Ručni satovi se naizgled vraćaju u 'moderna vremena', a kucaju i na vrata onih potrošača koji i nisu u kategoriji 'gadgetomana' ili ljubitelja običnih ručnih satova. Segment uređaja pametnih satova (smartwatch) u proteklih je godinu dana doživio pravu eksploziju, ali je, usprkos hrpi noviteta, od zrelosti jako daleko. Stoga se lako upitati - treba li potrošaču uopće takav uređaj?
Mnogi bi ovo pitanje mogli shvatiti kao 'crnu projekciju', možda čak probati i analogiju sa začetkom tablet računala, no stvari su nešto ozbiljnije. Minijaturizacija elektronike i opći razvoj tehnologija doveo je do toga da su današnji pametni telefoni i tableti snažniji i funkcionalniji no ikad.
Moderna tablet računala ponudila su rješenje brojnih problema s prenosivošću i trajanjem baterije u svijetu kojim su vladali nezgrapni prijenosnici. Pametni telefoni također su ponudili niz rješenja, no proizvođači danas čine nešto neobično. Reklamiraju novu kategoriju uređaja kao 'rješenje problema' u kojem korisnik poseže u džep kako bi pogledao u ekran pametnog telefona.
Je li taj 'problem' uistinu vrijedan izdvajanja dodatnog novca? Kada bi se već izvodile analogije s tabletima, valja onda primijetiti da su prvi modeli na početku ovog milenija bili jednako upitne upotrebljivosti kao današnji pametni ručni satovi. Tableti su procvjetali tek desetljeće kasnije.
Još jedna od teškoća u cijeloj priči zapravo je činjenica da su pametni ručni satovi danas tek funkcionalni kao svojevrsni dodaci pametnim telefonima i tablet računalima. Štoviše, neki proizvođači otišli su toliko daleko da 'punu' funkcionalnost osiguraju tek kada se satovi spajaju na druge uređaje, što je u doba kad ta kategorija još nije procvala jednostavno suludo. Teško je reći da smartphone companion marketing i funkcionalnost mogu izazvati uzdahe (i vezano - bacanje novca u izloge).
Pomak od tog ponešto ograničenog karaktera ručnih satova predstavio je nedavno Samsung modelom Gear S, no ne treba pretjerano razmišljati o tome koliko puta će se gadget s 3G vezom morati stavljati na punjenje, što opet stvar vraća na, uvjetno rečeno, primarni problem - trajanje baterije.
Ne treba biti posebno analitički 'opremljen' da bi se znalo koliko frustracije punjenje gadgeta može izazvati. Potrošači danas pune prijenosnike, tablete i pametne telefone. Potonji čak i uz minimalno korištenje teško mogu izdržati dva puna dana na jednom punjenju, a dosadašnje iskustvo s pametnim ručnim satovima višestruko je gore.
'Odrasle' komponente u uglavnom predimenzioniranim kućištima treba napajati poveća baterija, a za razliku od pametnih telefona u koje se danas smještaju one kapaciteta nekoliko tisuća mAh, smartwatch gadgeti, usprkos glomaznosti, za sada mogu smjestiti tek kakvih 400 mAh.
Sve i da se zanemari problem korištenja uređaja nekoliko sati dnevno prije njegova potpunog pražnjenja - veće je pitanje zašto bi se takvi uređaji uopće kupovali, a tek nakon toga i punili - možda nekoliko puta dnevno. Tristotinjak dolara, koliko koštaju svježi smartwatch uraci, već zadiru u svijet solidnih pametnih telefona.
Za one koji još ne posjeduju smartphone, što uopće mogu sa smartwatch gadgetom? No ako je potrošač već izdvojio stotine dolara za pametni telefon, zašto bi točno htio uzeti i 'dodatak' za njega izvan kul faktora i (trenutačno) upitne upotrebljivosti?
Analitičari, investitori i proizvođači vide priliku 'gurati' taj segment. Bez imalo sumnje, on je potrošačima sve atraktivniji, a prodajni rezultati će se povećavati iz mjeseca u mjesec - posebno zahvaljujući znatiželjnim korisnicima. Isto tako ne treba sumnjati ni u to da će nekolicina korisnika koji se odluče na pokus s takvim uređajem eventualno završiti krajnje frustrirani, baš kao što je to nedavno bio Woz.
'(Galaxy Gear) je jedini komad tehnologije koji sam kupio za pokus i koji sam bacio nakon pola dana. Prodao sam ga na eBayu jer je potpuno bezvrijedan i čini vrlo malo toga što bi se moglo nazvati praktičnim.'
Za sada, možda vrijedi tek otvoreno pružiti savjet izbjegavanja kupnje do bolje, možda smislenije tehnologije u svijetu nosivih gadgeta. Ne treba se pretjerano pouzdati ni u to da će Apple tijekom današnjeg dana predstaviti uređaj bez greške, kako neki očekuju.
Do tog trenutka - ako već postoji nekakva potreba za uređajem iz te kategorije, možda je bolje investirati u nešto jeftinije, funkcionalno - iako možda ne pretjerano šarenog ekrana. Nešto poput Pebblea. Za ono što bi pametni ručni satovi trebali služiti - prikazu manjih dijelova informacija poput obavijesti o porukama, javnom prijevozu, prilagodljivom prikazu vremena i prognozi, taj uređaj u svojoj 'plastičnoj' varijanti i dalje košta 150 dolara, no ipak znatno manje od 'bogate' konkurencije.
Todd Hamilton, iWatch koncept
Vjerojatnost je i ta da se na bolje izvedbe pametnih ručnih satova neće trebati čekati (jako) dugo. Vodeći proizvođači čipova počeli su ostvarivati raznorazna partnerstva, a razvoj modela koji su prilagođeni uređajima manjim od pametnih telefona se sasvim sigurno odvija punom brzinom. Intel je nedavno objavio i partnerstvo s kompanijom Fossil na području nosivih gadgeta, a Qualcomm je u dobrim odnosima s Timexom. Android Wear platforma će s vremenom sazreti i biti još prilagođenija korisničkim navikama i možda uistinu prezentirati neka rješenja bez kojih potrošači 'jednostavno ne mogu'.
U konačnici to znači ne samo da 'najbolje tek stiže' (jer se to može reći za svu elektroniku), već sugerira to da će nosivi gadgeti postati funkcionalniji. Istovremeno će prestati koristiti prastare i neučinkovite čipove (uz pogled upućen na Google Glass i Motorolin Moto 360), baš kao i one namijenjene većim uređajima (Qualcommov Snapdragon 400) koji traže više snage i posjeduju kudikamo veće baterije.
Ovo je tek početak priče o nosivim gadgetima, a o bilo kakvom ulaganju u njih trenutačno valja razmisliti barem dvaput.
