Ipak, situacija na terenu je bitno drugačija nego što ti statistički podaci mogu sugerirati. Naglasimo odmah u početku, kotar Žnjan, a posebno ono što se radilo posljednje tri-četiri godine, skupa je i teško dostupna 'favela', pravi primjer debakla splitskog urbanizma. Obišli smo lokaciju na kojoj je izgrađeno dvadesetak novih zgrada na istočnom rubu grada i odmah u startu imali smo ozbiljnih problema uopće pronaći cestu za taj novi kvart.

Prilaz dijelu kotara na kojem, po slobodnoj procijeni, živi najmanje dvije tisuće stanovnika, tek je jedna uska dvotračna improvizirana cesta koja je prije nekoliko godina bila i u medijima kad je jedan vlasnik zemljišta taj pristup blokirao. Razlog 'balvana' na cesti bio je konflikt vlasnika zemljišta s Gradom. Nakon savladavanja te prve poteškoće, obišli smo i cijeli kvart u kojem vidljivo fali sadržaja. Diskretni šarm splitskog urbanizma na djelu.

Kotar Žnjan s Gradom Splitom već godinama vodi borbu oko izgradnje škole, no unatoč obećanjima, rješenje nije izvjesno. Pitali smo gradsku vijećnicu Marijanu Puljak koja je na čelu kotara Žnjan, za detalje o tom problemu. Ona je istaknula da već godinama vrše pritisak na Grad Split, no još uvijek bez uspjeha.

Po njenim riječima, ali i na osnovu ankete među građanima kotara Žnjan, osim cestovne infrastrukture koja praktički ne postoji, fali škola, vrtić, dječja igrališta i sportski sadržaji, a ponajprije fali javni prostor i javne površine. Puljak je najavila daljnju borbu za ostvarivanje tih sadržaja u idućem periodu kroz definiranje proračuna Grada Splita za iduću godinu.

Naime, u Žnjanu je sav prostor zapravo do kraja komercijaliziran i eksploatiran. Osim komercijalnog aspekta, prostor i krajolik su degradirani. Cijeli taj sklop zgrada udaljen
je samo dvije stotine metara zračne linije od žnjanskog platoa i mora, ali prilaz ne postoji, osim obilazno, u duljini od dva kilometra. S obzirom na to da je ipak u pitanju skupa gradnja, ne može se kazati da je riječ o faveli nalik na brazilski original (od lima, drva i kartona), ali konceptualno je to identično. To je bjesomučno nizanje kvadrata i zgrada bez pauze i bez prostora za javne sadržaje.

Cijeli novi kvart zapravo je zamijenio jedan još gori dio nekvalitetne i nakazne divlje gradnje koja se tu razmahala prije dva, tri desetljeća, ali u arhitektonskom, estetskom i urbanom smislu to nije veliki korak naprijed. U odnosu na planirane predjele Splita od prije tri ili četiri desetljeća, to su čak dva koraka unatrag.

Posebna priča su dva prilaza, jedan za vozila, drugi za pješake.

Na prilazu za vozila, jedan od vlasnika obližnje kuće nam je rekao da poručimo gradskim vlastima da bez novca nema ni planirane gradnje pristupne ceste. Prilaz za pješake iz jednog dijela kotara u drugi izgleda kao loš vic, to je tek uski i jedan prohodan poljski put između zida i ograde pola metra širine.

Na kraju, možemo zaključiti da s obzirom na stanje splitskih i hrvatskih financija, taj kotar neće tako skoro dočekati bolje dane u infrastrukturnom smislu.

Ostvarivanju javnog sadržaja mogu se još manje nadati. Kao i u mnogo prethodnih slučajeva, graditelji i developeri to sve krasno prikazuju na komjuterskim simulacijama, pa grade, trguju i u suradnju s bankama ostvaruju enormne profite, ali kada građani na kraju vide što su platili, kasno je. Za ovu skupu 'splitsku favelu' nema nade.