Komentatori KOMENTAR MARINKA ČULIĆA

Zašto se HDZ nikada neće ispričati

Hoće – neće, simte – vamte, bi – ne bi. Već nekoliko dana politolozi, marketinški stručnjaci i slične sorte koje živnu pred svake izbore nagovaraju HDZ da se ispriča za krađe, crne fondove i slične gadarije, to je, vele, ultimativni uvjet za njegovo preživljavanje. A odande dopire samo gromki muk, ne, doduše, više iz bahatog inaćenja i ignoriranja, kako je dosad bivalo

Vidi se da i njih to muči, uviđaju da nešto zbilja trebaju učiniti, već su pustili i probni balon da su spremni na tu žrtvu, ali su se onda prepali sami sebe i ustuknuli. U grozničavoj nedoumici što da naprave, kupili su nešto vremena izjavama da žale što su neki njihovi čelni ljudi osumnjičeni za financijske muljaže, pa i da se smatraju odgovornim što su ih ti 'mangupi' iz vlastitih redova javno osramotili. Ali, isprika se nije čula. Zato su se spomenuti stručnjaci za izbore dodatno uzmuvali i stali ih podsjećati da se ispričao čak i Sanader kada je došao na čelo stranke, a ne žele valjda pasti ispod razine tog čovjeka kojeg i sami doživljavaju kao zlotvora nad zlotvorima.

Pedantno im je i citirano što je zlotvor tada rekao: 'Ispričavam se svima koji su zbog naših propusta, bahatog ponašanja dijela naših dužnosnika ili nekih političkih odluka pretrpjeli bilo kakvu nepravdu. Kada HDZ ponovo dođe na vlast, takvi se propusti više neće ponavljati.' Eto, tako napravite, savjetuju stručnjaci potuljeno i zbunjeno vodstvo HDZ-a, ali bojim se da je zbrka u glavama tih stručnjaka još veća, iako savjet da se izađe s isprikom nije loš, tako bi ova stranka pod istragom zbilja morala napraviti želi li se iščupati iz blata do pojasa.

Kosor nema petlje nastaviti detuđmanizaciju

Ali, zaboravlja se nekoliko važnih stvari. Prije svega, Sanader je izrekao ovu svoju ispriku jer je imao šlifa u politici koliko ga nije imao u moralu – osobno ga doživljavam kao podvojenu ličnost u kojoj su se smjestili talentirani politički klikeraš i moralni idiot – pa se ovime praktički ogradio od Tuđmana. Nije to, doduše, otvoreno rekao, ali je bilo dovoljno jasno da je time otvoren proces tihe detuđmanizacije, kao što je jasno da Kosorova nema ni petlje ni kalibra da s time nastavi. Da ima, znala bi da je nakon Sanaderove isprike počela intenzivna suradnja s Haagom, sređivanje odnosa sa Srbima u Hrvatskoj, pacificiranje odnosa s Bošnjacima, a barem dvije od te tri stvari ona je šutnula u blato onim kninskim pozdravom Gotovini i Markaču.

Eto, zato ona štreca pred isprikom koju od nje očekuju zbrkani izborni 'eksperti', iako je oni nagovaraju da se ispriča samo za krađe i utaje, što pokazuje da i sami malo od ovoga razumiju. Jer, ako bi Kosorova htjela nadrasti Sanadera, zar nije jasno da bi se morala ispričati i za zla koja je Hrvatska napravila Bošnjacima u ratu 1993. godine, pa i za ono što je tome prethodilo (dogovor Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu)? Ne bi li se, dalje, trebala javno pokajati i za zla počinjena Srbima u Hrvatskoj, i to ne samo onima u izbjegličkim kolonama, nego i onima s teritorija pod kontrolom hrvatskih vlasti, koji su mučkim ubojstvima, šikaniranjima itd. strovaljeni u poziciju progonjenih i prezrenih građana drugoga reda.

Napokon, zar ispriku ne bi trebalo kuvertirati i za Josipa Boljkovca, ako se pokaže da je i ovo drugo njegovo inkriminiranje (Duga Resa) tanko i iskonstruirano koliko i prvo (Dubovac). U oba slučaja s providnom namjerom da se dokaže, jer o tome se radi, da je cilj NOB-a bio 'istrjebljenje Hrvata', što ćeš čuti iz usta onih istih koji skaču na zadnje noge kada se kaže da je jedini cilj Domovinskog rata bilo istjerivanje Srba. Naravno da ni jedno ni drugo nije istina, ali oni uporno tvrde – ovo nije bilo tako, ono jeste. Eto, to je mišji svemir u kojem se odvija ova zapjenjena kampanja, u kojoj prevladava maloumna logika da su hrvatski partizani bili zločinci i izdajnici jer su udarili na 'svoje'.

