"Kad se pogleda filmska povijest ženskom krizom identiteta skoro su se isključivo bavili muškarci, od Cassavetesa koji je vjerojatno napravio najbolji film na tu temu, Žena pod utjecajem, pa nadalje, pa je došlo vrijeme da jedna žena stavi muškarca pod povećalo, bez da je to čudno", rekla je Nanut za Hinu.

Smatra i da su muškarci u toj životnoj fazi smješniji od žena, pa i zahvalniji za prikazivanje na filmu, odnosno, rekla je, voli vjerovati da je ona manje smiješna kada ju muče isti problemi.

U središtu radnje je Nino, kojega glumi Krešimir Mikić, zaposleni čovjek koji i ono malo vremena što ima troši na nesređeni ljubavni život - ima ženu i ljubavnicu, a nikako da se odluči za jednu od njih. I samo varanje postaje mu fizički i psihički naporno, jer s dvije je žene ipak teže nego s jednom, a u svom tom kaosu osebujnim mu savjetima 'pomaže' prijatelj (Nikša Butijer).

Redateljica kaže da se mnogi prepoznaju u problemima glavnog lika, različito reagiraju, a neki od njih film gledaju s blagom knedlom u grlu. "Prirodno je da čovjek na polovici života osvijesti da mu je ostalo još toliko vremena da se pita je li mogao bolje. I onda počne razmišljati bi li trebao početi ispočetka što vodi dilemama koje nije lako riješiti", istaknula je.

Na filmu je radila čak sedam godina što na ovim prostorima nije neuobičajeno za prvi dugometražni uradak. Proces ju je vodio od krajnje euforije sve do očaja, ali se upravo zbog toga, kaže, osjećala sto posto živom, što je i jedan od glavnih razloga zašto se filmaši bave filmom.

"Kad sve to toliko dugo traje često zaboraviš zašto radiš film, a radiš ga za publiku i njezina je reakcija ono ispunjavajuće, točka na i u cijeloj priči. Kad sjedneš u kino i osjetiš njihove reakcije, ako si ih uspio uvući u priču i ako im je film, u mom slučaju komedija, smiješan, to je najljepši osjećaj na svijetu i najveća nagrada".

S dosadašnjih projekcija ima dobra iskustva - na festivalu u pulskoj Areni na pola filma publika je spontano zapljeskala, a i onoj u Luksemburgu bile su smiješne iste stvari pokazavši da je taj humor univerzalan.

Uz Mikića i Butijera u glumačkoj ekipi od 42 glumaca, izabranih na audicijama koje su trajale godinu dana su, među ostalima, Iva Jerković i Iva Mihalić.

Nanut je na Zagreb Film Festivalu dosad sudjelovala s kratkim filmovima (Tanja, Igra malog tigra, Šake), a scenarij za ovaj film razvijala je na festivalskoj radionici Moj prvi scenarij.

Upravo zato smatra da je ZFF najbolje mjesto za zagrebačku premijeru, "ne samo što je ovo moj grad nego i zato što na ovaj festival dolazim od samih početaka, tu su mi igrali svi kratki filmovi i ovdje se osjećam kao doma."

Optimistična je oko budućnosti filma u kinima. "Mislim da smo se uspjeli uklopiti u novi hrvatski val koji uspijeva vratiti publiku u kina i jako mi je drago zbog toga. Nadam se dobrim rezultatima i imam osjećaj da će se proširiti glas da je ovo, kako je rekao jedan kritičar, film koji smo čekali, trebali i željeli", ustvrdila je.