Početkom studenoga u zagrebačkoj Tvornici održano je drugo izdanje November Festa, glazbenog festivala kojim se promiče važnost prevencije i pravovremenog otkrivanja karcinoma prostate i testisa. Trodnevni festival svojim je nastupom zatvorio legendarni zagrebački rock bend 'Psihomodo pop' na čelu s Davorom Gopcem.
'Psihomodo pop' je zvučao svježe i energično kao na početku karijere, i malo tko bi pomislio da bend 2023. obilježava 40 godina postojanja. Čini se da tajna njegove energije i dugovječnosti leži u vječno mladom frontmenu: Davor Gobac ni u svojoj 59. godini ne pokazuje nikakve znakove posustajanja.
vezane vijesti
Rođen u Karlovcu u veljači 1964. godine, Gobac se u djetinjstvu preselio u novozagrebački kvart Kajzericu. U osnovnu školu išao je o obližnje Trnsko gdje je već kao trinaestogodišnjak osnovao svoj prvi punk bend 'Klinsku pomoru', iste godine kad su Sex Pistols izdali svoj jedini studijski album 'Never Mind the Bollocks'. Buntovničke vibracije očito su brzo stizale od Londona do navodno uspavanog Novog Zagreba.
Nakon nekoliko godina upijanja punk-rock kulture, Gobac se 1983. priključuje grupi 'Neron' gdje zatiče većinu budućih članova svog budućeg benda. Ubrzo preuzima ulogu frontmena, pjeva i piše pjesme, a bend mijenja ime u 'Psihomodo pop'. Ostalo je — kako se to već kaže u prigodničarskim govorima — povijest.
Bend je snimio ukupno 11 studijskih albuma: od 'Godine zmaja' objavljene 1988. do 'Digitalnog neba' iz 2019. godine. U međuvremenu je 'Psihomodo pop' izbacio niz velikih hitova, održao na stotine koncerata i stekao kultno sljedbeništvo diljem bivše Jugoslavije. Interesi njegovog lidera Davora Gopca ne zaustavljaju se međutim na punk rock glazbi - čitavo to vrijeme on slika, pleše sa zvijezdama, sudjeluje u žirijima, glumi u sapunicama, sinkronizira crtiće. Uz sve te obveze, pronašao je vremena i za razgovor za Jet Set.
Sredinom osamdesetih 'Psihomodo pop' je bio poznat kao najbolji jugoslavenski bend koji nije snimio album. 'Godina zmaja' objavljena je nakon pet godina demo snimki i koncertnih nastupa. Kako su u to vrijeme živjeli 'rokeri u nastajanju'?
- Da, trebalo nam je pet godina na početku osamdesetih da snimimo album. To je bilo natezanje. Već smo počeli snimati album za Suzi, u studiju u četvorki na radiju, ali to je na kraju propalo, pa sam nazvao našeg producenta Piku Stančića koji je rekao da će preuzeti taj projekt. Dobili smo ipak ugovor za Jugoton i snimili smo tu ploču, a dalje se sve zna što se događalo. Život 'rokera u nastajanju' zapravo je bio super. Bili smo mladi, non stop smo bili po gradu, po klubovima. Baš jako lijep život.
Danas je praktički svima, jednim dodirom na ekranu pametnog telefona, postala dostupna gotovo sva moguća glazba. Što su glazbi donijeli streaming servisi? Koliko se samo iskustvo slušanja promijenilo?
- Streaming servisi su glazbi sigurno donijeli neke prednosti. Glazba je postala pristupačna svakome, ali mislim da se izgubila neka draž istraživanja. Jer u moje vrijeme si imao jednu ploču pa si je doma slušao milijun puta, naučio je napamet, znao si svaki ton, znao si sve priče koje si mogao dokučiti oko toga. Danas klinci uđu u bilo koji bend koji ima milijun godina i milijun uradaka, pogledaju to deset minuta i onda prijeđu na drugi bend na sljedećih deset minuta.
Prije godinu dana objavili ste album s bendom Vili & DeBili u kojemu su i vaš sin Vili te producent Srđan Sekulović Skansi. Što se u međuvremenu događa s tim projektom? Kako je bilo raditi sa sinom?
- Vili & DeBili nam je svima bio - i meni, i Viliju, i Skansiju - projekt koji smo radili u lockdownu kad nam je bilo dosadno pa nam se svidjelo. U sklopu tog projekta izdan je jedan dio kao neki albumčić na YouTubeu, pa ćemo u jednom trenutku izdati i drugi dio, koji je već snimljen. Treba ga još samo malo izmiksati. Mislim, taj bend će i dalje postojati, on nam je ispušni ventil u kojemu možemo pisati punk i raditi stvari koje ne možemo raditi u svojim matičnim bendovima. Vili je jedan jako dobar glazbenik i s njim je bilo sjajno surađivati. Fenomenalno svira bubnjeve, a Skansi svira gitaru i bas, tako da možemo svirati što god hoćemo.
