Ratni zločinac Ratko Mladić, koji je danas uhićen na nepoznatoj lokaciji, rođen je 12. ožujka 1943. godine u selu Božinovići, u općini Kalinovik u Bosni i Hercegovini. Autor je, između ostaloga, najgoreg zločina i prvog genocida u Europi nakon 2. svjetskog rata, masakra više od 7.000 Bošnjaka u Srbrenici u ljeto 1995. godine.
Bio je starješina u redovnom sastavu JNA u Makedoniji, na Kosovu i u Hrvatskoj, a potom i vojsci Republike Srpske. Godine 1991. postavljen je za zapovjednika Devetog korpusa JNA u Kninu. Godine 1992. Skupština bosanskih Srba izglasala je stvaranje Vojske RS-a. U svibnju 1992, nakon povlačenja JNA iz Bosne i
Hercegovine, Druga vojna oblast JNA postala je jezgra Glavnog štaba VRS-a. Na mjesto komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske dolazi u svibnju 1992. i na tom položaju ostaje do prosinca 1996. godine s činom general-pukovnika.
Optužen je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i od 1996. nije bio dostupan javnosti. Ratko Mladić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti, teške povrede ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja ratovanja.
U optužnici se navodi da je Mladić kao zapovjednik Glavnog stožera Vojske bosanskih Srba od 1992. do 1996. sudjelovao u progonu nesrpskog stanovništva, a kao dio te kampanje progona navode se: granatiranje Sarajeva uglavnom s položaja na okolnim brdima, kao i snajpersko djelovanje po gradu, zbog čega je stradalo civilno stanovništvo.
24. srpnja 1995. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) optužio ga je za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, uključujući i zločine vezane za ubijanje Sarajlija snajperom. 16. studenog 1995. optužnica je proširena i na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom napada na UN-ovu zaštićenu zonu u Srebrenici u srpnju 1995. godine. Mladić je također odgovoran za uzimanje UN-ovog osoblja za taoce. Jedan od sastanaka ratnog stožera bosanskih Srba zabilježen je i kamerom.
Mladiću se u optužnici na teret stavlja i genocid nad bosanskim muslimanima oko Srebrenice i pokušaj prikrivanja tih ubojstava. U optužnici stoji da su vojnici pod zapovjedništvom generala Mladića ubili oko 7.000 muslimanskih muškaraca i dječaka, a oko 30.000 žena i djece deportirano je za dva dana. Napad je počeo 6. srpnja 1995. godine i završio je ulaskom generala Mladića u grad pet dana kasnije. Karadžića i Mladića Haški tribunal prvi je puta optužio u srpnju 1995.
Drugu optužnicu, za genocid u Srebrenici, tužitelj Richard Goldston potpisao je studenome 1995. godine i istog dana upozorio na nemogućnost ikakve amnestije za Karadžića i Mladića tijekom mirovnih pregovora u Daytonu. Navodno je priče o eventualnoj suspenziji optužnica unatoč ovom zahtjevu ipak bilo i u njoj su sudjelovali, prema pisanju bosanskog tiska, i neki ruski dužnosnici.
U studenome 1996. godine, ukazom tadašnje predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić, general Ratko Mladić smijenjen je s mjesta zapovjednika glavnog stožera VRS-a i nije imenovan za načelnika generalštaba, pod pritiskom međunarodne zajednice i Haškog tribunala. Službeno, njegova vojna karijera u VRS-u završava polovicom 1997. godine, dok neslužbeno časnik VRS-a ostaje sve do umirovljenja, 7. ožujka 2002, kada ukazom Predsjednika Republike Srpske 'prestaje profesionalna vojna služba general-pukovnika Ratka Mladića'.
Međutim, general Mladić imao je status aktivnog vojnog dužnosnika i u SRJ, sve dok ukazom predsjednika SRJ Vojislava Koštunice 28. veljače 2001. nije umirovljen. Mirovinu je uredno primao do studenoga 2005, kada mu je, pod pritiskom zapadnih zemalja i sve učestalijih zahtjeva Haškog tribunala za izručenje, ona ukinuta.
Sva nepokretna imovina zamrznuta mu je stupanjem na snagu Zakona o zamrzavanju imovine haškim bjeguncima, usvojenog u parlamentu Srbije i Crne Gore, 7. travnja 2006.
