Hrvatska je sa svojim raznolikim ambijentima idealno mjesto za snimanje filmova i televizijskih serija. Potvrdilo se to još u doba socijalizma, kada su realizirane mnogobrojne uspjele filmske i televizijske produkcije, od kojih su neke ovjenčane nagradama Oscar i Emmy. U godinama prije izbijanja pandemije koronavirusne bolesti Hrvatska je ponovno postala atraktivnim mjestom realizacije više ambicioznih filmskih i televizijskih produkcija te se treba nadati da će se taj trend nastaviti iz profesionalnih, financijskih i promidžbenih razloga. Dovoljno se sjetiti uspjeha serije 'Igra prijestolja' te nastavka kinohita 'Mamma Mia!'. Pritom je uz Dubrovnik jedan od najprivlačnijih gradova za ovaj oblik kreativne industrije Split. A Split nije samo sjajno mjesto za snimanje filmova, nego gotovo svakodnevno nudi zaplete koji djeluju itekako filmskima.

Zadnja gibanja na splitskoj političkoj sceni uoči prijevremenih lokalnih izbora u nedjelju 26. lipnja podsjećaju na najveće uspjehe američkih redatelja Bobbyja i Petera Farrellyja, odnosno kao mješavina zapleta njihovih najgledanijih komedija 'Glup i gluplji', 'Svi su ludi za Mary' i 'Ljubav je slijepa'. A konferencija za novinare koju su pritom održali splitski gradonačelnik Ivica Puljak, koji je dao ostavku izazvavši nove izbore, njegov zamjenik Bojan Ivošević te gradski vijećnik Luka Baričić svakako ulazi u antologiju najzabavnijega političkog komuniciranja. Nema sumnje, nima Splita do Splita.

Reagiravši na isproduciranu seks-aferu s nepostojećim djevojkama iz Srbije, s kojima su, očito ne znajući da su one proizvod podmetanja, komunicirali Baričić i Ivošević, splitski politički trojac pretvorio se u vlastitu parodiju čiji je vrhunac bila Ivoševićeva izjava da je sve napravljeno kako bi on u konačnici pokazao svoje spolovilo. Tko zna bi li to njemu, Puljku, koji ga tako čvrsto brani, i stranci Centar pomoglo ili odmoglo na ovotjednim izborima? S obzirom na to kakvim se argumentima služe svi akteri splitske lokalne politike, među kojima je uz Ivoševića najslikovitiji njegov ljuti suparnik Željko Kerum, bio bi to jedan od egzaktnijih izbornih aduta. Možda i pobjednički. Ovako splitski birači moraju odlučivati na neviđeno jer su u proteklih godinu dana zapravo mogli vidjeti jako malo kada su posrijedi promjene u gradu što su ih najavljivali prošlog proljeća izabrani gradonačelnik Puljak i njegova politički krhka koalicija.

Istina je da se u desetak mjeseci Puljkova upravljanja gradom, prekinutoga podizanjem optužnice protiv Ivoševića koji je novinarki Slobodne Dalmacije priprijetio da će joj se napiti krvi, objektivno nije moglo učiniti puno. Tim više jer su se od 2009. do 2021. izmjenjivale od samih građana Splita odbačene vlasti Keruma, SDP-ova Ive Baldasara i HDZ-ova Andre Krstulovića Opare, uz Kerumovu podršku. Puljak je na prošlogodišnjim izborima u drugom krugu sa solidnom prednošću pobijedio HDZ-ova kandidata Vicu Mihanovića te u Gradskom vijeću dobio podršku ideološki i personalno šarolike koalicije koju jedino nisu činili HDZ i Kerumova Hrvatska građanska stranka. Međutim Puljak, njegov očito prvi i nezamjenjivi zamjenik Ivošević te suradnici tijekom svoga kratkotrajnog mandata, koji upravo žele obnoviti, više su djelovali kao ne osobito daroviti politički amateri nego kao politikama, kadrovima i načinom komuniciranja ekipirani reformatori. U svemu je tome iskakao Ivošević jer je svoj raniji građanski aktivizam usmjeren protiv zloporaba gradskih resursa prethodnih vlasti nezgrapno prenio u politički milje niti ne mijenjajući imidž verbalnog nasilnika još od antisemitskih izjava.