Kako u tom ključu shvatiti velikog partizanskog komandanta Koču Popovića, koji je pred kraj života, vidjevši ponovno bujanje četništva u svojoj Srbiji, rekao ovako: 'Tukao sam vas 1941. godine, tukao sam vas 1943, tući ću vas i danas'? Je li s mišjeg motrišta hrvatskih nacionalističkih tupadžija i ta moralno superiorna rečenica izdaja 'svojih' ili se tu primjenjuje neka druga optika? Ljubazno to pitam zato što ista zbrka postoji i drugdje, pa su, recimo, za hrvatsku nacionalističku bratiju Titovi partizani zločinci sve dok iz Italije ne dođu optužbe za fojbe, e onda se, vidi vraga, stvari mijenjaju i baš oni staju u obranu tih 'zločinaca'.

Kao što se vidi, svašta je naprtila na nejaka leđa Jadranka Kosor i jasno je da u nje nema sape za bilo kakvu ispriku, svakako ne ovako sveobuhvatnu kako bi trebalo. A, uostalom, kome i da se ispriča? Zar hrvatskim biračima koji su u pet od šest izbora spremno dali glas njezinoj stranci i tako držali HDZ na vlasti preko 17 od 21 godine? Zar vlastitoj stranačkoj sljedbi koja bi tu ispriku shvatila kao znak slabosti i predaje i koja će, istina u prorijeđenom sastavu, još srčanije glasati za HDZ nakon što je Bajić pokrenuo protiv njega istragu? Ovdje treba imati na umu i jednu bitnu sadržinsku promjenu kroz koju u posljednje vrijeme prolazi ova stranka.

CROPIX /
Zanimljiva uspomena na HDZ 90-tih
HDZ kao nacionalistička frakcija SK


Zanimljivu, iako ne sasvim novu, tezu o tome iznio je ovih dana odvjetnik Anto Nobilo, koji HDZ doživljava kao nereformiranu frakciju Saveza komunista Hrvatske, koja je otpala iz SK sedamdesetih godina, prije nego što je ovaj prošao kroz demokratsku reformu. HDZ je, zapravo, veli on, nacionalistička i staljinistička frakcija SK, koja se iz pragmatizma popunila i s 'nešto emigranata, ali, osim Gojka Šuška, nisu im previše vjerovali, te malo popova i folklora iz Hercegovine'. Ovo je dosta blisko mome viđenju stvari da katoličko-proustaški krug iz Norvala nije imao suštinsku, nego više bočnu, taktičku ulogu u Tuđmanovoj nacionalističkoj revoluciji. Ali, ova Nobilova teza ipak traži jednu bitnu dopunu.

Slika koju on opisuje nije statična, jer su tokom rata 1991-95. pozicije emigracije skokom narasle i nadvisile HDZ-ovu ljevicu, a zatim se stvar odvijala u promjenjivim smjerovima. Nakon Tuđmanovog odlaska Sanader je u osnovi nastavio s njegovim početnim oslanjanjem na 'lijevo' krilo u stranci, što mu je olakšavala činjenica da sam dolazi iz tvrde katoličko-popovske obitelji. Kosorova je, međutim, s tim prekinula i opet preokrenula putokaze. Ta bivša SK-ovka, osim što je puno skromnije politički kapacitirana, nije imala ni tu Sanaderovu širinu manevarskog prostora i pustila je da igru vodi usukani ali ambiciozni katolički zagrižljivac Tomislav Karamarko. A on je to shvatio kao odličnu priliku da se nametne za vođu desne struje u stranci, još više da se nakon gotovo sigurnog gubitka izbora nametne i kao Kosoričin nasljednik na čelu HDZ-a.

I, eto, zato je Boljkovac morao na zatvorsku hranu, a isti jelovnik do daljnjega prijeti i Josipu Manoliću i Radi Bulatu, sve to, treba li reći, uz frenetično odobravanje smanjenog, ali zgusnutog i homogeniziranog HDZ-ovog biračkog tijela. Ono odavno želi ovakav obračun s 'komunjarama' u HDZ-u, željelo ga je još u Tuđmanovo vrijeme, ali on to nije dozvoljavao, a sada oni ne dozvoljavaju Kosorovoj uzmak. Nema isprika nikome i ni za što. HDZ se nema što ispričavati ni za krađe i pronevjere, to je ionako podvala 'crvenih'. A o hapšenju 'partizanske bande' da se i ne govori. Točka.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još