Kako izgleda kada se svjetski poznati arhitekti pozabave preobrazbom grada u sportsko središte, imali smo prilike vidjeti u kolovozu u Londonu tijekom Olimpijskih igara. Glavna odrednica većine rješenja bila je njihova mobilnost. Naime, tek su tri izgrađena objekta - dvorana za biciklizam, centar za vodene sportove i olimpijski stadion – ostala nakon Igara, sve ostalo rastavljeno je na dijelove i vraćeno dobavljačima.

Na projektima su radili Damon Lavelle iz tvrtke Populous koja se bavi dizajnom sportskih objekata, Jim Heverin iz svjetski poznatog arhitektonskog ureda Zaha Hadid, koji je radio na izgradnji centra za vodene sportove (Aquatics Centre) u Olimpijskom parku, te Duncan Innes, izvršni direktor London Legacy Corporationa.

Mnogo je pažnje osvojio Aquatics Centre, objekt koji je prema riječima jednog od njegovih tvoraca, Heverinu, bio prijeko potreban Londonu. Vizualno atraktivan objekt u obliku broda može primiti od 2.500 do 17.500 posjetitelja. Naišao je i na kritike zbog odabira materijala za krov – crvenog cedra iz brazilskih kišnih šuma, zbog čega je u pitanje doveden zeleni koncept Igara.

Pritzker, najznačajniju nagradu u svijetu arhitekture, ove je godine dobio kineski arhitekt Wang Shu za snažan osjećaj za kulturni kontinuitet i oživljavanje tradicije. Četrdesetosmogodišnji Wang ujedno je prvi kineski arhitekt kojemu je dodijeljena nagrada koja se smatra 'Nobelom arhitekture'. Odluka da kineski arhitekt bude dobitnik Pritzkerove nagrade 2012. potvrdila je ulogu koju Kina igra u razvoju arhitektonskih ideala, o čemu svjedoči i pet ključnih Wangovih djela među kojima je i zgrada Povijesnog muzeja u Ningbou.

Osim po prvom izlaganju Vatikana i zanimljivoj instalaciji arhitektice Zahe Hadid, koju je posvetila svom uzoru, njemačkom arhitektu i građevinskom inženjeru Freiu Paulu Ottu, ovogodišnji Venecijanski bijenale arhitekture ostao je zapamćen i po oštrim kritikama austrijskog arhitekta Wolfa Prixa. On je cijelu manifestaciju nazvao luksuznom povorkom mrtvaca te se putem medija obračunavao s ovogodišnjim izbornikom Davidom Chipperfieldom.

Hrvatsku su ove godine predstavljali članovi Pulske grupe društveno angažiranim projektom pod nazivom 'Neposredna demokracija zahtijeva neposredni prostor'. Hrvatski rad na zadanu temu, Common ground (zajednička osnova), odgovorio je uočavanjem sve glasnijih protesta ljudi nezadovoljnih kapitalizmom te da prostori grada postaju poprišta sukoba. Aktivističko-arhitektonski nastup Hrvatske osvojio je simpatije žirija te zajedno s još desetak zemalja dobio grupnu nagradu za najbolji projekt.

Godina je bila stresna za štovatelje rada jednog od najpoznatijih arhitekata 20. stoljeća, Franka Lloyda Wrighta. Kući u kojoj je živio njegov sin David sve do smrti u 102. godini prijetilo je rušenje. Ipak, ovih je dana prodana anonimnim kupcima za 2,38 milijuna dolara te tako očuvana od uništenja. Kuća je dovršena 1952, a svojom spiralnom strukturom podsjeća na dizajn Wrightova slavnog pothvata – njujorškog muzeja Guggenheim.

U prosincu 2012, u 104. godini, preminuo je slavni brazilski arhitekt Oscar Niemeyer, zaslužan za futuristički izgled Brazilije. Niemayer se smatra jednim od najvećih revolucionara suvremene arhitekture. Iza sebe je ostavio više od 600 građevina diljem svijeta, među kojima se ističu katolička katedrala u Braziliji, sjedište komunističke stranke u Parizu te zgrada Ujedinjenih naroda u New Yorku, koju je projektirao s Le Corbusierom.

Gotovo 40 godina nakon što je osmišljen projekt parka Franklin D. Roosevelt Four Freedoms arhitekta Louisa Kahna napokon je dovršen u listopadu. Projekt je odabran 1973, a godinu dana poslije preminuo je njegov tvorac Kahn. Zbog nedostataka inicijative i financija izgradnja parka započeta je tek 2010. da bi lani New York napokon dobio zelenu oazu čija je izgradnja koštala više od 50 milijuna dolara.

Svjetski festival arhitekture (WAF) ponovno nam je predstavio najbolja ostvarenja, krenuvši od građevina rezidencijalne namjene, bolnica, poslovnih i sportskih objekata do najboljih koncepata. Laureat festivala impresivan je projekt nazvan 'Vrtovi' u Singapuru, arhitekata iz studija Wilkinson Eyre. Sastoji se od nekoliko impozantnih staklenika u kojima se mogu naći rijetke biljne vrste odnosno vrste koje bi mogle biti pogođene klimatskim promjenama.