'Ej, zamisli, maloprije sam jedno petnaestak minuta bio u strip-knjižari, bacio oko na stripove i krenuo doma. I tek tad mi pada na pamet, pa dolaziš ti! Eto, takav je dan nakon što predstaviš takvu knjigu', priča mi sa smiješkom u Palachu Zoran Žmirić, pozitivan manijak, nevjerojatan entuzijast i radilica pogleda usmjerenog prema naprijed. Ovo nije 'prvi put cijela istina' o 'milijunima koje zarađujem' priča koje nam gotovo po pravilnom obrascu nedjeljom serviraju poznate nacionalne dnevne novine. Žmirić nema milijune, ali zna sve tajne riječkih rock himni. E to je već 'ekskluziva'.

Čitao si Sartrea, znaš sve o mučnini koju donosi pisanje, znaš da je ta ista mučnina u našim krajevima množiva s brojem proračunskih rupa, ali svejedno si napisao ogromnu knjigu od 464 stranice. Elementarno filozofsko pitanje – zašto?

Sve je krenulo iz nezadovoljstva jednom običnom top listom najboljih riječkih pjesama na internetskom portalu. Kako mi se instinktivno nije svidjela, išao sam napraviti svoju i shvatio da nema teoretske šanse da stanem na standardnom top 10. I onda mi je palo na pamet – još od Laufera ja sam totalni insajder na sceni i znam kakve odlične priče krije kreacija pjesama. Zašto ne otkriti tajne i sve ih ispričati, rekoh sebi.

Ali opet – 464 stranice samo o nastanku običnih pjesama prljavih pankera?! Pročelnik za kulturu u traileru za knjigu nazvao te luđakom. Čovjek je psiholog, valjda zna…    

To ti je zato što je toliko tih priča bolje od samih pjesama! Recimo, Let 2 i Let 3 sam raščlanjivao do detalja i došao do sjajnih stvari. Shvatio sam i njihove međufaze. Recimo, Let 2 je bio na tulumu o Opatiji kod cura iz Cacadou Looka, a nakon njega su napravili spontanu probu na kojoj je u jednom jedinom danu nastalo sedam sjajnih pjesama! Kao posljedica samo jedne brutalne probe poslije partijanja ostali su nam 'Sam u vodi', 'U rupi od smole', 'Ne trebam te'… Hit do hita.  

Koliko si se vodio stranim uzorima?

Užasno sam se puno raspitivao kod kolega glazbenika, pisaca postoji li gdje vani slično djelo. Nitko ne poznaje takvu vrstu stranih radova, ali nije isključeno da egzistiraju u nekom malom kutku.

Ne kriješ da si subjektivan u izboru pjesama…

Ni ne mogu biti skroz objektivan kad sam često i sam bio dio priče. Ali širilo se to na različite žanrove, pa sam tako završio i na hip-hopu. Premalo se zna za utjecaj Ugly Leadersa i MC Buffala koji su pokrenuli cijelu hrvatsku scenu. Komercijalno uspješan TBF navest će ti ih kao uzor. Uz hip-hop vežem i jednu od najžešćih priča – MC Buffalu su u radijskom eteru prijetili bombom zbog pjesme 'Moja domovnica', a na humanitarnom koncertu usred ličkog ratišta pjevali su je svi gardisti! Ali nepošteno je izdvajati samo jednu. 'Mjesečev rog' je sniman na livadi. 'Nafta' je pak totalna ludost – nastala je u kafiću tako što je svaki član benda napisao jednu rečenicu koju nitko drugi nije smio vidjeti, a onda su sve to spojili u cjelinu!

Što reći nego - dostojno dadaizma.  No, iskreno, ja osjećam zamor temom riječkog rocka. Ne znam je li to što sam orvelovska generacija, pa ne osjećam takvu bliskost kao vi izravno uključeni u događaje.

Totalno razumijem zašto to nekima ide na živce i ustvari je vrlo objašnjivo. Vi mlađi gledate to ovako – dosta mi je Parafa i Termita jer se o tome piše svako malo! Ali o tome se nikada, ali baš nikada, prije nije pisalo. Sve je bilo samo u krugu omladinskog tiska gdje su te pokrivali prijatelji. Također svi medijski centri Rijeku uopće nisu percipirali, a ovdje nije bilo medijskog centra kao u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu… No opet, da ga je bilo, danas bi Rijeka imala Prljavo kazalište i bila nešto manje kultna…

E sad smo na pravoj temi. Kako da jedna osobna i generacijska avantura ne ostane štivo za rodbinu i prijatelje?

Za početak, te priče moraju biti iznesene. Ja sam praktički cijeli marketing sveo na Facebook i YouTube. I onda, kada ti se nakon toga jave mladi ljudi iz Srbije s pitanjem kako mogu kupiti knjigu, osjetiš moć društvenih mreža.

Jesi li razmišljao o digitalnom formatu, aplikaciji?

Iskreno, u jednom trenu je sve skoro završilo kao besplatan PDF na internetu! Bio bi to oblik revolta. Hrvatski izdavači od tebe žive, a ti kao autor koji je dao krvi i znoj od toga nemaš ništa ili imaš jako malo. Redom sam odbio niz velikih i odlučio krenuti skromnijim putem, pa je sve izdao KUD Baklje. No sretan sam, čisto svoj… Slične čudne pozicije poziciji stvaratelja događaju se i glazbenicima – bend je sveden na džuboks za prodaju piva!

Sjećam se kada si na predstavljanju iPad-only magazina Pokret otpora u Rijeci prepričao anegdotu sa šokom kada si shvatio da ti je knjiga 'Vrijeme koje nam je pojeo Pac-Man' besplatno na torrentima. Što ako se ja primim skenera?

Uf, bilo bi mi krivo. Puno je tu ljubavi utkano, a knjiga treba imati svoj život…