umjetnici i teoretičari, kao što su Tomasz Ciesielski, Selma Spahić, Boris Liješević, Damir Bartol Indoš, Tanja Vrvilo, Agata Juniku, Višnja Rogošić, Iva Nerina Sibila, Žak Valenta i Željko Zorica

Posljednjeg dana manifestacije, Bacači će u Kinu Tuškanac predstaviti FROOOM - interdisciplinarnu pokaznu radionicu kritičkog filmskog stvaralaštva za djecu i mlade, namijenjenu uzrastu od 9 do 12 godina, a potom i dva iznimna filmska naslova: 'Mi nismo bankrotirali' (We're Not Broke, 2011) u režiji Karin Hayes i Victorie Bruce, objašnjava kako su korporacije pažljivo promijenile američki porezni sustav kroz pretjerani lobistički utjecaj na državne dužnosnike, što je rezultiralo milijardama poreznih olakšica za 'bankrotirane' banke i velike naftne tvrtke te proračunskim rezovima za obične Amerikance.

'Novi svijet' (Uus maailm, 2011) Jaana Totsena inspirativna je priča o biciklističkim aktivistima iz Tallina koji su se odlučili suprotstaviti diktaturi automobila te unaprijediti svoju gradsku četvrt i pretvoriti je u ugodnu i zdravu sredinu.

SVE-JEDNO 10 završava 22. prosinca, predstavljanjem istoimene publikacije u nastajanju i velikim partijem u zagrebačkoj Kući za ljude i umjetnost Lauba

Višestruki laureati BITEF-a, ali i MESS-a i PUF-a, u čijim je projektima dosad surađivalo preko 150 umjetnika iz 25 zemalja svijeta, nastali su - kako kaže jedan od osnivača, Boris Bakal:

'Kao potreba grupe ljudi sličnih umjetničkih, političkih, etičkih i estetskih interesa da se zajedno izraze kroz najrazličitije medije i oblike komuniciranja. Katarina Pejović, Stanko Juzbašić, Željko Serdarević i ja se znamo dugi niz godina, ali smo tek kroz Bacače sjenki nekako uspjeli da se povremeno svi skupa, a dosta i pojedinačno izrazimo, ostvarivši neka istraživanja koja se inače ne bi mogla dogoditi. Oni su također i nastavak mojeg dugogodišnjeg istraživanja prostor-vremena i vremenom i prostorom uvjetovanih događaja i priča, započetih još 1985. s predstavom 'Stolpnik'.

Ime grupe nastaje na osnovu jednog citata koji sam prevodeći nešto osamdesetih za Quorum zapamtio, a u kojem Marcell Duchamp zove neke svoje pokretne svjetleće objekte-skulpture 'Shadow Casters'. Ta demokratičnost i istost i predmeta i osoba ponukala me da ponudim kolegama to ime, Bacači sjenki (Metalci Senc, Schattenwerfern, Lanciatori delle Ombre) koje nekako može uključiti sve, svi mogu bacati sjenku, ako ima svjetlosti.'

Od Zidnih novina, preko Vitić_pleše, pa sve do Odmora od povijesti i Trilogije o zajedništvu, većina je projekata Bacača sjenki nastala kao izvedbene, obrazovne ili intermedijalne 'skulpture u vremenu', propitujući odnos čovjeka i prostora kroz posve različite pristupe.