Stoga su predstojeći splitski lokalni izbori u biti referendum o dva tipa aferaša: ivoševićevskom i kerumovskom. Podrže li birači u Splitu svoga donedavnog gradonačelnika i njegova zamjenika, solidarizirat će se sa srčanim amaterizmom kojemu treba dati još jednu šansu, osobito u svjetlu aktualne afere. Odluče li se za HDZ-ova kandidata Zorana Đogaša, kojemu će nužno trebati Kerumova podrška, ili samog Keruma, u hrvatskoj politici mogle bi se zaredati isfabricirane afere poput ove s Baričićevom 'seksualnom napetošću' ostvarenom preko društvenih mreža. Na izborima će se, kao niz puta dosad, odlučivati o dojmu, pri čemu Puljku može pomoći status žrtve manipuliranja informacijama i pogled na izravne političke suparnike koje je Split višekratno odbacio. Prevlada li pak osjećaj da Splićani gledaju nešto poput filma 'Glup i gluplji', Puljak bi mogao postati jednim od splitskih gradonačelnika s najkraćim stažem. Srećom, on ima iznimnu akademsku karijeru, a ni Ivoševiću neće manjkati motivacije. Tim više jer će se nakon izbora promijeniti i situacija u Gradskom vijeću. U njemu svoj ostanak riskiraju godinama problematični splitski SDP, platforma Možemo! te stranka Pametno za Split i Dalmaciju jer na ovogodišnje izbore, u odnosu na lani, izlaze samostalno, a ne u koaliciji. Tako bi Puljkova stranka mogla ostati bez dosadašnjih koalicijskih partnera s novom većinom u Vijeću.

Splitski problemi samo su naoko predaleko od Zagreba, grada koji je prošle godine također dobio posve novu političku opciju na vlasti, što je uvelike odredilo strukturu i dinamiku hrvatske lokalne politike s nacionalnim utjecajem. I dok je Puljak 2021. morao zadobiti povjerenje teško održive koalicije u gradskom predstavničkom tijelu, Tomislav Tomašević trijumfirao je i na gradonačelničkim izborima i na izborima za Gradsku skupštinu, na kojima je njegova platforma Možemo! gotovo osvojila apsolutnu većinu mandata te je iz nužde sklopila koaliciju sa zagrebačkim SDP-om, a koji se, nakon dvadeset i pet godina dvoznamenkastih postotaka podrške, strmoglavio na rezultate svoga splitskog ekvivalenta. Stoga su u Zagrebu danas, što se tiče vlasti i njezinih rezultata, politički jedino relevantni gradonačelnik i njegova platforma. SDP statira i čeka, kao što je to rekao njegov prvi čovjek u gradu Viktor Gotovac, inače zagovornik seksipila u politici, da mu Možemo! 'jasno objasni' pojedine planove. Osobito one o novom modelu zbrinjavanja otpada poduzetno najavljenom za 1. srpnja. Ne dogodi li se to, uz sve nespretnosti aktualne zagrebačke vlasti, njezina će prva godina upravljanja gradom, baš kao i ona u Splitu, više djelovati kao politički amaterizam nego kao sinergija strategije, znanja i – funkcionalnosti.

Ponovno treba istaknuti da je Tomašević došao na mjesto koje je dotad služilo za dva desetljeća kontinuiranog devastiranja grada u svakom pogledu, što je rezultiralo i nizom podignutih optužnica. I uistinu je nemoguće u samo dvanaest mjeseci vidljivo promijeniti tu baštinu. No dok se gradom u proteklih dvadeset godina, pa i dulje, upravljalo kriminalno loše, sada se stječe dojam da se uopće ne upravlja. Gradske su ulice i dalje pretrpane smećem te zakrčene vozilima, javni prijevoz podjednako je (ne)učinkovit kao i prije, a od najavljenih projekata ekološki prosperitetnog grada građani su dobili samo ridikuloznu izvedbu pješačke zone u Vlaškoj ulici, nalik scenografiji iz horora 'Projekt: Vještica iz Blairea'. Još samo nedostaju štandovi s nakitom od životinjskih kostiju, pri čemu prolaz od nesavjesnih vozača mora čuvati policija, kao da je riječ o američko-meksičkoj granici s ilegalnim imigrantima. Dodaju li se tomu kadrovska posrtanja s primjerice naknadama članovima Uprave Zagrebačkog holdinga za uporabu privatnih vozila, birači koji su lani podržali Možemo! sve su manje entuzijastični, ali je njima, kao i splitskim biračima Puljka, i dalje ključno da vlast ne preuzme suparnički ideološki blok. Samo, koliko dugo? Još nekoliko tjedana u v(r)elom mistu ili još tri godine u 'zmazanom' Zagreb gradu?

Godinu dana nove zagrebačke vlasti najviše nosi i – iskupljuje gradonačelnik Tomašević, s pravom i dalje među najpopularnijim političarima u zemlji, što govori o njegovu osobnom i političkom profilu. Za godinu dana, na polovici mandata, Zagrepčani će, baš kao i Splićani, te stanovnici svih općina i gradova u Hrvatskoj, moći precizno ocijeniti domete lokalnih vlasti izabranih 2021. Platforma Možemo! istodobno ima i olakotnu i otegotnu okolnost preko rezultata u glavnom gradu Hrvatske pokazati može li doista biti kvalitetan upravljač u sredinama koje su joj dale političko povjerenje. I Zagreb je idealan za snimanje filmova, samo s puno boljom scenografijom od one u Vlaškoj ulici.